Južne vesti - Leskovac, Niš, Pirot, Prokuplje, Vranje - vesti iz južne Srbije

10:30, 24. 5. 2012.

| Sport

Naisa obeležila godišnjicu od Čelendž kupa

Autor:Dušan JocićIzvor:Narodne novine
naisa, chelendz kup

Bila je to bajka sa srećnim krajem, koja umalo nije ostala čak i bez svog početka! Naisa je sinoć proslavila petogodišnjicu osvajanja Čelendž kupa, jedinog evropskog trofeja koji je osvojio neki niški sportski kolektiv, i jedinog, uz prošlogodišnju titulu vaterpolista Partizana, pristiglog u Srbiju od njenog osamostaljenja; a malo je falilo da te sezone uopšte ne igra na međunarodnoj sceni.

Niški klub je na žrebu osmine finala izvukao Vlaznimi iz Đakovice, samo tri meseca nakon što je Kikinda, na „preporuku“ Vlade republike Srbije i tadašnjeg ministra sporta Slobodana Vuksanovića, bila prinuđena da odbije mečeve sa istim protivnikom i bila kažnjena dvogodišnjom evropskom suspenzijom i žestokom novčanom globom. Bio je to politički osetljiv period, vreme intenzivnih pregovora o administarivno-pravnom statusu južne srpske pokrajine, mirisalo je na potez koji će Priština povući samo godinu dana kasnije, a nakon višenedeljne prepiske na relaciji Rukometni savez Srbije-Evropska rukometna federacija, samo dan nakon donošenja čuvenog Ahtisarijevog plana, diplomatski rat bio je i definitivno dobijen.

Za domaćina dvomeča određena je mađarska Tatabanja, a tamo ni traga od „specijalaca“ koji će ekipe sačekati na granici, sprovoditi do hotela i dvorana, dakle svega onoga zbog čega je pun autobus beogradskih novinara pohrlio na prvu utakmicu, tog 23. februara 2007. godine. Ona druga, odigrana samo dan kasnije, nije ih ni zanimala, a Naisa ih je dobila sa ukupno 61 golom razlike (42:14 i 46:13). Iako je put u Mađarsku imao bolnu predigru, u vidu poraza u Kruševcu, kojim se Naisa i definitivno oprostila od šampionskih snova za tu sezonu, a još je, zbog teže povrede, ostala bez Biljane Filipović, bila je to igra „mačke i miša“, a scene po završetku drugog duela, kada su se rukometašice obe ekipe utrkivale u zajedničkom fotografisanju, pokazale su da je sve to, ipak, samo sport.

Put do polufinala vodio je preko slovačke Banske Bistrice. Naisa je loše odigrala prvu utakmicu, 17. marta u Čairu, slavila sa 30:27, u poslednjih deset minuta ušla sa rezultatskim minusom, i da ne beše fenomenalne Irine Gončarove na golu (23 odbrane), ali i raspucane Ornele Rogan (11 golova), pitanje je da li bi se ikakav kapital uopšte nosio na revanš. A kao da je svako evropsko gostovanje moralo da ima neprijatnu uvertiru, pa je tako na poslednjem treningu u Bistrici prst polomila Anita Čampa, a kako se Biljana Filipović, ispostaviće se kasnije, junakinja ove priče, još nije bila oporavila, trener Jovanović našao se u nebranom grožđu, bez klasičnih šutera na poziciji levog beka. Ali, pokazalo se da su upravo bekovi prelomili revanš utakmicu. Trio Popović-Kaliničenko-Kresoja postigao je sve golove Nišlijki u prvih 30 minuta, a Gončarova je čak i prevazišla sopstveni učinak iz prvog meča, i sa svega 11 primljenih golova u prvih 40 minuta, put do još jedne pobede bio je trasiran-25:22.

Sa ovog putovanja ostala je prijatna uspomena iz velelepnog tržnog centra „Evropa“, čiji je vlasnik, kako se moglo saznati, naše gore list, ali i neprijatna sa povratka, kada je ekspedicija Naise doživela pravu toruturu na slovačkoj granici. U to vreme za Srbiju još nije važio bezvizni režim putovanja u Evropsku uniju, a iživljavanje carinika podsetilo je na negativne predrasude kojima smo, kao narod, dugo bili obeleženi...

Do finala preko Munisipala! To je bio epilog bečkog žreba. Svi su želeli zagrebačku Trešnjevku, Kluž je bio za izbegavanje, a zapala je srednja varijanta. Bez puno informacija o rivalu, Naisa je dočekala Rumunke 14. aprila i pobedila ih u Čairu sa 23:19. Trener Svetislav Jovanović „snimao“ je trening Munisipala veče pred utakmicu, i odlučio da koncentriše odbranu na korpulentnom pivotu gošći, Manueli Radulesku, što je bila dobitna kombinacija. Biljana Filipović imala je povratak u velikom stilu, a pamti se i stopostotan učinak iz šest izvedenih sedmeraca Nede Živadinović, od čega dva u poslednja dva minuta, čime je duplirana prednost pred revanš.

A onda, nove peripetije, ovog puta sa rumunskim carinicima. Čelendž kup je takmičenje u kome ne učestvuju skandinavske ekipe, te godine nije bilo ni nemačkih predstavnika, pa je Naisa na sva putovanja odlazila autobusom, a u takvoj situaciji neophodan vam je „mali milion“ papira. Čuveni vozač, čika Srba, dva puta je prepešačio od srpske do rumunske granice, što je, uz obilazak čitave Rumunije sve do krajnjeg severo-istoka ove zemlje i granice sa Moldavijom, činilo neverovatnih 19 sati puta do krajnjeg odredišta, mesta Roman, u kome je ekspedicija niškog kluba naišla na vrlo srdačan prijem, u duhu pravoslavnih običaja, sa hlebom i solju.

Roman je malo mesto koje živi za rukomet, što je pokazala i prepuna sala, doduše kapaciteta od jedva 400 mesta, još nekoliko sati pre početka revanša. Oni koji nisu bili tog nedeljnog prepodneva u sali, nisu prisustvovali postizanju jednog od najvećih uspeha u istoriji niškog sporta, ali su bili pošteđeni uzbuđenja koja dovode u predinfarktno stanje. Početkom drugog poluvremena domaćin je imao šest golova prednosti, potom se Naisa primakla na samo gol minusa, da bi plus šest za Munisipal bilo ponovo u 56. minutu (24:18). Ipak, Naisa do kraja ne prima gol, postiže dva, preko Jelene Popović (osmostrukog strelca) i Jovane Bartošić, i bukvalno zahvaljujući jednom golu više postignutom u gostima, prolazi u finale!

Poslednja kontra Rumunki bačena u aut, označila je početak nezapamćenog delirijuma na parketu dvorane „Polivalenca“, ovekovečenog u TV reportaži kolege Zorana Petkovića, u kojem su rukometašice Naise padale jedna preko druge, a među njima i direktorka Vesna Milošević-Petrović, izjavivši tada da su trenuci sreće prevazilazili i one kada je, kao najbolji golman planete, sa reprezentacijom Jugoslavije igrala finale Olimpijskih igara. Obavezan banket posle utakmice, prekinula je kompletna navijačka grupa rumunske ekipe. Njih par stotina zaputilo se od hale do hotela i skandiranjem čas jednoj, čas drugoj ekipi, poželela je Naisi sreću u finalu, iako je tamo čekala još jedna rumunska ekipa-Kluž!

A o koliko je jakom rivalu reč, dovoljno govori podatak da je trener Svetislav Jovanović prekinuo, na polovini, gledanje diska sa utakmicom polufinala, u kojoj je Kluž pregazio Trešnjevku u Zagrebu, videvši skamenjena lica svojih rukometašica. Kao da ih je to raspoloženje držalo i na samoj utakmici, ekipa nije ličila na sebe i bila je prosto zamrznuta na „minus devet“ u dvorani „Horia Demijan“-32:23! Nišlijke su u 26. minutu imale dva gola prednosti, na poluvreme otišle sa pogotkom minusa, ali su u nastavku doživele pravu rezultatsku katastrofu. Što zbog „flasterisanja“ Jelene Popović, što zbog dva isključenja Ire Kaliničenko tendencioznim odlukama bugarske braće Kostov, što zbog briljantnog šuterskog dana Mihaele Senoćiko (12 golova), smatralo se da je osvajač pehara poznat i pre revanša!

Nada, ipak, umire poslednja. Čair je tog 20. maja ispisao jedno od najvećih čuda u istoriji srpskog sporta, a svakako najveći preokret u analima finalnih utakmica rukometnih evro-kupova. Trener gošći preslikao je taktiku sa prvog meča, ali Beli je „znao za jadac“ i upravo je Jelena Popović sa sedam golova u prvom poluvremenu utabala put do vođstva od 17:11 pri odlasku na veliki odmor. Sve je teklo kao po najidealnije napisanom scenariju, do pada u igri došlo je baš kada je trebalo (22:18 u 45. minutu), a onda su Nišlijke zaigrale kao u transu, nošene podrškom oko pet hiljada navijača.

Kapiten Nada Mićić postigla je gol za plus devet na ulasku u poslednji minut, potom Rumunke smanjuju iz sedmerca i Naisi je ostalo 15 sekundi za poslednji napad-velemajstorska asistencija najveće igračke legende u istoriji kluba Irine Kaliničenko i pogodak Biljane Filipović na sedam sekundi pre kraja meča. Da se pamti i prepričava! I u polzufinalu, i u finalu, Naisa je rumunske rivale eliminisala na veći broj golova postignutih u gostima! 

Prilično je setno prisećati se ovih uspeha baš u danima kada je Naisa, prvi put u poslednjoj deceniji, ostala bez plasmana u Evropu. Klub je na novom početku, sa devojkama iz sopstvene škole rukometa, i možda je sve ovo samo pepeo vatre koja se u njima tek rasplamsava...

Ostavka bila u džepu

Nekoliko meseci nakon ovog istorijskog uspeha, Svetislav Jovanović je u razgovoru za „Narodne novine“ priznao da je već bio doneo odluku da, ne prođe li ekipa u polufinale Čelendž kupa, podnese ostavku na mesto trenera.

Sva sreća, priča je otišla u drugom smeru, Beli je, zahvaljujući evropskom peharu, iste godine proglašen najboljim rukometnim trenerom u Srbiji i sportskom ličnošću grada Niša, a već iduće sezone Naisi je doneo duplu krunu na domaćoj sceni, a i dan danas je uspešan trener kluba koji je predvodio do svih najvećih uspeha u njegovoj istoriji.


Grgina „zahvalnica“ sudijama

Naisa je drastično oštećena u prvoj finalnoj utakmici u Klužu. Braća Ivan i Milen Kostov perfidno su pomogli domaćinu, ali nakon čudesnog preokreta u revanšu, legendarni „tehniko“ Naise Slobodan Dimitrijević našao je način da im odgovori i izveo je jedan od štoseva iz svog nepresušnog arsenala. Pozvao ih je telefonom i „zahvalio“ im se što „nisu dozvolili“ da Naisa u Rumuniji izgubi sa deset golova razlike, jer to ne bi mogla da stigne u revanšu!

Čaša meda i žuči retko kada idu jedna bez druge, pa je popularni Grga, jutro nakon revanš utakmice i velike proslave, doživeo saobrćajni udes, na sreću bez druge štete, osim materijalne...


Gde su danas i šta rade?

Zanimljivo je bilo istražiti gde su danas glavne heroine ove Naisine bajke, 16 rukometašica koje su ulazile u protokol tokom osam evropskih utakmica u sezoni 2006/07. Kvartet sa veliki uspehom nastupa u Francuskoj, Biljana Filipović i Jelena Popović su sa Arvorom osvojile titulu nacionalnog prvaka, Dragica Kresoja sa Avrom upravo Čelendž kup, a Svetlana Ognjenović je uzdanica Meca.

Tandem je sezonu proveo u Jagodini, Marija Stefanović i Ivana Milošević, dok je Jovana Bartošić učestvovala u osvajanju treće uzastopne duple krune Zaječara. Irina Šibanova nastupa u Rostovu, Anita Čampa u španskoj Bera Beri i tu se završava spisak, igrački, još uvek aktivnih rukometašica iz legendarne generacije. Irina Kaliničenko opredelila se za posao fizioterapeuta u Rusiji, u kojoj je igračku karijeru nedavno okončala Irina Gončarova i vratila se u rodnu Ukrajinu.

Porodice su zasnovale Jelena Savković u Kruševcu, Neda Živadinović i Milena Stefanović u Nišu, Ornela Rogan u Austriji, dok kapiten te ekipe, Nada Mićić, živi u Beogradu, takođe daleko od rukometa...

Podeli sa prijateljima
Povezane teme:
Komentari
Poslednji komentari
  • T.

    01:10 // 27. 5. 2012.

    Dule svaka cast za tekst....a onog Grgu,ono staro njuskalo,neko ce njusku da mu iskida sto je gura svuda,pa cak i tamo gde joj sigurno nije mesto!

  • Insajder

    10:52 // 25. 5. 2012.

    Svaka čast redakciji za članak obradovali ste sve nas koji vole niški sport...bio sam na utakmici super smo se proveli..
    od svih rukometašica najlepša je bila Neda Živadinović šteta sto se udala prelepa je Neda...pozdrav

  • Miladin

    20:20 // 24. 5. 2012.

    Moj najdrazi sportski dogadjaj na koj sam bio u ovom gradu

Pošalji komentar:

Vaš komentar će biti objavljen po odobrenju od strane administratora.

Vaš komentar je uspešno poslat i biće objavljen nakon što ga odobri neko od naših administratora.

Ukoliko želite da Vaš komentar bude odmah objavljen, možete se prijaviti preko svog Google, Facebook, Twitter ili Yahoo naloga.

Došlo je do greške pri dodavanju komentara
Preostalo ti je 400 karaktera

Molimo vas da se u komentarima držite teme teksta. Redakcija Južnih vesti zadržava pravo da – ukoliko ih proceni kao neumesne – skrati ili ne objavi komentare koji sadrže osvrte na nečiju ličnost i privatan život, uvrede na račun autora teksta i/ili članova redakcije kao i bilo kakvu pretnju, uvredu, nepristojan rečnik, govor mržnje, rasne i nacionalne uvrede ili bilo kakav nezakonit sadržaj.

Komentare pisane verzalom i linkove na druge sajtove ne objavljujemo. Južne vesti nemaju nikakvu obavezu obrazlaganja odluka vezanih za komentare i njihovo objavljivanje.

Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije Južnih vesti.

Smatra se da ste slanjem komentara potvrdili saglasnost sa gore navedenim pravilima.

Administratorima Južnih vesti se možete obratiti ovde: admin {at} juznevesti {dot} com.

KOMENTAR DANA

Prijaviš korpuciju protiv SNS funkcionera SNS agenciji, SNS tuzilaštvo podnese tužbu SNS sudu. Pa ovo bre ni Monti Pajton ne bi smislio.

Srboljub čitalac

Tekst: Niš dobio kancelariju Agencije za sprečavanje korupcije, Sotirovski kaže - dokaz da se gradska vlast ne plaši

Pronađite nas na: