

Za većinu ljubitelja fudbala, odlazak na Svetsko prvenstvo i navijanje za njihovu reprezentaciju je putovanje života.
Međutim, ovogodišnji Mundijal podrazumeva neka od najdužih, i po emisijama ugljenika „najzagađujućih“ putovanja u istoriji radi prisustva velikom sportskom takmičenju.
Odluka Međunarodne federacije fudbalskih asocijacija (FIFA) da organizaciju Svetskog prvenstva rasporedi širom cele Severne Amerike i da broj učesnika poveća na 48 znači da će neki navijači morati da pređu hiljade kilometara avionom, pri čemu će emisije dostići nekoliko tona ugljen-dioksida po čoveku, pokazuje analiza BBC Sporta.
Uzmimo za primer navijača Engleske koji leti iz Londona i prisustvuje svakoj utakmici njegove reprezentacije, u slučaju da stigne do finala.
Prema procenama, njegov ugljenični otisak mogao bi da iznosi oko 3,5 tona ugljen-dioksida.
To je jednako grejanju prosečnog domaćinstva u Ujedinjenom Kraljevstvu (UK) tokom 19 meseci.
FIFA procenjuje da će događaju prisustvovati više od pet miliona navijača iz celog sveta.
Sa ekološke tačke gledišta, to ima cenu.


Navijač Engleske koji želi da prati tim Tomasa Tuhela od prve utakmice u Dalasu 17. juna do finala u Nju Džerziju 19. jula, i da leti do svih gradova domaćina, prevešće mnogo vremena u avionu.
Ukupno gledano, navijač koji bi doputovao iz Londona i vratio se kući posle turnira, a na prvenstvu prisustvovao svim utakmicama Engleske, prešao bi razdaljinu jednaku gotovo dve trećine obima Zemlje.
Navijač Engleske koji prati reprezentaciju tokom grupne faze, putovaće više od 2.830 kilometara između gradova domaćin.
Kada se tome doda let iz Londona i mogućnost da Engleska stigne do finala, broj pređenih kilometara se mnogo povećava.
Ako Engleska osvoji prvo mesto u grupi i plasira se u finale, navijače očekuje najmanje 23.654 kilometara putovanja, što bi proizvelo oko 3,4 tone CO2e (ekvivalenta ugljen-dioksida) po čoveku.
Ako reprezentacija kao drugoplasirana u grupi stigne do finala, ukupno putovanje raste na najmanje 24.760 kilometara, odnosno približno 3,5 tona CO2e po navijaču.
Postoji mogućnost i da Engleska do finala stigne kao trećeplasirana ekipa u grupi, ali ti proračuni nisu prikazani zbog složenog sistema kvalifikacijae za nokaut fazu i velikog broja mogućih putovanja avionom.
Avioni su prevozno sredstvo koje ostavlja najveći ugljenični otisak.
Oni proizvode gasove sa efektom staklene bašte koji zagrevaju atmosferu i doprinose globalnom zagrevanju i klimatskim promenama.
Organizacija za klimatske analize Thrust Carbon navodi da bi potencijalnih 3,4 tone CO2e koje bi navijač Engleske mogao da proizvede putujući na svaku utakmicu bilo jednako proizvodnji oko 34.000 plastičnih kesa ili grejanju prosečnog domaćinstva u UK-u tokom 19 meseci.
Dr Stjuart Parkinson iz organizacije Naučnici za globalnu odgovornost (Scientists for Global Responsibility – SGR) kaže da su procene BBC-ja „duboko zabrinjavajuće“.
„Navijač Engleske…koji proizvede emisije od 3,4 tone CO2…to je količina koja je dva do tri puta veća od ukupnih godišnjih emisija prosečnog ćoveka u siromašnijoj zemlji, poput Haitija“, kaže on.
Parkinson ističe da se takvi nivoi emisija iz vazdušnog saobraćaja javljaju u trenutku kada svet ubrzano ide ka prekoračenju cilja navedenog u Pariskom sporazumu o ograničavanju rasta globalne temperature na 1,5 stepeni Celzijusa.
„To nema smisla kada sagledamo posledice klimatskih promena, a pritom nastavljamo da premašujemo ciljeve u borbi protiv klimatskih promena“, naglašava on.
„Jednostavno ne možemo da priuštimo takve emisije… to je neodrživo za planetu“.

Navijač Škotske bi tokom grupne faze prešao manje kilometara od navijača Engleske, ali bi takođe prešao velike razdaljine ako bi njegov tim prošao u sledeću fazu takmičenja.
Tokom grupne faze, član čuvene Tartan vojske prešao bi oko 2.025 kilometara između gradova domaćina.
Ako bi Škotska osvojila prvo mesto u grupi i stigla do finala, računajući povratni let za Edinburg, navijač bi ukupno prešao skoro 20.000 kilometara i proizveo oko 2,8 tona CO2e.
Ako bi se Škotska u finale plasirala kao drugoplasirana u grupi, razdaljina se povećava na oko 22.160 kilometra, odnosno oko 3,3 tone CO2e.
Očekuje se da će desetine hiljada škotskih navijača otputovati u Sjedinjene Američke Države (SAD), jer će njihova reprezentacija ponovo učestvovati na Mundijalu posle 28 godina.

Pol Gudvin, suosnivač Udruženja škotskih fudbalskih navijača (SFSA), tvrdi da navijači sve više razmišljaju o uticaju putovanja na životnu sredinu.
„Kao navijač Škotske, zaista želite da budete tamo.
„Ne možete jednostavno da ne putujete“, kaže on.
„Mislim da su zbog toga mnogi navijači u dilemi“.
Gudvin kaže da njegovo udruženje sprovodi mere za informisanje navijača o održivosti.
„Svesni smo da fudbal ima odgovornost kada je reč o zaštiti životne sredine“, kaže on.
„Radimo na tome da osiguramo da članovi Tartan vojske razumeju kakav uticaj imaju i da tu odgovornost shvate ozbiljno.
„Suština je u tome da se uticaj koji ostavljate svede na najmanju moguću meru i da od nečeg negativnog napravite nešto pozitivno“.

U opširnom odgovoru BBC-ju, FIFA je saopštila da rauzme da uticaj na klimu mora da se shvati ozbiljno i da pozdravlja „argumentovano preispitivanje“ njenih odluka.
„FIFA takođe prepoznaje da vazdušni saobraćaj značajno doprinosi ukupnom ugljeničnom otisku svakog velikog događaja i da je smanjenje emisija povezanih sa letovima jedan od najvećih izazova održivosti sa kojima se suočavaju organizatori velikih manifestacija“, stoji u saopštenju.
Portparol FIFA je takođe naveo „brojne“ ekološke mere koje sprovode FIFA i gradovi domaćini, među kojima su:
FIFA je takođe saopštila da se radi i na „podsticanju reciklaže i smanjenju bacanja hrane na ključnim lokacijama turnira“, dok bi uskoro trebalo da počne i inicijativa sadnje drveća širom Severne Amerike.

Na Svetskom prvenstvu 2026. godine učestvuje 48 reprezentacija, a dužina putovanja razlikovaće se u zavisnosti od rasporeda grupa i puta kroz nokaut fazu.
Iako je FIFA regionalno grupisala deo utakmica grupne faze da bi se smanjila putovanja sa jedne na drugu obalu kontinenta, navijači ekipa koje stignu daleko u završnici turnira verovatno će morati da putuju više od 19.300 kilometara.
Tokom grupne faze, najveće razdaljine preći će pobednik evropskog baraža koji će igrati u Grupi B, a to bi mogli da budu Vels ili Severna Irska.
Navijači koji budu prisustvovali svim utakmicama grupne faze – u Torontu, Inglvudu i Sijetlu – putovaće više od 5.050 kilometara.
Kada se uračunaju i povratni letovi iz zemalja učesnica, navijači Južne Afrike će preći najveće razdaljine – kako tokom grupne faze, tako i u slučaju, koji je iskreno malo verovatan, plasmana u finale:
· Grupna faza – najmanje 33.940 kilometara
· Osvajanje grupe i plasman u finale – najmanje 36.635 kilometara
· Drugo mesto u grupi i plasman u finale – najmanje 43.185 kilometara
Emisije povezane sa tim letovima iznose oko 4,7 tona CO2e po navijaču tokom grupne faze, a u slučaju plasmana u finale sa drugog mesta u grupi porasle bi na čak 5,9 tona CO2e po čoveku.
Prema podacima Međunarodne agencije za energetiku (IEA), prosečna očekivana godišnja emisija stanovnika Južne Afrike iznosi 5,8 tona CO2e.
Od nosilaca grupa, najveću razdaljinu putovaće navijači Nemačke:
· Osvajanje grupe i plasman u finale – najmanje 28.863 kilometra (3,2 tone CO2e)
· Drugo mesto u grupi i plasman u finale – najmanje 31.816 kilometara (3,5 tona CO2e)
Na drugom kraju lestvice je Francuska.
Tokom grupne faze, putovanja između gradova domaćina, ne računajući međunarodne letove, procenjuju se na svega 595 kilometara, a između dva grada domaćina moguće je putovati vozom.

U izveštaju iz 2025. godine, organizacija Naučnici za globalnu odgovornost je procenila da bi ukupan ugljenični otisak Svetskog prvenstva 2026. mogao da dostigne devet miliona tona CO2e.
To je skoro dvostruko više od proseka prethodna četiri Mundijala, zbog čega će biti najzagađujuće svetsko prvenstvo u istoriji, navela je ta organizacija.
„To je više od godišnjih emisija mnogih država sveta… ekvivalentno je količini emisija koje proizvede više od šest miliona automobila u UK-u tokom godinu dana“, kaže Parkinson.
Dodaje da je udeo vazdušnog saobraćaja u ugljeničnom otisku svakog Svetskog prvenstva ogroman – između 80 i 90 odsto.
„Smanjenje putovanja avionom jedan je od najdelotvornijih načina za smanjenje ugljeničnog otiska“, naglašava on.
Parkinson smatra da odluka FIFA-e da poveća broja učesnika Mundijala „suštinski potkopava svaku deklarisanu posvećenost borbi protiv klimatskih promena“.
„Trebalo bi da razmatraju manji broj učesnika, a ne da ga povećavaju“, kaže Parkinson.
Međutim, to deluje malo verovatno.
Svetsko prvenstvo 2030. godine zajednički će organizovati Maroko, Portugal i Španija, kada se će obeležiti i 100-godišnjica ovog takmičenja, i tri utakmice biće odigrane u Urugvaju, Argentini i Paragvaju.
Domaćin Mundijala 2034. godine biće Saudijska Arabija, a prvenstvo će se igrati na 11 stadiona, od kojih nijedan još nije izgrađen.

Svetsko prvenstvo u Kataru 2022. godine bilo je najkompaktnije u istoriji, uz minimalna putovanja unutar zemlje domaćina, jer su stadioni bili koncentrisani na relativno malom prostoru i do njih je moglo da se stigne javnim prevozom.
Reprezentacije su uglavnom bile smeštene na jednoj lokaciji, a navijači su mogli da prisustvuju i većem broju utakmica tokom istog dana.
Prethodni Mundijali čiji domaćini su bili teritorijalno velike zemlje, kao što su Brazil (2014.) i Rusija (2018.), prirodno su podrazumevali mnogo duža putovanja, a u pojedinim slučajevima i nekoliko hiljada kilometara samo tokom grupne faze.
Međutim, ta prvenstva su održana u jednoj zemlji, uz manji broj učesnika (32 reprezentacije), pa je samim tim odigrano manje utakmica.
BBC Sport je izračunao udaljenosti između gradova domaćina koristeći najbliže aerodrome, uz pretpostavku da navijači reprezentacija učesnica direktno lete do
mesta prve utakmice i vraćaju se kući posle poslednje utakmice turnira, gde god je bila dostupna direktna međunarodna avio-linija.
U slučajevima gde nije postojao direktan let, korišćena je najkraća dostupna linija sa presedanjem.
U proračune su uključena i putovanja vozom na kraćim relacijama, na primer između Ist Raderforda i Filadelfije za navijače Francuske.
Za izračunavanje avionskih udaljenosti korišćene su vazdušne milje (kilometri), dok su emisije procenjene na osnovu prosečnog putnika i ponderisane prema konverzijama gasova sa efektom staklene bašte koje koristi britanska vlada.
Postoje različiti koeficijenti za izračunavanje emisija CO2 po pređenoj milji (kilometru), u zavisnosti od toga da li je reč o domaćem letu, kratkom letu ka ili iz UK-a, dugom letu ka ili iz UK-a ili međunarodnom letu između dva odredišta izvan UK-a.
Dobijeni rezultati su samo pokazatelj vazdušnih milja (kilometara), putovanja i emisija.
Stvarne vrednosti mogu da se razlikuju u zavisnosti od tipa aviona, broja putnika, klase i rute putovanja.
Dodatno izveštavanje: Dejl Džonson
BBC na srpskom je od sada i na Jutjubu, pratite nas OVDE.
Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]