

Kada razmišljate o akcionim filmovima, uobičajeno je da zamišljate muškarce.
Možda tada mogu da vam padnu na pamet napumpani mišići Slaja Stalonea u Kobri (1986) ili Arnold Švarceneger u donekle šašavim, ali i neodoljivo zabavnim filmovima poput Komanda (1985).
Možda možete da pomislite i na baletske, graciozne koreografije borbi Brusa Lija ili nestvarnu žestinu Džejsona Stejtama.
Uloge kaskadera, neophodne kao podrška glumcima oba pola, uglavnom se vezuju za muškarce.
Zamislite samo Astonija Martija na snimanju visokobudžetnog filma o Džejmsu Bondu, legendarnog kaskadera iz vesterna Jakimu Kanuta kako se izvlači ispod prevrnute poštanske kočije, ili testosteronsku pucnjavu kakvu pamtimo u filmu Džon Vik, kojeg je inače režirao nekadašnji kaskader Čad Stahelski.
ženska snaga i žustrina su na velikom platnu još od vremena nemih filmova.
„Potpuno je pogrešno mišljenje da su akcioni filmovi namenjeni isključivo muškarcima kada su ženske akcione heroine i kaskaderke tu od samog početka kinematografije”, kaže Timon Sing, urednik ciklusa za BBC.
Brojne su kultne akcione ženske uloge poput Keri-En Mos u Matriksu (1999) ili Ume Turman u filmu Ubiti Bila 1 i 2.
Tu su i heroine koje su same izvodile akcione scene kao što je Pem Grir, zvezda 1970-ih, sa crnim pojasom u karateu ili Mišel Jeo, malezijska lepotica koja je veštine usavršila kroz ples, a ne kroz borilačke veštine.
Njene uloge u hongkonškim akcionim filmovima iz 1980-ih i 1990-ih godina mogle bi da pomognu da se promeni slika o muškoj prirodi ovog filmskog žanra.
Ako makar malo zagrebete po žanrovskoj akcionoj mačo mitologiji, vrlo brzo ćete shvatiti da su akcione heroine, kaskaderske kraljice i žene koje vladaju borilačkim veštinama i više nego prisutne u istoriji kinematografije, iza i ispred kamere.
„Dugo već možemo da same određujemo pravila, primamo udarce i pomažemo u nošenju teške opreme na snimanjima”, kaže Džordžija Munro, profesionalna parkur takmičarka i kaskaderka u filmovima kao što su Park iz doba jure i Čudesna žena 1984.

I današnja uloga žena u akcionim filmovima ponešto duguje pojavi snažnih ženskih likova u prethodnim decenijama.
Setite se likova sa snažnim fizičkim karakteristikama i mogućnostima – kao što su Sigurni Viver i njena Elen Ripli iz Osmog putnika (1979) i Saru Konor Linde Hamilton iz Terminatora 2 (1991).
To su bili likovi koji su pokazali da žene mogu da budu otporne, prilagodljive i kompleksne, skicirajući žensku akcionu ulogu u21. veku.
Zbog svega toga današnje superheroine akcionog filma kao što su Skarlet Johanson kao Crna udovica i Zoi Saldanja u seriji filmova Čuvari galaksije, baš kao i atletski sposobna i elegantna kaskaderka kao što je Zoi Bel, duguju mnogo toga pionirkama ovog žanra.
Ali baš kao što i Munro upozorava, i dalje postoje dvostruki standardi za kaskaderke ili akcione kraljice.
„Uvek moramo iznova da se dokazujemo bez obzira na iskustvo koje posedujemo, prisutan je pritisak da stvari izvedemo kako treba iz prvog pokušaja da bismo sačuvale ugled i pokazale da smo zaslužile da budemo tu gde jesmo.
„Ako nešto krene naopako, čini se kao da nam se zamera više nego muškarcima”, kaže ona.
Ključni film je Da gospođo (1985), u kojem mlada, tada nepoznata Mišel Jeo glumi uz koleginicu, akcionu heroinu Sintiju Rotrok, policajku koja se obračunava sa lopovima.
Amerikanka Rotrok, svetska šampionka u borilačkim veštinama, karijeru je izgradila u popularnim hongkonškim akcionim filmovima i nekoliko je godina provela snimajući u Aziji.
Rotrok je probila sve granice kao jedna od prvih Amerikanki koja je doživela da na ovom tržištu postane zvezda pre svega zbog sposobnosti da elegantno izvodi kompleksne akcione scene.
Ona je uspela da se izbori sa stereotipskim predstavama i tako redefiniše ulogu žena u akcionim filmovima.
Rotrok je bila i zagovornica treniranja borilakih veština, te je inspirisala mnoge borkinje širom sveta.
Njena posvećenost vežbanju i doprinos žanru, doneli su joj bazu posvećenih obožavateljki.

U međuvremenu, pojavljivanje Jeo u filmu Sve u isto vreme u kojem se smenjuju akcione scene sa komičnim i emotivnim porodičnim dramskim momentima, donelo joj je i dugo očekivanu nagradu filmske akademije – Oskara.
Jeo je uvek bila sjajna glumica što je dokazala i radom u ranim hongkonškim filmovima, među kojima su i nadrealni i natprirodni The Heroic Trio i neverovatna uloga u Policijskoj priči 3 sa Džekijem Čenom.
Ona je time pokazala da nije neophodno da vlada borilačkim veštinama da bi bila akciona kraljica.
Obavljajući godinama i ulogu kaskaderke u filmovima, Jeo je morala da prođe kroz isti proces zadobijanja ozbiljnih povreda koje bi imala i njena pretpostavljena dublerka.
„Nateže iskustvo za mene je bila uloga u filmu Kaskaderka (1996).
„Igrala sam dublerku i jednom prilikom sam se nezgodno prizemljila, pravo na nos”, rekla je u intervjuu iz 2019. godine.
„Sklupčala sam se i čula kako mi se lomi kičma! Psihološki i fizički sam se od te povrede najduže oporavljala“, dodala je tada.
Sing kaže da su joj „uloge u filmu o Džejmsu Bondu Sutra ne umire nikada (1998) i u Pritajenom tigru, skrivenom zmaju (2000)“ donele ogromno međunarodno priznanje.
„Ali njeni raniji filmovi kao što su Da gospođo, Kraljevski ratnici i naravno Policijska priča 3: Superpolicajac, predstavljali su divan uvod u njena ostvarenja iz tog vremena za publiku kojoj su bili poznati samo holivudski filmovi kao što su Crazy Rich Asians ili Sve u isto vreme.
„Azijska kinematografija imala je izuzetan uticaj na globalnu percepciju ženskih akcionih heroina. Ljudi ponekada mogu da pomisle na Umu Turman u filmu Ubiti Bila kada se povede priča o ženskim akcionim zvezdama, ali veličine poput Meiko Kađi iz filma Lady Snowblood (1973) i Anđela Mao iz filma Lady Whirlwind, očigledne su Tarantinove inspiracije za likove u njegovoj osvetničkoj sagi”, dodaje.
Nekoliko bioskopa širom Velike Britanije, među kojima su Brodvej u Notingemu i Voteršed u Bristolu, trenutno prikazuju filmove sa ,,ženama sa oružjem” – hongkonškom podžanru za ženama koje barataju vatrenim oružjem.
On je započet filmom Da gospođo i deo je ciklusa Umetnost akcije.
Pogram bioskopa Voteršed u Bristolu, nazvan Devojke samo žele oružje, lično uređuje jedna od autorki akcionih filmova – Nida Manzur, rediteljka uspešnog hinridnog kung fu/komičnog ostvarenja Polite Society iz 2023.

Što se tiče same Manzur, ona predstavlja narednu generaciju filmadžija inspirisanih hrabrošću i fizičkim sposobnostima heroina iz prošlosti.
Polite Society je film o devojci koja želi da postane kaskaderka kada poraste i koja obožava Junis Hathart, zvezdu Britanskih gladijatorki iz 1980-ih.
Hathart je kasnije postala poznata i kao kaskaderka Anđeline Džoli i jedna od najznačajnijih koreografkinja akcionih scena u najvećim Marvelovim filmovima.
Njen glas se u filmu Polite Society čuje kao ohrabrujući.
Ona se obraća glavnoj heroini i pokazuje joj kako je zaostavština iz prošlosti ključni putokaz za sve buduće kaskaderke i akcione kraljice.
Površnom posmatraču bi moglo da se učini da su akcione kraljice fenomen iz relativno skorašnjeg doba, ili makar iz perioda post-feminizma.
Nema sumnje da se u tim periodima one najviše i pojavljuju, čak i kada su njihova ženska snaga, agilnost i moć bile predstavljane na pogrešan način.
Takav je slučaj sa akcionim filmovima sa devojkama iz 1990-ih i ranih 2000-ih, koje su bile magnet za mušku publiku zbog toga što su bile sposobne za akciju – Mila Jovović u filmovima iz serije Pritajeno zlo ili, recimo, Džoli u Lari Kroft.
Ali odvažne, hrabre žene koje su bile glavne u blokbaster akcionim filmovima ili trilerima nisu nipošto novitet samo iz prošlih vremena, kao što to ističe Tajmon Sing, navodeći ,,veličine poput Helen Gibson, Meri Fuler ili Perl Vajt – zvezde hit serije The Perils of Pauline”.
Tokom 1910-ih godina, oričalo se o ‘serijskim filmovima’, koji su ličili na televizijske serije prikzivane u bioskopima.
Najpoznatiji su bili The Perils of Pauline (1914) sa Perl Vajt, poznatom i kao ,,neustrašiva devojka bez premca”.
Njena želja da sama izvodi akcione scene dovela je do toga da učestvuje u brzoj jurnjavi automobilima, skače sa visokih grebena i dokaže da je podjednako hrabra kao i muškarci tog vremena.
Kaskaderi iz vremena nemog filma nisu bili poznati kao ljudi koji se obaziru na zdravlje i bezbednost.
Dok su odvažni muški komičari poput Bastera Kitona (nadimak mu potiče od sposobnosti da amortizuje povrede nastale kao posledica slepstik vratolomija) predmet obožavanja današnjih kaskadera, malo njih se bavi ženskim pionirkama ovog zanata iz ranih dana kinematografije.
Perl Vajt spada u plejadu onih takozvanih ,,serijalnih kraljica”, kao što su bile i Helen Gibson koja se posle 119 epizoda serijala Hazards of Helen (1914-1917) i sama našla u vagonima kompozicije i zaista završila u plamenu, kada se suočila sa diskriminacijom muškaraca koji su je okruživali u tipičnom proto-feminističkom maniru.
U vremenu u kojem su se žene još uvek borile za pravo glasa, postojale su neustrašive glumice, spremne da zarad našeg uzbuđenja, rizikuju sopstveno zdravlje i živote.
Nisu želele da budu u ulozi koja nije bila u skladu sa tadašnjim normama uobičajenog ženskog ponašanja i nisu bile spremne da ostanu na marginama kada su već mogle i da se nađu za volanom automobila u pokretu ili da skaču sa velikih visina, što je vredno poštovanja.
One su pokazale žensku snagu i otpornost u poslu u kojem je lepota bila sve što se od njih tražilo.
Munro ističe da i ona čak danas ponekad mora da „sama da izvodi kaskaderske scene u opremi koja nije realistična, često sa umetnutim zaštitnim ulošcima“.
„Onda imamo superheroinu ili opakog ubicu koja nosi odeću koja jedva da pokriva njeno telo, a hoda u visokim štiklama”, kaže ona.
„Seksualna privlačnost je prioritetna u odnosu na stvarne potrebe”, dodaje.
Ona je uzbuđena zbog svega što sleduje u budućnosti i ukazuje na film The Woman King (2022) kao na jedan od skorašnjih u kojem se prikazuje snažna i sposobna, Afroamerikanka i koji njenu atletsku građu koristi na izuzetan način.
Isticanje ovakvih žena u filmu i potenciranje porekla takvih likova neophodan je korektiv ideji da su akcioni filmovi rezervisani samo za muškarce.
Dovoljno je videti samo jedan maja geri Sintije Rotrok, pa da se ovakve tvrdnje zaborave.
„Važno je isticati kaskaderke i akcione heroine jer su film i televizija sastavni deo onog što oblikuje stavove. Što više reflektora uperimo ka onome za šta su ove žene sposobne, veći je i potencijal za promene.
„Onda to postaje stvarnost za sve žene i devojke širom sveta”, dodaje Munro.
Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk