Fotografkinja Džulija Kil odlučila je da objektiv fotoaparata uperi prema sebi i napravi niz auto-portreta inspirisanih poznatim slikama, filmovima i drugim fotografijama.
Kil je nekoliko meseci provela u Londonu, posle čega se vratila u Pariz, baš u trenutku kada je tamo počeo karantin, kao mera borbe protiv virusa korona.
„Umesto da idem na polje i šetam ulicama koje toliko volim, bila sam zatvorena u stanu na šestom spratu. Odjednom sam, kao i mnogi, bila izolovana i nisam znala šta sutra donosi", kaže.
„Osećala sam se kao u snu, živela sam između stvarnosti i neverovatnog, a jedini vodič su mi bile vesti i promene koje sam primećivala da se dešavaju oko mene iz dana u dan", dodaje ona.
„Nisam radila i nije bilo društvenog života, tako da sam brzo od nemam vremena ni za šta prešla na to da imam dosta vremena.
„I svi izgovori koje sam sebi davala kako ne bih radila na mojim kreativnim idejama su pali u vodu.
„Odlučila sam da svakog dana uradim jedan portret - potpuno bih se unela u taj svet.
„Istraživala sam, slušala muziku iz tog doba, gledala filmove i dokumentarce. Obratila sam pažnju i na pozu i emociju koju određena slika ili fotografija šalju, pa dala sam sebi vremena da to ponovim.
„Sve što se nalazi na fotografiji sam improvizovala sa stvarima koje već imam u kući, izuzetak je samo par krila koje sam željno čekala da stignu sa Amazona.
„Rad na ovom projektu dao mi je strukturu i bio mi je igralište u danima karantina, kao i način da vizuelno izrazim ono što ja i drugi osećamo u ovom trenutku".
„To što je svet usporio, uprkos tragičnim okolnostima, na neki način može da bude i dar - dar koji može biti ispunjen ne samo strahom, već i nadom i pokušajem da se osvrnemo oko sebe, naučimo nešto i ponovo povežemo na način koji smo možda izbegavali u svetu na koji smo navikli".
15. 4. 2024.
Obično se policija ne meša u svoj posao. Kako se ovo desilo?
Žika čitalac