

Endi Barnam je izabran za novog lidera Laburističke stranke, vladajuće u Velikoj Britaniji, a 20. jula postao je i 59. premijer Ujedinjenog Kraljevstva.
Barnam je dobio široku podršku u Laburističkoj stranci da preuzme lidersku poziciju posle ostavke Kira Starmera.
Posle 14 godina tavorenja u opoziciji, laburisti su odneli veliku pobedu na izborima u julu 2024, a Kir Starmer je preuzeo vođenje britanske vlade.
Međutim, u protekle dve godine, Starmer se suočio sa brojnim izazovima i na unutrašnjem i na spoljnopolitičkom planu, a njegov pad počeo je ubedljivim porazom na majskim lokalnim i regionalnim izborima u Engleskoj, Škotskoj i Velsu.
Barnam, dugogodišnji političar i doskorašnji gradonačelnik Mančestera, 17. jula 2026. izabran je za novog lidera Laburističke stranke, što mu je otvorilo put da postane britanski premijer – sedmi u poslednjih 10 godina, ujedno peti u poslednje četiri godine.
„Moj posao je završen“, rekao je Starmer u oproštajnom govoru ispred Dauning strita u Londonu.
„Odlazim dostojanstveno, odlazim sa osmehom i odlazim ponosan na sve što smo postigli“, poručio je okupljenim laburistima Starmer koji je dve godine bio premijer.
Rekao je da je vodio Laburističku partiju od „istorijskog poraza“ do ubedljive pobede na izborima 2024. godine, da je „Britanija sada jača i pravednija zemlja“ i poručio da će Endi Barnam imati njegovu punu podršku.
Posle sastanka sa kraljem Čarlsom u Bakingemskoj palati, Starmer je zvanično podneo ostavku.
Posle Starmera, na primeju kod kralja bio je Barnam koji je od monarha dobio formalno ovlašćenje da vodi novu vladu.



Barnam neće biti prvi Endru u Dauning stritu broj 10.
Pre njega, davne 1922. godine tamo je bio Endru Bonar Lo.
Ali biće prvi Endi.
Njegov politički brend se zasniva na prijateljstvu i pristupačnosti, a slogan „glasajte za Endija“ doneo mu je mnogo uspeha na biračkim mestima prethodnih godina.
Biće i prvi severnjak na mestu premijera još od Harolda Vilsona 1960-ih i 1970-ih.
Posle Vilsona, neki premijeri su imali severnoengleske korene, ali nijedan od njih nije igrao na tu kartu kao Barnam.
Uživao je u nadimku ‘Kralj severa’, koji je dobio pošto je održao energični govor 2020. godine, poručujući da Mančester, čiji je gradonačelnik bio, neće prihvatiti nikakva dalja ograničenja uvedenih zbog pandemije korona virusa.
Ovaj 56-godišnjak dugo je u politici, a njegov uspon na vlast trajao je decenijama.
Prvi put se kandidovao za lidera laburista 2010. godine, a zatim ponovo 2015, kada je daleko zaostao za Džeremijem Korbinom.
Možda bi ostao zapamćen kao crtica u političkoj istoriji da nije 2017. godine odlučio da se kandiduje za prvog gradonačelnika regiona Velikog Mančestera (Greather Manchester), odnosno Mančestera i okolnog područja.
Regionalni gradonačelnici su u to vreme bili neproveren koncept, ali je Barnam tu ulogu iskoristio da izgradi moćnu platformu, neokaljanu londonski-centričnom vestminsterskom politikom, za koju mnogi tvrde da je prezire.


„Spreman sam da vodim stranku i da gradim na temeljima koje je postavio Kir Starmer“, rekao je Barnam okupljenjima po izboru za novog vođu laburista 17. jula.
Odao je priznanje Starmeru, rekavši da je pod njim stranka prešla put od najtežeg poraza na izborima do najveće pobede i dovela laburiste u poziciju da promene živote ljudi.
Nabrajao je uspešne poteze i rezultate prethodnika, kao što je smanjenje vremena čekanja u Nacionalnoj zdravstvenoj službi (NHS) i „obnovu ugleda Velike Britanije na svetskoj sceni“.


Rođen u Liverpulu 1970. godine, Barnam je odrastao u Kalčetu, mirnom selu u Češiru.
Njegov otac, inženjer u BT-u (British telecom), i majka, koja je radila na prijemnom odeljenju lekarske ordinacije opšte prakse, bili su vatrene pristalice laburista.
Barnam je rano razvio interesovanje za politiku.
Svojevremeno je izjavio da je još sa 14 godina poželeo da uđe u Laburističku stranku, nakon što ga je dirnula TV drama BBC-ja Boys from the Blackstuff, o životu ljudi zavisnih od socijalne pomoći u Liverpulu.
„Doživotnog navijača Evertona“ prijatelji se sećaju kao mladića izuzetno takmičarski nastrojenog, ljubitelja sporta, a igrao je za juniorski kriket tim iz Lankašira.
U lokalnoj rimokatoličkoj opštoj školi, njegov nastavnik engleskog jezika priča kako se kandidovao za laburističkog kandidata na izmišljenim izborima – i pobedio sa velikom većinom.
Barnam i njegova dva brata prvi su u porodici koji su otišli na univerzitet, a Endi je studirao engleski jezik na Kembridžu.
U knjizi „Head North“ (Na sever), Barnam je napisao da ga je „mučio osećaj nepripadanja“ na univerzitetu i da se osećao kao „varalica“.
Međutim, kao obožavalac mančesterskih indi bendova, poput The Smiths i The Stone Roses, izjavio je da mu je „interesovanje za mančestersku muziku dalo identitet i prednost“.
Pogledajte video o Endiju Barnamu

Posle diplomiranja, počeo je da se bavi novinarstvom, radeći za stručne časopise, među kojima Tank World i Passenger World Management.
U ranim dvadesetim, počeo je da se probija u politici, radeći kao saradnik pokojne Tesi Džovel, tadašnje britanske poslanice, koja će kasnije biti ministarka u vladama Tonija Blera i Gordona Brauna.
Barnam se brzo peo u hijerhariji, postavši specijalni savetnik ministra kulture Krisa Smita, a potom je izabran za poslanika kao predstavnik njegovog rodnog grada Lija, u Velikom Mančesteru, 2001. godine.
Prvo je bio mlađi ministar pod Tonijem Blerom, ali se pridružio kabinetu kao glavni sekretar Trezora, a kasnije sekretar za kulturu i za zdravstvo u vladi Gordona Brauna.
Upravo je kao državni sekretar za kulturu, medije i sport, Barnam bio ismevan na komemoraciji povodom 20. godišnjice tragedije u Hilzborou.
Na stadionu je poginulo 27 navijača Liverpula u opštem metežu 1989. godine.
Kritika i ismevanje podstakli su Barnama da inicira ovo pitanje u vladi, doprinoseći pokretanju druge istrage o tragediji.

Tokom 2010. godine, kada je Gordon Braun podneo ostavku posle poraza laburista na izborima, Barnam se kandidovao za lidera stranke.
Bio je četvrti od pet kandidata, ali je narednih pet godina gradio popularnost u članstvu stranke.
Pet godina kasnije, pokušao je ponovo, ali ga je tada porazio Džeremi Korbin.
Bio je član vlade u senci, kao ministar unutrašnjih poslova, iako su ga mnogo videli kao pripadnika Blerovskog desnocentričnog dela stranke.
Barnamovi stavovi su se sve više pomerali ulevo, podržavajući nacionalizaciju vode i energije.
Nije bio jedan od onih koji su 2016. godine podneli ostavku u znak protesta zbog načina na koji je Korbin vodio vladu i zemlju.
Umesto toga, povukao se 2017. godine da bi se kandidovao za gradonačelnika Velikog Mančestera.
Barnam je pobedio na izborima sa više od 60 odsto glasova, a 2010. godine ponovo je dobio poverenje birača – ovog puta još veću.

Kao gradonačelnik, dobijao je pohvale za promene u saobraćajnom sistemu regiona.
Pod njegovim vođstvom, Veliki Mančester je bio prvo područje u Engleskoj van Londona koje je vratilo autobuski javni prevoz pod kontrolu grada, integrišući ih sa drugim vidovima prevoza pod brendom „Pčelinja mreža“.
Obećavao je i da će iskoreniti beskućništvo do 2020, ali taj cilj nije ispunio.
Njegov ugled i popularnost su dodatno porasli tokom pandemije kovida-19, kada je optužio konzervativnu vladu da se prema severu Engleske odnosi sa „prezirom“ zbog regionalnih ograničenja zaključavanja.
Ovaj sukob mu je doneo nadimak „Kralj severa“.

Barnam je nastavio da „merka“ lidersku poziciju u stranci.
Posle majskih izbora, na kojima su laburisti ubedljivo poraženi u Engleskoj, Škotskoj i Velsu, počela je da se ljulja stolica Kira Starmera, a među laburistima se sve više pominjalo ime Endija Barnama.
Uz to, Starmer je bio pod baražnom vatrom zbog slučaja u vezi sa osuđenim seksualnim prestupnikom, Amerikancem Džefrijem Epstinom, sa kojim je blizak bio i lord Piter Mandelson.
A Mandelsona je upravo Starmer imenovao za britanskog ambasadora u Sjedinjenim Američkim Državama.
Mandelson je potom podneo ostavku na mesto poslanika laburista u Domu lordova, gornjem domu britanskog parlamenta.
Pritisnut širokim nezadovoljstvom u stranci, Starmer je u junu 2026. podneo ostavku.
Time je otvorio put Barnamu, koji je isplivao kao najozbiljniji kandidat, da ga nasledi.

Opisivana je kao „najgotivnija devojka na koledžu“ kada je počela da se zabavlja sa Endijem Bernamom.
Više od tri decenije kasnije, Meri-Frans van Hil sa surpugom Endijem useliće se u Dauning strit i preuzeče jednu od najmoćnijih nezvaničnih uloga u vladi – supruge premijera.
Van Hil, rođena Holanđanka, poznatu kao i Frenki, Barnam je upoznao kada je ona počela da studira na Ficvilijam koledžu na Univerzitetu u Kembridžu 1989. godine.
Bio je na drugoj godini studija engleske književnosti, a Bernamov bivši predavač, Džon Mulan, napisao je u Tajmsu da su drugi studenti mislili da je on bio najveći srećnik kada su počeli da se zabavljaju.
Van Hil jea rođen u januaru 1970. godine, istog meseca kao i Bernam, i odrasla je u Holandiji i Belgiji pre nego što se preselio u Veliku Britaniju.
Počeli da se zabavljaju na univerzitetu, a Van Hil je imala čudan zahtev u ranim danima njihove veze, kada je pitala Bernama da li želi da učestvuje u televizijskoj emisiji o upoznavanju parova „Sastanak na slepo“ – i on je pristao.
Van Hil i Barnam su dobili prvo dete, Džimija, u martu 2000. godine, što ih je, kako je ispričao Bernam, podstaklo da se venčaju, posle godina zajedničkog života.
„Mislim da je za decu bolje kad su im roditelji u braku“, rekao je Bernam za Dejli telegraf 2007. godine.
„Malo sam staromodnih shvatanja, iako moram da priznam da je Džimi, moj najstariji sin, bio na našem venčanju, tako da sam staromodan samo do određene mere.
„Kada je moja žena prvi put zatrudnela, bio je potpuni šok. Moja prva pomisao je bila: ‘O Bože, moraćemo da se venčamo’.“
Njihove ćerke, Rouzi i Eni, rođene su nekoliko godina kasnije dok je par živeo u Mančesteru.
Rouzi i Džimi rade za jedan brend pića i u Kraljevskom koledžu za medicinske radnike, dok je Eni upravo diplomirala na Univerzitetu u Kardifu.
BBC na srpskom je od sada i na Jutjubu, pratite nas OVDE.
Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]