Kada vlast govori o obrazovanju, gotovo je pravilo da se ne bavi obrazovanjem. Najava ministra prosvete da se razmatra skraćivanje časova na 30 minuta i ukidanje mobilnih telefona u školama predstavlja još jedan primer lažnih reformi, simboličkih poteza koji stvaraju privid delatnosti, dok se suštinski problemi namerno zaobilaze.
Prosveta u Srbiji nije u krizi zato što su učenici na telefonima, već zato što je sistem godinama sistematski razgrađivan. Nastavnici su potcenjeni, preopterećeni administracijom i izloženi stalnim „reformama“ koje menjaju formu, ali nikada ne diraju suštinu. U takvom kontekstu, skraćivanje časova ne znači racionalizaciju, već priznanje kapitulacije, odustajanje od ideje da škola ima obrazovnu, a ne isključivo disciplinarnu funkciju.
Isto važi i za najavljeno ukidanje mobilnih telefona. Bez jasnog pedagoškog okvira, bez ulaganja u digitalnu pismenost i kritičko mišljenje, ova mera ostaje puka zabrana. Ona ne rešava problem, već proizvodi iluziju reda. U sistemu koji ne ume da objasni, zabrana postaje osnovni vaspitni instrument.
Ove najave ne mogu se posmatrati odvojeno od šireg političkog konteksta. Prosvetna politika u Srbiji poslednjih godina svodi se na centralizovano upravljanje, partijsko postavljanje direktora, gušenje autonomije škola i kontinuiranu proizvodnju normativnog haosa. Problematičan kolektivni ugovor i uloga „reprezentativnih“ sindikata, koji su pristali da budu deo te arhitekture privida, samo su jedan od mehanizama održavanja kontrole i razbijanja solidarnosti među zaposlenima.
Umesto da se otvore pitanja kvaliteta nastave, materijalnog položaja prosvetnih radnika, nasilja u školama kao društvenog simptoma i smisla obrazovanja u autoritarnom društvu, javnost se usmerava na periferne teme. To nije slučajno. Lažne reforme imaju jednu jasnu funkciju: da sakriju odsustvo političke volje za stvarnu promenu.
Prosveta je posebno osetljiva tačka za vlast koja već više od decenije sistematski urušava institucije. Škola može da proizvede kritički nastrojene građane, a to je najveća pretnja svakom autoritarnom poretku. Zato se obrazovanje ne unapređuje, već drži u stanju stalne nestabilnosti, zavisnosti i konfuzije.
Skraćeni časovi i ukinuti telefoni neće rešiti krizu obrazovanja. Oni će je samo učiniti manje vidljivom. A upravo je to suština ove politike: ne rešavati probleme, već ih prikrivati. Dok god se reforme svode na marketinške poteze, a ne na strukturne promene, prosveta će ostati talac jedne duge i sistemske obmane.
Molimo vas da se u komentarima držite teme teksta. Redakcija Južnih vesti zadržava pravo da – ukoliko ih proceni kao neumesne – skrati ili ne objavi komentare koji sadrže osvrte na nečiju ličnost i privatan život, uvrede na račun autora teksta i/ili članova redakcije kao i bilo kakvu pretnju, uvredu, nepristojan rečnik, govor mržnje, rasne i nacionalne uvrede ili bilo kakav nezakonit sadržaj.
Komentare pisane verzalom i linkove na druge sajtove ne objavljujemo. Južne vesti nemaju nikakvu obavezu obrazlaganja odluka vezanih za komentare i njihovo objavljivanje.
Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije Južnih vesti.
Smatra se da ste slanjem komentara potvrdili saglasnost sa gore navedenim pravilima.
Administratorima Južnih vesti se možete obratiti preko Kontakt stranice.
— Komentari
0