

Pastor Serđo Amezkua je dobio hitan telefonski poziv.
Mladić je skočio sa prozora trećeg sprata kad je u njegovoj zgradi video uniformisane ljude koji traže migrante bez dokumenata, rekli su mu.
„Prao je odeću u vešernici i kad je čuo buku u hodniku, razbio je prozor i skočio da pobegne“, kaže 46-godišnji Amezkua u telefonskom razgovoru iz Mineapolisa, gde vodi evangelističku crkvu „Bog se obraća danas“.
Povređeni mladić je hodao čitav kilometar dok mu komšije nisu pružile utočište, priča pastor.
„Kad mu je ukazana pomoć, bio je bez cipela ili majice, samo u šorcu – na temperaturi ispod nule kucao je ljudima na vrata i plakao.“
Amezkua kaže da je od prve nedelje decembra, kad su pripadnici Službe za imigraciju i carinu (ICE) počeli da vrše racije širom države Minesote u Sjedinjenim Američkim Državama, svakodnevno primao pozive o različitim slučajevima.
U decembru je Ministarstvo za domovinsku bezbednost (DHS) najavilo da će do kraja 2025. SAD napustiti više od 2,5 miliona migranata bez dokumenata.
Deportovano je više od 605.000 ljudi, usred nacionalne ofanzive koju administracija predsednika Donalda Trampa pokrenula protiv protiv imigranata bez dokumenata.

Pojedine incidente Amezkua posebno pamti.
Žena iz njegove crkve klečala je sa bebom u rukama pred agentima ICE-a, moleći ih da ne odvedu njenog muža, što je zabeležno na snimku koji je postao viralan na društvenim mrežama.
U drugom slučaju, čovek se četiri sata krio u zgradi, na temperaturi ispod nule, da bi izbegao raciju.
„Zovu me da mi traže pomoć u pronalaženju članova porodice koji su privedeni, da vide da li možemo da im nabavimo advokata, ili da traže hranu, mleko i pelene“, objašnjava Amezkua.
„Agenti love obične ljude kad napuste stanove da izbace smeće… Užasno je ono što se dešava u Minesoti.“
Ipak, predstavnici Trampove administracije su 12. februara saopštili da će ICE završiti operaciju u Minesoti.
Tom Homan, glavni operativac zadužen za sprovođenje imigracione politike, kazao je da je Tramp odobrio njegov zahtev za završetak operacije, dodajući da će ostati u Minesoti „malo duže da nadgleda povlačenje agenata i osigura njen uspeh“.

Amezkua je rođen u Meksiku.
Stigao je u Minesotu pre 24 godine i postao američki građanin.
Pre više od decenije, osnovao je crkvu koja drži službu i na engleskom i na španskom, najviše za ljude Latino porekla.
Iako je Minesota dom za manje od jedan odsto od oko 14 miliona imigranata bez dokumenata koji žive u SAD, prema procenama Instituta za politiku migracije, Trampova administracija je naredila najveće angažovanje agenata ICE-a upravo u ovoj saveznoj državi.
Zvaničnici kažu da je cilj inicijative nazvane „Operacija Metro talas“ da povrati javnu bezbednost hapšenjem i deportovanjem imigranata bez dokumenata sa krivičnim dosijeima.
Taktika administracije navela je hiljade ljudi širom zemlje da izađu na ulice da protestuju.
Federalni agenti su upucali i ubili dvoje američkih državljana u Mineapolisu prošlog meseca.
Merama su pogođeni i migranti sa čistim dosijeima i američki državljani.
Nezadovoljstvo je posebno naraslo pošto je ICE zvaničnik fotografisan kako drži Lijama Koneha Ramosa, petogodišnjeg dečaka uhapšenog 20. januara zajedno sa njegovim ocem Adrijanom Konehom.
„Zašto hapse petogodišnjaka? Nemojte mi reći da će to dete biti klasifikovano kao nasilni kriminalac“, rekla je tada viša obrazovna zvaničnica Zena Stenvik.
„ICE nije nameravao da hapsi dete“, glasila je objava Ministarstva za domovinsku bezbednost na društvenim mrežama, u odgovor na optužbe.
Nekoliko dana kasnije, Lijam i njegov otac su pušteni iz pritvorskog centra u Teksasu, u koji su bili prebačeni i vraćeni u Mineapolis.
Međutim, mnogi kažu da još uvek vlada sveprisutno osećanje straha – uprkos navodnom povlačenju pripadnika ICE-a u reakciji na širom rasprostranjene proteste.
Amezkua upozorava da su migranti odlučili da se povuku u domove i da ograniče kretanje da bi izbegli susrete sa patrolama ICE-a.
„Osamdeset odsto pripadnika moje pastve ne dolazi na misu iz straha od ICE-a.
„Pričam vam o građanima, ljudima koji su legalno tu i ne žele da im deca prolaze kroz takvu traumu“, kaže Amezkua.
Pastor strah oseća čak i u njegovoj kući, preko ćerki koje su tinejdžerskog uzrasta.
„Kad nam stigne neki paket dostavljačima su često prekrivena lica zbog hladnoće, a moje ćerke se plaše jer misle da su ICE.“
„Trauma je kolektivna i utiče na svakoga, ne samo na migrante, već i na ljude rođene ovde.“

Amezkua se sa iskušenjima koordinisanja humanitarne pomoći za članove crkve prvi put susreo tokom pandemije kovida, kad su porodice bile prisiljene da ostanu kod kuće zbog karantina.
Otkako ICE patrolira ulicama Mineapolisa, pastor predvodi operaciju donošenja hrane migrantima koji se plaše da će biti uhvaćeni na ulici i potom deportovani u njihove rodne zemlje.
Pomoć se oglašava preko naloga crkve na društvenim mrežama.
A preko njegovoj ličnog četa, pastor poziva ljude da se prijave da dobiju donaciju u hrani u narednih sedam dana.
„Pružamo pomoć za više od 100.000 ljudi u našoj zajednici, deleći između 175 i 200 tona hrane nedeljno“, objašnjava on.
Hranu plaćaju članovi crkve, narodne kuhinje i fondacija koje ih podržavaju, dodaje.
Amezkua kaže da crkva obučava volontere koji nude da isporučuju hranu.
Trenutno 4.000 ljudi pomaže u ovoj inicijativi, ali je operacija često otežana.
„Ne mogu da iznosim detalje, ali ako vide da ih ICE prati, oni se okrenu i ne isporuče hranu.“
Pomoć za jednu porodicu obično se sastoji od povrća, voća, paste, sosova, proteina, mleka i sira.
„Ona varira malo svakog dana, ali obuhvata tortilje, brašno, testo, ulje, šećer, so, sapun, pelene, bebi formulu i toalet papir“.

Onog jutra kad smo razgovarali, suočavao se sa novim izazovom – da obezbedi kamion i skladište za pohranjivanje proizvoda.
„Imamo mnogo pomoći na raspolaganju, ali nemamo gde da odložimo sav taj sirovi materijal“, kaže on.
Pripadnici pastve ne izbegavaju samo da idu u supermarket.
Mnogi su takođe prestali da šalju decu u škole i ne odlaze u bolnicu kad se razbole.
„To je kolektivna inicijativa“, kaže pastor.
„Ovde smo da pomognemo, ne da se sukobljavamo sa vladom. Mi ne pitamo ko ima dokumente. Ko god zatraži pomoć, mi mu je pružimo.“