

Prvi put od 1971. godine kada su Narodne novine počele da izlaze svakog dana, ovaj doskora jedini dnevni list južno od Beograda, postaje nedeljnik i izlaziće samo petkom. Razlog je finansijske prirode, a ova odluka je, kaže vlasnik Vidosav Vitko Radomirović, došla nakon što projekti Narodnih novina i Belamija nisu prošli na konkursima Grada Niša zbog praćenja aktivnosti studenata. Radomirović kaže da veruje da će se Narodne novine vratiti kao dnevni list.
Sedam meseci nakon što je obeležio 80. rođendana i skoro 5 meseci nakon dobijanja najvišeg gradskog priznanja „11. januar“ dnevni list Narodne novine postaje nedeljnik zbog loše finansijske situacije.

Prethodnih dana većina zaposlenih dobila je otkaz, a mali broj ljudi ostaće kako bi se „održao žar“ i novine izlazile petkom, kaže vlasnik Vidosav Vitko Radomirović.
Narodne novine postoje 80 godina, u istoj godini kada smo dobili nagradu „11. januar“ one su pred gašenjem. Ne znam kako ćemo i ovo da isfinansiramo jer je štampa skupa, ali smo bili prinuđeni da smanjimo broj radnika i druge troškove – rekao je Radomirović.
Posle više godina tokom kojih su Narodne novine i Radio i televizija Belami dobijali često i najviše na konkursima za medije, ove godine uz imena ovih medija stajala je 0.
Posle, ne znam koliko godina, ispada da novinari Narodnih novina ne umeju da pišu projekte što je smešno. Vlast je naredila da moj mediji ne dobiju novac od projekata za medije. To je jedini dnevni list južno od Beograda. Nekom se ćefnulo da ugasi Narodne novine jer prati studente. Kao da sam ih ja uvezao iz Zimbabvea. To su naši studenti, pa kog mi da pratimo? To je osveta i to je bezobrazluk. Neverovatno je. Van sebe sam, ne znam šta pametno da kažem – dodao je Radomirović.
Samo četiri dana nakon oslobođenja grada u Drugom svetskom ratu, 18. oktobra 1944. godine izašao je Glas slobodnog Niša. Pod nazivom Narodne novine izlazi od 1. maja 1949. godine, a prvog dana 1971. godine Narodne novine su postale dnevni list.
Molimo vas da se u komentarima držite teme teksta. Redakcija Južnih vesti zadržava pravo da – ukoliko ih proceni kao neumesne – skrati ili ne objavi komentare koji sadrže osvrte na nečiju ličnost i privatan život, uvrede na račun autora teksta i/ili članova redakcije kao i bilo kakvu pretnju, uvredu, nepristojan rečnik, govor mržnje, rasne i nacionalne uvrede ili bilo kakav nezakonit sadržaj.
Komentare pisane verzalom i linkove na druge sajtove ne objavljujemo. Južne vesti nemaju nikakvu obavezu obrazlaganja odluka vezanih za komentare i njihovo objavljivanje.
Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije Južnih vesti.
Smatra se da ste slanjem komentara potvrdili saglasnost sa gore navedenim pravilima.
Administratorima Južnih vesti se možete obratiti preko Kontakt stranice.
Pa njih i onako niko ne čita niti kupuje i nije neka šteta osim za Radomirovića koji je ovaj put izvisio
Kada je Vitko , „svetlost na kraju tunela“ , jedva pismen „kupio“ „NN“ i grebao se narodnih para sve je otišlo u Tandariju. Postao je vlasnik , „besplatno al’ džabe“ jer je minorna ličnost , nije persona koja bi dala sve od sebe za dobrobit i obaveštavanje Nišlija ! „NN“ , nisu bile neki reprezent gradjanske svesti ni u vreme S. Miloševića već su služile vlastima !
Jedino su objektivno obaveštavali u rubrici „In memoriam“ ! Valjda?
Preživećemo nekako bez Narodnih novina. Veća je bojazan da ne ostanemo bez „Mileninog ćoška“ na Belami tv…
Sve ste unistili. Radio Nis, Narodne novine… Sta je sledece?
Постојање једног дневног листа јужно од Београда, без обзира ко је власник, носи симболику да је Ниш велики град, центар нечега. Надам се да ће се ускоро наћи начин да НН поново излазе сваког дана и објективно информишу Нишлије.
Jedino me čitulje interesuju,a Vitko čega se dovati,to se i osuši.
Dobijali ste i kapom i šakom, dok su ostali kivkali. Sad kad ste izvisili, kuku lele. Uzgred, kad ste išli niz dlaku režimu, nije vam smetalo. Bili ste NJIHOV GLASNOGOVORNIK.
Uzimao si korist za sebe, radnike nisi prijavljivao a o uslovima u kojima su radili neću da pričam. Dosta je bilo.