‘Nema vremena za suze’: Ukrajinke ‘ljubavnim vozom’ idu na front da vide muževe

Vojnik grli ženu na železničkoj stanici

Matthew Goddard/BBC

Saša je u noćnom vozu koji putuje duboko u ratnu zonu.

Ova 22-godišnjakinja je u „vozu ljubavi“ koji putuje od ukrajinske prestonice Kijeva da bi se srela sa čovekom kog voli u in Kramatorsku, gradu u Donjeckoj oblasti na istoku zemlje.

Ponovni susret će biti dugo očekivan, ali kratak.

„Ne brinem za sebe, već za muža. U ovom trenutku, on stiže sa položaja“, kaže ona za BBC dok ispija jutarnju kafu.

Putovanje je iscrpljujuće i veoma opasno, ali za Sašu, vredno truda.

„Putovanje je možda dugačko, ali je ispunjeno nadom. Vraćanje je, međutim, teže“, kaže ona.

Od 5. novembra 2025, ukrajinska železnica je ukinula sve vozne pravce u Donjecku zbog pojačanih napada na železničku infrastrukturu.

Sada voz ne staje u samom Kramatorsku, već u malom mestu na dva sata vožnje autobusom od grada.

„I tokom tog transfera, može da se desi bilo šta“, kaže Saša.

„Ali dobro je da vozovi još idu – zato što to uliva nadu“, dodaje ona.

Moguća selidba u Kramatorsk

Saša se udala u avgustu 2025. godine.

„Dmitro mi je odmah rekao – bićeš moja žena. Nisam mu verovala.

„Nisam planirala da se udam pre 25. godine“, kaže ona s osmehom.

Njen muž je bio profesionalni vojnik.

Sedam od njegovih 26 godina proveo je u ukrajinskim oružanim snagama.

Saša takođe ima veze sa vojskom.

„Svi muškarci u mojoj porodici su u službi.

„Moj otac je policajac, ali se posle penzionisanja takođe prijavio u vojsku. I moj stariji brat je u vojsci“, objašnjava ona.

Saša putuje u Kramatorsk skoro svakog meseca.

Volela bi da je to češće, ali Dmitru je teško da u vojsci dobije slobodne dane.

Nakon venčanja, Saša je čak razmišljala o tome da se preseli u Kramatorsk.

„Razgovarali smo o tome početkom septembra. I pre mesec dana smo ponovo razgovarali o tome. I pre nedelju dana.

„Razgovaramo o tome sve vreme, ali očigledno to sada nije moguće, zato što je Kramatorsk opasan“, objašnjava ona.

Devojka sa naočarima putuje vozom

Matthew Goddard/BBC
Uprkos opasnostima, Saša se raduje putovanju od Kijeva do Kramatorska

Dmitro bira relativno mirne i tihe oblasti za njihove kratke susrete, ali uprkos tome, grad je i dalje „veoma bučan“ i „ima mnogo udara“.

„Kad on spava pored mene, ne bojim se ničega“, dodaje Saša.

Voz kojim putuje od Kijeva je ekspresni.

Ali toga dana je kasnio najmanje dva sata.

„Vozi brzo sve do Poltave, ali jednom kad stignemo u Harkovsku oblast, moramo da idemo zaobilaznicama, zbog granatiranja infrastrukture.

„Nikad ne možete biti sigurni kad ćemo stići. Ljudi izračunavaju na licu mesta“, objašnjava kondukter.

Vojnici na peronu železničke stanice po maglovitom danu

Matthew Goddard/BBC
Vojnici na peronu pored kojeg prolazi ‘ljubavni voz’ znak su zemlje u ratu

Ponekad se putovanje još više zakomplikuje kad voz stigne u poslednju stanicu u gradu Barvinkove.

Jednom je autobus bio parkiran daleko od stanice.

Na kraju je krenuo bez nje.

„Spazila sam taksistkinju“, priseća se Saša.

„Ubedila sam je da me odveze u Kramatorsk. Vozile smo kroz maglu oko tri sata.

„Put je bio pun rupa.

„Jedino što me tera da guram dalje je zdrav razum – to što smo još živi, što postoje veze, saobraćaj i što možemo da se viđamo“, kaže Saša uz osmeh.

I posle svakog sastanka, odmah počinje da se priprema za sledeći.

Rupa u zidu granatirane stanice

Matthew Goddard/BBC
Posledice ruskog napada dronom na jednu od stanica na putu do Kramatorska

Sa autobusa na voz

Na peronu u gradu Barvinkove, ljudi pažljivo izlaze iz voza.

Večernja magla doprinosi atmosferi i, za mnoge, osećaju spokoja.

„Kad je magla, leti manje dronova“, šapuću bake jedna drugoj.

U mraku, oni koji silaze sa voza nisu sasvim sigurni kuda treba da idu.

Jedina opcija je da se sledi masa – uglavnom ljudi u kamuflažnoj odeći.

Muškarac sa bradom nežno grli devojku u beloj jakni.

Prilazim paru da razgovaramo.

„Popila sam valerijanu da ne bih plakala.

„Prošli put sam plakala sve vreme i nismo mogli lepo da se rastanemo“, kaže Polina, koja je upoznala Andreja u autobusu pre četiri meseca.

Putovao je da se prijavi u vojsku.

Ona se vraćala sa mora.

Zagrljaj para na stanici

Matthew Goddard/BBC
Polina i Andrej su se upoznali pre nekoliko meseci i veoma cene vreme koje provode zajedno

Polina ima 24 godine, a ovo je njena prva poseta Kramatorsku.

Pre toga je Andrej vikendima putovao za Kijev.

„Nismo dugo zajedno, i zaista smo oboje željni da se vidimo.

„U nekom trenutku, rekla sam Andreju da mi nije važno – došla bih i na pola dana, samo da odemo na kafu zajedno“, kaže.

Na kraju je Andrej dobio propusnicu za vikend, a Polina je kupila voznu kartu.

Voz je zastao na stanici po maglovitom danu

Matthew Goddard/BBC
Zbog nestanaka struje, vozovi često kasne, mada nekima magla može da ulije osećaj utehe i sigurnosti

„Veze na daljinu su teške“, priznaje Polina.

„Kad Andrej ne odgovara, odmah počnem da se brinem… ali možda se samo tušira ili tako nešto.

„Plus, svaki put kad se sretnemo, imamo osećaj da moramo ispočetka da se navikavamo na fizičko prisustvo jedno drugog, zato što se ne poznajemo tako dugo.“

Opasnost je neprestana.

Rano ujutro, kad se Polinin voz vratio u Kijev, čula je eksplozije na peronu.

Te noći je prestonica pretrpela jednu od najdužih uzbuna za vazdušnu opasnost – više od 10 sati.

Desetine su bile ranjene i bilo je dvoje mrtvih.

Polina u vojničkoj jakni njenog partnera

BBC
Polina oseća da su veze na daljinu teške na razne načine

U međuvremenu, vozovi koji donose partnere u gradove na prvoj liniji fronta takođe prevoze porodice od njih.

Lokalne vlasti redovno ohrabruju ljude da se sklone na sigurno.

Prva linija fronta je samo 20 kilometara od gradova kao što su Kramatorsk i Slovijansk.

Oni su na stalnom udaru granata ili u dometu dronova.

Svakog dana oko 200 ljudi pristigne u centar za evakuaciju na granici između Harkovske i Donjecke oblasti u potrazi za sigurnošću.

Neki putuju u vlastitim vozilima sa jasnim planom za život koji ih čeka.

Drugi čekaju na voz za evakuaciju koji je obezbedila ukrajinska železnica, a koji će, iako kasni zbog stalnih ruskih napada, na kraju ipak stići.

„Već se unapred radujem sledećem susretu“, kaže Saša čežnjivo.

„Prosto nema vremena za suze i očajanje.“

Uz dodatno izveštavanje BBC Globalnog novinarstva

BBC na srpskom je od sada i na Jutjubu, pratite nas OVDE.

Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Slični tekstovi

Google Play App Store
Prijavite se na naš bilten

Ne propustite najvažnije događaje u nedelji.