Južne vesti - Leskovac, Niš, Pirot, Prokuplje, Vranje - vesti iz južne Srbije

22:20, 16. 12. 2021.

| BBC News na srpskom

Mladi i zaposlenje: Možete li pobediti internog kandidata za posao

Autor: BBC News na srpskom
devojka
Getty Images

Prijavite se za posao - i onda ga dobije interni kandidat. Da li ste od početka gubili vreme?

Naišli ste na oglas za posao koji vam deluje primamljivo i već ste se spremili da pošaljete prijavu.

A onda, kad ga malo bolje proučite, oglas vam deluje pomalo… neobično.

Možda su informacije o svakodnevnim zaduženjima iznenađujuće šture ili je rok za prijave vrlo kratak.

Čestitamo: pronašli ste položaj koji je verovatno direktno namenjen internom kandidatu - i to onom koji je već unapred odabran.

Prijavljivanje za posao koji će skoro sigurno dobiti interni kandidat ume izuzetno da demorališe.

Pisanje i slanje prijave i motivacionog pisma - čak i emocionalna energija koju ste uložili u taj proces - na kraju deluju kao potpuno gubljenje vremena.

Ima li načina da unapred prepoznate takva radna mesta kako biste uštedeli sebi vreme i trud - a ako posumnjate da je u igri već interni kandidat, isplati li se uopšte pokušavati?

„Mutni" procesi

Zašto uopšte oglasiti radno mesto kad ono maltene nije ni upražnjeno?

Bilo da već imaju željenog internog kandidata ili ne, od nekih organizacija se traži da javno oglase upražnjeno radno mesto.

„To je obično slučaj u javnom sektoru, ali može da bude i zahtev uprave u privatnom", kaže Lori Vaisto, bivša regruterka koja je sada konsultantkinja za strategiju i brend poslodavaca za švedski pretraživač poslova Džobland.

Ideja iza zahtevanja od organizacije da javno oglasi upražnjeno radno mesto za sve aplikante je da bi zapošljavanje bilo meritokratsko, dodaje Dafni Lok, direktorka HR-a u Sidneju.

„Dakle, ako je zasnovano na zaslugama, kako određujete te zasluge ukoliko nemate kandidate sa kojima ćete ih uporediti?"

Ponekad ti uslovi postoje zbog imigrantske politike, da biste bili sigurni da je strani državljanin angažovan samo za posao koji domaći ne može da popuni.

Na primer, u Australiji kompanije generalno moraju da imaju otvoren proces zapošljavanja, čak i ako već znaju stranog radnika kog žele da zaposle.

razgovor
Getty Images

U idealnom slučaju, sva ta oglašena radna mesta su zaista konkurentna, umesto samo formalnost koju treba štiklirati pre nego što poslodavcu konačno bude dozvoljeno da angažuje željenog kandidata.

A opet previše ljudi koji traže posao ima iskustvo da su, kad su se prijavili za posao, videli da je angažovan interni radnik i podozrevaju - ili im je rečeno - da je namera kompanije od starta bila da angažuje tog već zaposlenog radnika.

Eksterni kandidati nisu jedini koji primećuju koliko nefer ovaj proces ume da bude; interni zaposleni takođe mogu da zapaze probleme - čak i ako su u teoriji oni ti koji od toga imaju koristi.

Prošle godine se Džejk, radnik u fabrici mesnih prerađevina na jugu SAD-a, našao sa unutrašnje strane te jednačine.

Ovaj 24-godišnjak bio je prekvalifikovan, a mnogi zaposleni su otišli u prevremenu penziju zbog kovida-19, tako da je Džejk uskoro prešao sa manuelnog rada u fabrici na kompjuterski posao u skladištu za pakovanje.

Na kraju mu je ponuđen čak i rukovodeći položaj.

Način na koji je do toga došlo, međutim, bio je krajnje neuobičajen.

Šef odeljenja je došao u kancelariju u kojoj su radili Džejk i jedan njegov kolega i rekao da želi da prisutni u prostoriji znaju da je oglašeno novo radno mesto i da on ne može da unapredi osobu koju želi ukoliko se ona sama na prijavi zvanično preko sajta.

Bilo je očigledno da misli na Džejka.

„Dobro se sećam tog dela, zato što mi se učinilo mutnim što neće to da izgovori direktno, iz kog god razloga", priseća se Džejk.

On je pretpostavio da se tu radi o kršenju zakona o ravnopravnoj prilici.

„Pronašao sam oglašeni posao objavljen samo kao 'SKLADIŠTE', skoro bez ikakvog drugog opisa, bez titule ili realnih uslova."

Jednom kad se prijavio, vrlo brzo mu je ponuđena ta pozicija, a da i dalje nije znao kako glasi zvanični naziv posla.

Naravno, za Džejka i njegovog šefa odeljenja, ovo „mutno" iskustvo imalo je pozitivan ishod: Džejk je dobio unapređenje i povišicu, dok je direktor dobio željenog kandidata na tom položaju.

Ali za svakog drugog koji bi se prijavio za taj posao, ova „potraga" za odgovarajućim kandidatom postala bi demorališuće gubljenje vremena.

Znaci upozorenja

U Džejkovom slučaju, gotovo prazan oglas za posao očigledno nije pravljen tako da privuče previše kandidata.

Ali oglasi za posao namenjeni internom kandidatu nisu uvek tako očigledni.

Vaisto, konsultantkinja za Džoblend, nudi neke znake za to da će radno mesto možda biti popunjeno iznutra:

  • Radno mesto je oglašeno samo na sajtu poslodavca
  • Oglas deluje primamljivo, ali je rok za prijavu izuzetno kratak
  • U oglasu se na navode informacije o kontaktu ili vremenskom roku, ili je neobično štur
  • Opis posla je neodređen ili je napisan tako da pretpostavlja da podnosilac ima više informacija o samom radnom mestu nego što bi bilo realno očekivati od spoljnog aplikanta
  • Iskustva i veštine koji se traže opisani su sa neobičnom preciznošću, ili traže atipični kombinaciju veština koje mogu da se steknu samo u okviru kuće

To sve mogu biti znaci koji otkrivaju ovu praksu - ali je važno napomenuti da ovaj spisak nije sveto pismo.

„Ne smemo zaboraviti", upozorava Vaisto, „da ponekad imate samo loše/brzopleto sastavljene oglase za posao. Čak i ako se desi da postoji sve gore navedeno, to ne znači da se automatski radi o slučaju pokušaja obmane."

I nisu svi oglasi za radna mesta namenjeni internim kandidatima nepošteni.

Neke kompanije eksplicitno navode da postoji interni kandidat za datu ulogu, ali da su spoljne prijave i dalje dobro došle.

Jedna takva kompanija je Vašington post.

Prema glavnoj urednici Trejsi Grant:

„Navođenje da interni kandidat postoji naša je dugogodišnja praksa i važi za veoma mali procenat naših radnih mesta.

Želimo da budemo što transparentniji kad imamo nekoga na umu za to ulogu, ali često se pojave neki drugi kandidati i mi ćemo ih možda pozvati na razgovor za posao za tu ulogu ili neke druge buduće prilike."

posao
Getty Images

Dakle, ako znate da postoji interni kandidat za oglašeno radno mesto - ili sumnjate na osnovu oglasa za posao da neko takav postoji - vrlo je verovatno da se i dalje isplati prijaviti se.

Džed Devaro, profesor menadžmenta sa Kalifornijskog državnog univerziteta u Ist Beju, smatra da eksterni aplikant ima najviše šanse da uđe u novu kompaniju ako spusti svoje ciljeve lestvicu niže.

Naročito na višim nivoima položaja, kompanije često drže 'pristrasne konkurse za unapređenje', na kojima spoljni aplikant mora da bude mnogo jači od unutrašnjeg da bi uopšte imao bilo kakvu šansu.

„Za spoljne kandidate sve postaje posebno teško ako to nije samo ulazak u novu kompaniju od spolja, već istovremeno i unapređenje", kaže Devaro, koji je i autor knjige Strateška kompenzacija i upravljanje talentima: Lekcije za rukovodioce.

„Dakle, eksterni kandidat je u mnogo boljem položaju ako se takmiči sa internim kandidatom koji se nalazi stepenicu niže."

Koliko god ume da obeshrabri kad vas preskoče za unapređenje, kad se sve sabere i oduzme, možda je najbolja strategija sakupiti što više informacija o toj ulozi i kompaniji, i pripisati iskustvu ako ipak ne dobijete posao.

Čak i ako regruter samo ispunjava kvotu za razgovore za posao, prolazak kroz taj proces bi mogao da bude od koristi za aplikanta kasnije.

„To je investicija u građenje odnosa", prema Majklu Agilaru Karlinu, izvršnom potpredsedniku američkog Udruženja za politiku HR-a.

„Naročito sada, kada oskudevamo u talentima, uvek negde može da se pojavi neka prava prilika za posao", a direktor zadužen za zapošljavanje bi mogao da se seti aplikanta sa prethodne prijave posao.

I, na kraju, eksterni kandidat može da postane interni.


Pogledajte video - ko su uzbekistanski gastarbajteri u Srbiji?


Pratite nas na Fejsbuku i . Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]

Podeli sa prijateljima
KOMENTAR DANA

Obično se policija ne meša u svoj posao. Kako se ovo desilo?

Žika čitalac

Tekst: Vozio u Nišu 103 kilometara na sat gde je dozvoljeno 60, i to pod dejstvom alkohola i kokaina

Pronađite nas na: