
Manje od dve godine posle jedne od najubedljivijih izbornih pobeda u britanskoj istoriji, Kir Starmer, premijer Velike Britanije, primoran je da se povuče sa vlasti pod pritiskom sopstvene stranke.
Došao je na vlast obećavajući sigurno i stabilno vođstvo u vreme sve haotičnije politike.
Ali njegova popularnost je brzo pala, a suočio se sa sve većim pritiskom da podnese ostavku posle loših izbornih rezultata u Engleskoj, Škotskoj i Velsu u maju.
„Podneću ostavku na mesto lidera Laburističke stranke“, rekao je, precizirajući vremenski okvir koji bi omogućio da novo rukovodstvo bude na mestu pre nego što se poslanici parlamenta vrate u klupe u septembru.
Starmer je priznao da se njegova stranka pita da li je on prava osoba da je vodi kroz sledeće opšte izbore.
Ali pre nego što je objavio ostavku, Starmer je rekao da je nasledio Laburističku stranku koja je bila „politički, finansijski i moralno bankrotirana“.
Kada su birači 2024. glasali za laburiste, to je imalo više veze sa umorom od konzervativnog vođstva u prethodnih 14 godina nego sa naklonošću prema advokatu koji je postao poslanik.
U pobedničkom govoru, Starmer je obećao da će okončati „haos“ i doneti „nacionalnu obnovu“.
Ali sa vrtoglavim rastom troškova života, zategnutim odnosima sa Sjedinjenim Američkim Državama i unutrašnjim sukobima koji su potresli Laburističku stranku, novi premijer je ubrzo izgubio sjaj.
Desničarska populistička Reformistička stranka pretekla je laburiste u anketama do proleća 2025. i od tada je zadržala vođstvo.
Pošto je izgubila mandate na lokalnim izborima početkom maja, članovi Laburističke stranke su se pobunili.
Evo kako se šesti premijer Velike Britanije u poslednjih deset godina našao pod pritiskom da podnese ostavku.
Od samog početka, bilo je naznaka problema u Starmerovom mandatu.
Samo tri meseca kasnije, vratio je poklone u vrednosti od više od 7.000 evra koje je primio otkako je postao premijer.
Među njima su bile i karte za koncert Tejlor Svift.
Iako nijedno pravilo nije prekršeno, izveštaji o ministrima koji prihvataju besplatne poklone nisu se dopali javnosti, posebno zato što je privredni rast ostao usporen, a vlada je bila pod lupom zbog sproveđenja obećanih reformi.
Starmer se našao na meti ozbiljnih kritika zbog brojnih promena u politici, među kojima su odustajanje od obećanja o zelenim investicijama, reforma socijalnih davanja i promena poreza na nasledstvo.
Istovremeno, desnica ga je napala neuspeha u zaustavljanju broja migranata koji ilegalno prelaze kanal Lamanš iz Francuske.

Starmer je u istraživanjima javnog mnjenja konstantno bio veoma nepopularan, a rejting mu se približavao rekordno niskom nivou za britanske premijere.
Ekonomske posledice ratova, prvo u Ukrajini, a zatim i u Iranu, pogoršale su probleme, potencijalno gurajući Britaniju na ivicu recesije.
Zbog zavisnosti od uvoza, energetski šok zbog sukoba na Bliskom istoku trebalo bi da pogodi Veliku Britaniju, prema aprilskom izveštaju Međunarodnog monetarnog fonda (MMF).
U najnovijoj prognozi, MMF je povećao procenu rasta sa 0,8 na jedan odsto za 2026.

Među najvećim skandalima sa kojima se suočio kao premijer, bila su otkrića iz Epstinovih dosijea o britanskom ambasadoru u Sjedinjenim Državama, Piteru Mendelsonu.
Izgradivši reputaciju briljantnog političkog stratega pod Tonijem Blerom, Mendelson je dva puta napuštao prethodne laburističke vlade opterećene kontroverzama.
Starmer je izabrao lorda Mendelsona za izaslanika kod najvažnijeg saveznika Velike Britanije, iako je znao da je diplomata održavao prijateljstvo sa Džefrijem Epstinom čak i pošto je finansijer osuđen za navođenje maloletnice na prostituciju.
Dokumenti koje je američka vlada objavila u januaru otkrili su nove informacije o kontaktu osuđenog seksualnog prestupnika sa Mendelsonom.
To je dovelo do aktuelne policijske istrage zbog sumnji da je lord Mendelson delio poverljive vladine informacije sa Epstinom.
Mendelson nije komentarisao mejlove, ali po saznanjima BBC-ja, njegov stav je da nije delovao ni na koji način kriminalno i nije bio motivisan finansijskom dobitkom.
Starmer je otpustio lorda Mendelsona u septembru, ali je afera podstakla mnoge da dovedu u pitanje premijerov sud i narušila sliku koju se trudio da napravo o sebi kao stabilnom i kompetentnom lideru.

Jedan od razloga zašto je Starmer rizikovao da imenuje Mendelsona za ambasadora bila je nada da će on uspostaviti bliže veze sa američkim predsednikom Donaldom Trampom.
Uprkos ranim prijateljskim sastancima lidera SAD i Velike Britanije, „poseban odnos“ njihovih zemalja postajao je sve zategnutiji pošto je Starmer u početku odbio da bude uvučen u rat sa Iranom.
Premijer je kasnije izmenio stav, dozvolivši američkim snagama da koriste britanske baze za pokretanje „odbrambenih“ udara na lokacije u Iranu.
Ali ovaj polukorak nije uspeo da smiri Trampa, koji je nastavio da kritikuje Starmera, i razljutio je tradicionalne pristalice laburista, koji su se protivili svakom učešću u sukobu.
Za neke od kritičara premijera, ovaj ustupak je bio simbol njegovog liderstva: zakasnelo dolaženje do kompromisa koji će sigurno razljutiti obe strane.
Zaista, čini se da je američki predsednik očekivao Starmerovu ostavku.
U objavi na društvenim mrežama 21. juna, Tramp je rekao da će Starmer „podneti ostavku na mesto premijera“, optužujući ga da je njegova imigraciona i energetska politika „propala“.
„Želim mu sve najbolje!“ dodao je predsednik.
BBC na srpskom je od sada i na Jutjubu, pratite nas OVDE.
Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]