Deca obolela od raka prevarena za milione sakupljene za njihovo lečenje, otkrio BBC

slika tri deteta

BBC

Upozorenje: Uznemirujući sadržaj

Mali dečak gleda u kameru.

Bled je i nema kosu.

„Imam sedam godina i imam rak“, kaže.

„Molim vas, spasite mi život i pomozite mi.“

Halil – na slici iznad koja je zamrznuta na snimku – nije želeo to da snima, kaže njegova majka Aldžin.

Od nje je zatraženo da mu obrije glavu, a potom ga je filmska ekipa povezala na lažnu infuziju i tražila od porodice da se pretvara da mu je rođendan.

Dali su mu scenario da ga nauči napamet i izrecituje na engleskom.

I nije mu se dopalo, kaže Aldžin, kad je iseckan luk stavljen pored njega i mentol stavljen pod njegove oči, da bi plakao.

Aldžin je pristala na to zato što, iako je okruženje bilo namešteno, Halik je stvarno imao rak.

Rečeno joj je da će taj video pomoći da se sakupi novac za njegovo bolje lečenje.

I zaista je video uspeo da sakupi novac – 27.000 dolara, prema kampanji u Halilovo ime koju smo našli.

Ali Aldžin je bilo rečeno da kampanja nje uspela i ona tvrdi da nije dobila ništa od tog novca, osim 700 dolara honorara za snimanje za taj jedan dan.

Godinu dana kasnije, Halil je umro.

Halil, mali dečak sa Filipina, nosi majicu sa zelenim i plavim prugama, ima obrijenu glavu i mali mikrofon pričvršćen za majicu. Iza njega je beli bolnički zid. Gleda u kameru dok govori.

Chance Letivka

Širom sveta, onlajn prevarantske kampanje iskorišćavale su očajne roditelje bolesne ili dece na samrt, otkrio je BBC Svetski servis.

Ljudi daju novac tim kampanjama, koje tvrde da prikupljaju sredstva za lečenje koje navodno deci spasavaju živote.

Našli smo 15 porodica koje tvrde da nisu dobile skoro ništa od prikupljenog novca i često nisu imale pojma da su kampanje uopšte pokrenute, uprkos mučnim i dugim snimanjima.

Devet porodica sa kojima smo razgovarali, čije kampanje deluju kao da su deo iste prevarantske mreže, tvrde da nikad nisu dobile ništa od četiri miliona dolara prikupljenih u njihovo ime.

Uzbunjivač iz ove mreže rekao nam je da su tražili „prelepu decu“, koja su „morala da budu uzrasta između tri i devet godina… i bez kose“.

Identifikovali smo ključnog igrača u prevari kao Izraelca koji živi u Kanadi po imenu Erez Hadari.

Naša istraga započela je u oktobru 2023. godine, kad nam je pažnju privukla uznemirujuća reklama na Jutjubu.

„Ne želim da umrem“, jecala je devojčica po imenu Aleksandra.

„Moje lečenje mnogo košta.“

Skoro 700.000 dolara prikupljeno je u kampanji za nju.

Videli smo na Jutjubu još snimaka bolesne dece iz čitavog sveta, sve neobično slične – besprekorno producirane i koji su naizgled sakupili velike količine novca.

Svi su dočaravali osećaj hitnosti, koristeći emotivni jezik.

Odlučili smo da to malo podrobnije istražimo.

Kampanje sa najvećim međunarodnim dometom bile su one pod imenom organizacije Čans Letikva (u prevodu, Šansa za nadu), registrovane u Izraelu i SAD.

Bilo je teško identifikovanje dece koja se u tim kampanjama pojavljuju.

Koristili smo geolokaciju, društvene mreže i softver za prepoznavanja lica da bismo pronašli njihove porodice, koje žive na velikim udaljenostima, od Kolumbije do Filipina.

Stranica kampanje za prikupljanje donacija za Anu - ona plače, sa nazalnom cevčicom, a natpis na vrhu stranice glasi: „Dva meseca života“ uz emotikon srca.

Chance Letikva
Kampanja Čans Letikva (Šansa za nadu) za Anu u Kolumbiji, lažno tvrdeći da joj je ostalo dva meseca života

Iako je bilo teško znati zasigurno da li su zbirovi sredstava sakupljenih u ovim kampanjama tačni, donirali smo male količine novca dvema i videli da su se zbirovi povećali tačno za te sume.

Razgovarali smo i sa nekim ko kaže da je dao 180 dolara Aleksandrinoj kampanji i da je potom bila zatrpana zahtevima za još, svima napisanim kao da ih šalju Aleksandra ili njen otac.

Na Filipinima nam je Aldžin Tabasa ispričala da se njen sin Halil razboleo neposredno posle njegovog sedmog rođendana.

„Kad smo saznali da je rak, osećala sam se kao da mi se čitav svet srušio“, kaže ona.

Aldžin kaže da je lečenje u njihovoj lokalnoj bolnici u gradu Sebuu bilo sporo i da je poslala poruku svakom koga je mogla da se seti, tražeći od ljudi pomoć.

Jedna osoba ju je povezala sa lokalnim biznismenom po imenu Roi Insijerto koji je tražio video snimak Halila, što je, kad se danas osvrne, Aldžin shvata praktično bila audicija.

Jedan drugi čovek potom je doputovao iz Kanade u decembru 2022. godine, predstavivši se kao „Erez“.

On joj je isplatio honorar za snimanje unapred, kaže ona, obećavši joj još 1.500 dolara mesečno ako film bude generisao mnogo donacija.

Erez je snimio Halilov film u lokalnoj bolnici, tražeći nove dublove za dublovima – snimanje je potrajalo 12 sati, kaže Aldžin.

Grafika objašnjava kako je video kampanja za Halila bila inscenirana:
njegovu majku i sestru kako aplaudiraju dok konfete padaju, uz balone u pozadini, Halila kako plače, Halila kako izgovara rečenice iz scenarija, sa cevčicom u nosu

BBC

Mesecima kasnije, porodica kaže da još nije čula ništa o tome kako je video prošao.

Aldžin je poslala poruku Erezu, koji joj je rekao da video „nije bio uspešan“.

„I tako, prema onome što sam shvatila, video naprosto nije zaradio nikakav novac“, kaže ona.

Ali mi smo joj otkrili da je kampanja navodno prikupila 27.000 dolara zaključno sa novembrom 2024. godine, i još je aktivna onlajn.

„Da sam znala koliko smo novca sakupili, ne mogu da ne pomislim da bi Halid možda još bio sa nama“, kaže Aldžin.

„Ne mogu da shvatim kako su mogli to da nam urade.“

Upitan za njegovu ulogu u snimanju, Roi Insijerto negira da je govorio porodicama da obriju glave deci za snimanje i rekao je da nije dobio nikakvu isplatu za angažovanje porodica.

Dodao je da „nije imao kontrolu“ nad onim što se dešavalo sa sakupljenim sredstvima i da nije imao kontakta sa porodicama posle tog jednog dana snimanja.

Kad smo mu otkrili da oni nisu dobili nikakav novac iz kampanje, rekao je da je „zbunjen“ i da mu je „veoma žao tih porodica“.

Niko po imenu Erez se ne pojavljuje na registracionim dokumentima za Čans Letikvu.

Ali dve njihove kampanje koje smo istražili promovisala je druga organizacija Zidovi nade (Walls of Hope), registrovana u Izraelu i Kanadi.

Dokumenti navode kao direktora organizacije u Kanadi izvesnog Ereza Hadarija.

Njegove fotografije onlajn prikazuju ga na jevrejskim religioznim događajima na Filipinima, u Njujorku i u Majamiju.

Pokazali smo ih Aldžin i ona nam je rekla da je to isti čovek sa kojim se susrela.

Pitali smo Hadarija za njegovo učešće u kampanji na Filipinima.

Nije nam odgovorio.

Posetili smo i druge porodice čije je kampanje ili organizovao Hadari ili su povezane s njim – jednu u zabitoj domorodačkoj zajednici u Kolumbiji, a drugu u Ukrajini.

Kao i Halilovom slučaju, lokalni fikseri su se javili da ponude pomoć.

Deca su snimljena i bila primoravana da liju lažne suze za nominalni honorar, ali nikad nisu dobila bilo kakav dodatni novac nakon toga.

U Sukreu, u severozapadnoj Kolumbiji, Serho Kare kaže da je isprva odbio tu pomoć.

Obratio mu se neko po imenu Izabel, za koju kaže da je ponudila finansijsku pomoć nakon što je njegova osmogodišnja ćerka Ana dobila dijagnozu malignog moždanog tumora.

Ali Izabel ga je potražila u bolnici u kojoj je Ana lečena, kaže on, u društvu čoveka koji je tvrdio da radi za jednu međunarodnu nevladinu organizaciju.

Opis čoveka koji je Kare dao odgovarao je opisu Ereza Hadarija, a potom ga je on prepoznao kad smo mu pokazali njegovu fotografiju.

„Ulio mi je nadu… Nisam imao nikakav novac za budućnost.“

Odlomak iz scenarija koji je dat Ani da ga nauči - prikazuje scenske upute koje njoj i njenom ocu govore šta da nose i kako da se ponašaju. Njenom ocu su dodeljene replike u kojima joj govori da će joj biti bolje.

BBC

Zahtevi od porodice nisu se zaustavili samo na snimanju.

Izabel nije prestajala da zove, kaže Serđo, zahtevajući još Aninih fotografija iz bolnice.

Kad Serđo više nije odgovarao, Izabel je počela da šalje poruke Ani lično – glasovne poruke koje smo uspeli da čujemo.

Ana je rekla Izabel da nema više fotografija da joj pošalje.

Izabel joj je odgovorila: „To je veoma loše, Ana, zaista veoma loše.“

U januaru ove godine Ana, koja je danas potpuno izlečena, pokušala je da sazna šta se desilo s obećanim novcem.

„Ta fondacija je nestala“, rekla joj je Izabel u glasovnoj poruci.

„Tvoj video nikad nije postavljen. Nikad. Ništa nije urađeno s njim, čuješ li me?“.

Ali mi smo mogli da vidimo da video jeste bio postavljen na internetu i da je do aprila 2024. godine sakupio skoro 250.000 dolara.

Anin otac se osmehuje dok on i Ana jašu belog konja. Ana nosi teget trenerku i crnu Adidas majicu, a njen otac tamnu košulju i žute pantalone.

BBC
Ana i njen otac žive u udaljenoj autohtonoj zajednici u Kolumbiji

U oktobru smo uspeli da ubedimo Izabel Hernandez da razgovara sa nama preko video linka.

Prijateljica iz Izraela, objasnila je ona, upoznala ju je sa nekim ko je nudio posao za „fondaciju“ koja želi da pomogne deci sa rakom.

Odbila je da imenuje za koga je radila.

Rečeno joj je samo da je jedna od kampanja u čijoj je organizaciji pomogla bila objavljena, kaže ona, i da nije bila uspešna.

Pokazali smo Izabel da su dve kampanje zapravo bile objavljene, a jedna od njih je navodno sakupila 700.000 dolara.

„Moram da se izvinim porodicama“, rekla je ona.

„Da sam znala šta se dešava, ne bih mogla da radim ovako nešto.“

U Ukrajini smo otkrili da je osoba koja se obratila majci bolesnog deteta zapravo bila zaposlena na mestu na kom je snimljen video za kampanju.

Tatjana Kalijavka je organizovala snimanje sa petogodišnjom Viktorijom, koja ima tumor na mozgu, u klinici Angelholm u Černovcima.

Jedna objava na Fejsbuku povezana sa kampanjom Čans Letikve prikazuje Viktoriju i njenu majku Olenu Firsovu kako sede na krevetu.

„Vidim vaše napore da spasite moju ćerku i to nas je sve duboko dirnulo. To je trka sa vremenom da se sakupi količina novca neophodna za Viktorijino lečenje“, glasi potpis slike.

Olena kaže da nikad nije napisala niti čak izgovorila te reči i da nije imala pojma da je kampanja pokrenuta na internetu.

Izgleda da je kampanja sakupila više od 280.000 evra.

Tatjana, rečeno nam je, bila je zadužena za reklamu i komunikaciju u Angelholmu.

Klinika je nedavno rekla za BBC da ne dozvoljava snimanje u objektu.

„Klinika nikad nije učestvovala u bilo kakvim inicijativama za sakupljanje sredstava niti ih je podržala, u organizaciji bilo koje organizacije“, rekli su.

Angelholm kaže da je prekinuo radni odnos sa Tatjana Kalijavkom.

Olena ima ofarbanu crvenu kosu, vezanu pozadi, i nosi sivu majicu. Grli Viktoriju, koja nosi tirkiznu jaknu i ima kratko ošišanu kosu. Nalaze se napolju, a iza njih je stambena zgrada.

BBC
Olena sa ćerkom Viktorijom, kojoj je nedavno dijagnostikovan još jedan tumor na mozgu.

Olena nam je pokazala ugovor koji je bila zamoljena da potpiše.

Pored honorara za porodicu od 1.200 dolara za jedan dan snimanja, u njemu se navodi da će oni dobiti 8.000 dolara jednom kad se postignu ciljevi sakupljanja sredstava.

Suma za cilj je, međutim, ostala prazna u ugovoru.

Na ugovoru je navedena adresa u Njujorku za Čans Letikvu.

Na internet stranici organizacije, navedena je druga adresa – u Beit Šemešu, mestu na oko sat vremena od Jerusalima.

Otputovali smo na obe adrese, ali nismo joj našli ni traga ni glasa.

A otkrili smo da izgleda da je Čans Letikva jedna od mnogih takvih organizacija.

Čovek koji je snimao Viktorijinu kampanju rekao je našoj producentkinji, koja se predstavila kao prijateljica jednog bolesnog deteta, da radi za druge slične organizacije.

„Svaki put je neka druga“, rekao joj je čovek koji se predstavio kao „Oleg“.

„Mrzim što moram tako da kažem, ali oni rade kao na pokretnoj traci.“

„Desetak sličnih kompanija“ tražilo je „materijal“, rekao je on, imenovavši dve – Sveta Tereza i Mali anđeli, obe registrovane u SAD.

Kad smo zavirili u njihove registracione dokumente, još jednom smo naišli na ime Ereza Hadarija.

Ono što nije jasno je gde završava novac sakupljen za decu.

Više od godinu dana nakon Viktorijinog snimanja, njena majka Olena je pozvala Olega, koji se čini da se predstavlja kao Aleks Koen na internetu, da bi to saznala.

Nedugo zatim, neko iz Čans Letikve ju je zvao da joj kaže da su donacije pokrile troškove oglašavanja, kaže ona.

To je Hadari rekao i Aldžin, Halilovoj majci, kad ga je suočila sa tim preko telefona.

„Postoje troškovi oglašavanja.

„Znači, kompanija je praktično izgubila novac“, rekao joj je Hadari, ne pruživši nikakve dokaze koji bi ti potkrepili.

Stručnjaci za dobrotvorni rad rekli su nam da oglašavanje ne sme da iznosi više od 20 odsto od ukupne sume koju sakupe dobrotvorne kampanje.

Neko ko je bio prethodno angažovan da regrutuje decu za kampanje Čans Letikve objasnio je kako se biraju deca koja se u njima koriste.

Ta osoba bila je zamoljena da posećuje onkološke klinike, rekla je, govoreći sa nama pod uslovom da ostane anonimna.

„Uvek su tražili prelepu decu bele kože.

„Dete je moralo da ima između tri i devet godina.

„Moralo je da ume lepo da govori. I moralo je da nema kosu“, rečeno nam je.

„Tražili su mi fotografije, da vide da li je dete odgovarajuće, a ja bih ih slao Erezu.“

Uzbunjivač nam je rekao da bi Hadari onda slao fotografije dalje nekom drugom u Izraelu, čije ime nije bilo saopšteno.

Što se tiče samog Hadarija, pokušali smo da ga kontaktiramo na dve adrese u Kanadi, ali nismo mogli da ga nađemo.

Odgovorio je na jednu tekstualnu poruku koju smo mu poslali, pitajući ga za novac koji je očigledno sakupio, rekavši nam da organizacija „nikad nije bila aktivna“, ne navevši konkretno koja.

Nije odgovorio na dalje glasovne poruke i pismo u kojem su bila navedena sva naša pitanja i navode.

Erez Hadari je prikazan kako sedi u avionu – izgleda kao da je u prvoj ili biznis klasi – obučen u plavu majicu i sive pantalone, i osmehuje se držeći slušalice.

Erez Hadari
Erez Hadari je poslao ovu fotografiju sebe Halilovoj majci, Aljin.

Kampanje koje je Čans Letikva pokrenula za dva deteta koja su umrla – Halila i meksičkog dečaka po imenu Hektor – čini se da i dalje primaju novac.

Američki ogranak Čans Letikve izgleda da je povezan sa jednom novom organizacijom po imenu Sveti Rafael, koja je pokrenula još kampanja – od kojih su najmanje dve snimljene u klinici Angelholm u Ukrajini, budući da mogu da se vide prepoznatljive drvene obloge na klinici i uniforme zaposlenih.

Olena, Viktorijina majka, kaže da je njena ćerka dobila dijagnozu još jednog moždanog tumora.

Ona kaže da je zgađena rezultatima naše istrage.

„Kad vaše dete visi na ivici života, a neko tamo napolju zarađuje život na tome, to je prljavo. To je krvavi novac.“

BBC je kontaktirao Tatjanu Kalijavku i Aleksa Koena, i organizacije Čans Letikva, Zidovi nade, Sveti Rafael, Mali anđeli i Sveta Tereza, zamolivši ih da odgovore na optužbe iznete protiv njih.

Niko nije odgovorio.

Izraelska uprava za korporacije, koja nadzire neprofitne organizacije u zemlji, rekla nam je da ako ima dokaze da osnivači koriste entitete kao „paravan za ilegalne aktivnosti“, onda bi registracija unutar Izraela mogla biti povučena a osnivaču zabranjeno da radi u tom sektoru.

Britanski regulator, Komisija za dobrotvorni rad, savetuje one koji žele da doniraju dobrotvornim organizacijama da prvo provere da li su ta udruženja registrovana i da treba da kontaktiraju nadležnog regulatora za sakupljanje sredstava ukoliko se jave bilo kakve sumnje.

Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu, Jutjubu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Slični tekstovi

Google Play App Store
Prijavite se na naš bilten

Ne propustite najvažnije događaje u nedelji.