Južne vesti - Leskovac, Niš, Pirot, Prokuplje, Vranje - vesti iz južne Srbije

22:27, 27. 7. 2019.

Tajna „japanskog praćenja“: Zbog čega nas gaze vlast i tabloidi

Suština kampanje koja se vodi protiv KRIK-a je da se svi novinari zastraše i odvrate od bilo kakvog terenskog rada. Korumpirani političari do sad su naučili da rade preko posrednika, tako da se njihova imena sve manje pojavljuju u dokumentima, ali još su slabi na to da ih neko uhvati uživo da se sastaju sa kriminalcima i tajkunima, voze njihova kola ili žive u njihovim stanovima. Poruka je: Sedite u kancelariji i radite, šaljite mejlove i zovite telefonom, ali nemojte da nam dolazite do stanova, da gledate šta vozimo, s kim ručamo.

Izgledalo je kao scena iz lošeg sna: tabloid je objavio snimak nepoznatog čoveka kako neuspešno pokušava da uđe u zgradu u kojoj živi Predrag Mali uz naslov „NOVINAR KRIKA MALTRETIRAO MAJKU SA BEBOM“. Taj čovek, u svetloj košulji i sa rancem na leđima, bio je obučen kao naš novinar Pavle Petrović koji se zatekao na istom tom mestu pre više od mesec dana, kada je snimak i nastao – ali se jasno vidi da to nije on.

Usledilo je more optužbi, laži i uvreda koje su tabloidi i funkcioneri izneli na račun moje redakcije, a stizale su i pretnje na društvenim mrežama. Rekli su da se bavimo praćenjem ljudi i da koristimo “japansku metodu” – kada osobi koju pratite jasno stavljate do znanja da ste tu s namerom da je zastrašite. Čak i za pretnje koje su nevezano za ovaj slučaj na tviteru upućene deci predsednika Aleksandra Vučića, potpredsenik vladajućeg SNS-a Milenko Jovanov optužio je KRIK: „Nije ovo krik psihopate, već posledice rada KRIK-a“.

Zatim je policija ponudila nagradu od pola miliona dinara za svakog ko ima informacije o čoveku sa snimka. Tako veliki novac naša policija nije nudila ni za pomoć pri rešavanju mnogo ozbiljnijih slučajeva – poput ubistava političara Olivera Ivanovića ili advokata Dragoslava Miše Ognjanovića.

Tužilaštvo čoveka sa snimka tereti za „ugrožavanje sigurnosti“, mada nije jasno kako je zaradio to krivično delo. Snimak prikazuje kako pokušava da uđe u zgradu i obezbeđenje ga sprečava. Supruga Predraga Malog, prema tvrdnji tabloida, ispričala je policiji da ju je zaustavio i upitao da li je „majka ili sestra“ bebe koju je gurala u kolicima.

Ozbiljna optužba i akcija protiv ovog čoveka, kao i kampanja koja se vodi protiv KRIK-a napravile su haos u srpskoj javnosti ove nedelje.

Novinari KRIK-a jesu posetili zgradu u kojoj živi Predrag Mali da se uvere da li vozi kola koja su u vlasništvu firme dva domaća tajkuna koji dobijaju državne poslove, a ovaj rutinski novinarski posao sada mediji i političari nazivaju „japanskim praćenjem“ i „špijuniranjem“.

Suština priče, kako to izgleda, jeste da se novinari zastraše da ne rade nešto što je u opisu njihovog posla – odlazak na teren, posećivanje mesta gde funkcioneri žive, obraćanje pažnje na to šta voze, s kim se sastaju.

Hoće da nam oduzmu terenski rad, koji u novinarstvu postoji od vajkada, i zaključaju nas u redakciju iz koje ćemo da zovemo telefonima i šaljemo zahteve institucijama, ali ni slučajno da izlazimo napolje. Tako smo im manja pretnja.

Godinama su se predstavnici vlasti trudili da sve više zatvore institucije i u tome su uspeli – sve manje podataka novinarima stiže zvaničnim putem. Sa druge strane, zastrašili su ljude koji rade po državnim institucijama i ministarstvima i praktično im zabranili da govore s novinarima, pa je sve teže dobiti sagovornika. Sedeći u kancelariji, novinar je ograničen i malo toga može da uradi.

Ima još jedan bitan ugao – sve manje dokaza o korupciji i vezama se nalazi u zvaničnim dokumentima. Analizirajući poslove u koje su umešani korumpirani političari, primetio sam da su dosta napredovali tokom poslednje dve decenije i naučili kako da se što bolje sakriju. Nekada su firme i imovinu vodili na svoje ime, pa su prebacivali na članove svojih porodica, a zatim su u igru su uključili ljude koji naizgled nisu povezani sa njima.

Ali, dok toga u papirima nema, u svakodnevnom životu očuvali su bliske veze sa biznismenima i kriminalcima, sa kojima se i dalje sreću, ručaju po restoranima, idu u kućne posete jedni drugima i razmenjuju kola. Fotografije susreta Andreja Vučića i Zvonka Veselinovića razotkrile su njihovu vezu, a kola koja vozi razotkrila su vezu Predraga Malog i firme „Milenijum tim“.

Kako bi obezbedili da ih više niko ne uhvati uživo u nezgodnim trenucima, u javnost su uveli termin „japansko praćenje“, a od lika sa snimka napravili su strašilo – primer šta će se desiti svakom kome padne na pamet da poseti kuću ili zgradu u kojoj neki političar živi.

Na novinarima, to jest na ovo malo nezavisnih medija što je ostalo, je da ne prihvate ovu pretnju i ne povuku se sa ulice.

* Tekst je preuzet sa sajta KRIK-a

Podeli sa prijateljima
Komentari
Poslednji komentari
  • Dragan Šabac

    08:23 // 29. 7. 2019.

    Zar je JV ponestalo „domsćih“ kolumnists pa uzimaju (ili moraju) „uvozne“? Zbog čega se redakcija KRIK-a sada odriče svog saradnika koga su poslali da maltretirs majku sa bebom zarad nrkih za njih „bitnih“ informacija? Da je dotična majka gizički nasrnula na novinarskog daradnika, onda bi bila tema gizičkog nasilja i gušenje slobode informisanks. Sve se svodi na obu sintagmu „drž`'te lopova“.

    • Dragan Šabac

      17:34 // 29. 7. 2019.

      Izvinjavam se zbog slovnih grešaka, telefon mali, slova mala, a prst deblji pa se pomešaju slova.

    • Milan

      02:58 // 30. 7. 2019.

      Sram te bilo, Dragane. A dolaziš iz slobodnog grada...

  • Milan

    21:14 // 28. 7. 2019.

    Odličan tekst, odličlna analiza. Nije problemi ove zemlje to što ona po srbendama nije dovoljno nacionalistička, niti ono što govore vajni intelektualci kojima smetaju društvene mreže i rijelitiji - ovo su problemi. O ovome razmislite.

  • Овца за шишање

    14:13 // 28. 7. 2019.

    Прво су дошли по комунисте, а ја се нисам побунио јер нисам био комуниста.

    Затим су дошли по Јевреје, а ја се нисам побунио јер нисам био Јеврејин.

    Затим су дошли по синдикалце, а ја се нисам побунио јер нисам био синдикалац.

    Затим су дошли по католике, а ја се нисам побунио јер сам био протестант.

    Затим су дошли по мене, али тада више никога није било да се побуни.

    Мартин Нимелер

Pošalji komentar:

Vaš komentar će biti objavljen po odobrenju od strane administratora.

Vaš komentar je uspešno poslat i biće objavljen nakon što ga odobri neko od naših administratora.

Ukoliko želite da Vaš komentar bude odmah objavljen, možete se prijaviti preko svog Google, Facebook, Twitter ili Yahoo naloga.

Došlo je do greške pri dodavanju komentara
Preostalo ti je 400 karaktera

Molimo vas da se u komentarima držite teme teksta. Redakcija Južnih vesti zadržava pravo da – ukoliko ih proceni kao neumesne – skrati ili ne objavi komentare koji sadrže osvrte na nečiju ličnost i privatan život, uvrede na račun autora teksta i/ili članova redakcije kao i bilo kakvu pretnju, uvredu, nepristojan rečnik, govor mržnje, rasne i nacionalne uvrede ili bilo kakav nezakonit sadržaj.

Komentare pisane verzalom i linkove na druge sajtove ne objavljujemo. Južne vesti nemaju nikakvu obavezu obrazlaganja odluka vezanih za komentare i njihovo objavljivanje.

Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije Južnih vesti.

Smatra se da ste slanjem komentara potvrdili saglasnost sa gore navedenim pravilima.

Administratorima Južnih vesti se možete obratiti ovde: admin {at} juznevesti {dot} com.

Naši autori

Pronađite nas na: