

Dalija Voker veruje da je bilo nečeg natprirodnog u pobedi njene zemlje na poslednjem Fifinom Svetskom prvenstvu.
„Mislim da je magija pomogla Argentini da pobedi“, kaže ova 41-godišnjakinja iz Buenos Airesa.
Dalija je bila jedna od armije samoproglašenih veštica, koje su bacale čini i obavljale rituale u ime Lionela Mesija i ostatka argentinskog tima.
Žene su nazvale sebe „La Bruhineta“, spoj reči „bruha“, što znači veštica, i „La Skaloneta“, nadimak za njihov nacionalni tim pod trenutnim selektorom Lionelom Skalonijem.
La Bruhinete su koristile „nju ejdž“ magiju, molitve i amajlije da bi izvodile rituale, kaže Dalija.
Povezale su se jedna sa drugom uz pomoć grupa na Vocapu i društvenih mreža, pokušavajući da shvate kojim aspektima performanse njihovog tima je potrebno najviše pažnje.
Neki od najpopularnijih rituala bili su osmišljeni tako da „zamrznu“ moći konkretnih igrača protivničkog tima, sa čim se Dalija nije slagala.
Umesto toga, ona je preferirala ono što je doživljavala kao pozitivnije rituale, kao što su paljenje sveća i slanje „dobre energije“.

Kad je Argentina pobedila u Kataru 2022. godine, La Bruhinete su to doživele kao potvrdu njihovih napora.
„Za mene je to zaista bilo veštičje Svetsko prvenstvo“, kaže Dalija.
Ona planira da ponovi iste rituale i ovaj put, paleći sveće u plavo-belim bojama njenog nacionalnog tima na njenom oltaru.
„U Argentini, ako nešto funkcioniše, prema sujeverju sledeći put morate da ponovite to na identičan način.“
Navijači La Skalonete nisu jedini nacionalni navijači koji su se prihvatili natprirodnog.
Grupa peruanskih šamana izvela je ritual u njihovoj prestonici Limi kako bi pomogli njihovom timu da se kvalifikuje za turnir 2022. godine.
Izgubili su na penale 5:4 od Australije.
A širom afričkog kontinenta duhovnost je duboko isprepletena sa svakodnevnim životom, pa i kad je u pitanju fudbal.
Za neke, to znači domorodačke sisteme verovanja i tradicionalne iscelitelje.
Konfederacija afričkog fudbala (Caf) je 2002. godine zabranila tzv. „savetnicima timova“ – što je bio eufemizam za tradicionalne duhovne iscelitelje – da imaju bilo kakvu ulogu u timovima koji se takmiče u Afričkom kupu nacija.
Još uvek postoje ostrašćeni navijači koji se oslanjaju na tradicionalnu praksu dok plešu i skandiraju na stadionu, noseći amajlije, amulete i, u nekim slučajevima, čak bljujući vatru, kaže fudbalski novinar Maher Mezahi.
A u novembru prošle godine, kad je Nigerija bila izbačena iz kvalifikacija za Svetsko prvenstvo, njihov trener Erik Šel optužio je rivalski tim Demokratske Republike Kongo (DRC) da je koristio vudu.
Bivši selektor DRC-a Florent Ibenž odbacio je optužbu kao „glupost“.

Loš glas mračnih sila mogao bi da bude razlog zašto su mnogi ljudi nevoljni da otvoreno priznaju da su učestvovali u tradicionalnim običajima.
„Fudbal je obično eurocentričan“, kaže Mezahi.
„Najveći klubovi su tamo, najveći igrači igraju tamo i zato sve što je strano za Evropu mislim da može da se doživi ili tretira sa malo podozrenja.“
Ali on veruje da to nije „nešto čega Afrikanci treba da se stide. To je nešto što mi praktikujemo u našim svakodnevnim životima“.
On tvrdi da prihvatanje da je afrička „tradicionalna duhovna praksa nekako nazadna ili primitivnija ili da pripada Trećem svetu“ pojačava predstavu da je ono što potiče sa Zapada najbolje.
Ali ima i onih koji tvrde da postoji ogromna razlika između sprovođenja rituala kako bi se uticalo na učinak protivničkog tima ili ishod utakmica, naprema molitvi za božji blagoslov u uopštenijem smislu.
Afrički fudbalski navijači i timovi su mnogo otvoreniji u vezi sa prihvatanjem avramskih religija kao što su hrišćanstvo i islam, kaže Mezahi.
Uobičajeno skandiranje alžirskih navijača je molba Alahu da zaštiti njihov tim i pomogne im.
A „pogotovo ako slušate zapadnoafričke zemlje, Ganu ili Nigeriju, čućete kako izvode gospel muziku na svakoj utakmici“, kaže Mezahi.
Ministar za sport Gane Kofi Idi Adams zamolio je skup na skorašnjoj crkvenoj službi da se pomoli za nacionalni tim, koji od milošte zovu Crne zvezde.
Fudbalska asocijacija Gane (GFA) takođe je zatražila molitve od dve najveće verske grupe u zemlji, hrišćana i muslimana.
Nacionalna hrišćanska služba je održana u Akri, nudeći molitvu za Crne zvezde – na onome što je GFA nazvala „najvećom fudbalskom scenom“.

A GFA se pridružila nacionalnom imamu njihove zemlje u islamskim molitvama pred turnir, sa klerikom koji je „zatražio božanske smernice i blagoslov timu“, rekla je GFA u saopštenju.
„Mi verujemo da je Bog u središtu svega što radimo“, kaže Nejtan Larijea, novinar iz Akre.
On je objasnio koliko je važna vera u kulturi Gane.
„Da, ljudski trud je važan, ali ovo je specijalni, blagosloveni šlag na torti koji nam je potreban da bismo mogli da uspemo.
„Zbog toga je nuđenje molitve i traženje božje zaštite i smernice veoma važno.“
Postoji verovatno jedna zemlja u kojoj su vera i fudbal jednako isprepleteni kao na afričkom kontinentu, kaže Maher Mezahi.
„Jedna od najotvorenijih manifestacija koje sam video u religiji kao dečak bilo je kad je Brazil osvojio Svetsko prvenstvo 2002. godine.“
„Igrač po imenu Kaka je skinuo dres, a ispod je imao majicu na kojoj je pisalo: ‘Pripadam Isusu’. A ja sam pomislio: ‘Oh, pa to je zanimljivo.’ Nikad pre nisam pomislio da bi neko mogao da ima takvu majicu ispod dresa.“

Bila je to, kako kaže Mezahi, „poruka svetu“.
Baš kao i ispraćaj brazilskog tima na ovogodišnji turnir.
Pre nego što je njihov avion uzleteo bio je „kršten“ uz pomoć vatrogasnih vozila dok je stajao na pisti.
U avijatičarskoj tradiciji, ovaj simbolični blagoslov obično se odvija pre prvog putovanja letelice ili na veoma važnim putovanjima.
Ovaj put brazilski navijači se nadaju da bi upravo to moglo da pomogne da se rekordnih pet pobeda na Svetskom prvenstvu njihove zemlje pretvori u šestu.
BBC na srpskom je od sada i na Jutjubu, pratite nas OVDE.
Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]