To što ću ja ovih dana napuniti trideset godina nije neka spektakularna stvar za sve vas koji ovo čitate, ali meni je bitno da vam to pomenem da bi smo se što jasnije razumeli u nastavku priče.
Dakle, 14. juna 1981. godine rodila sam se ja. Kažu bilo je lepo i nekako tužno istovremeno jer tog trenutka moj tata nije mogao sa mojom mamom da podeli radost mog dolaska na svet jer je, zaboga, bio mobilisan zbog „pooštrene“ političko – bezbednosne situacije na Kosovu i Metohiji, gde sam i rođena. Moj tata nije vojno lice, nije ni policajac ali je bio jedan od hiljade ljudi koji su išli na vojne vežbe i bili mobilisani kad god se dalo naslutiti neko sranje ( piiiiiiiiiii….cenzura) na mestu koje patetičari često umeju da nazovu srcem Srbije. Ja bih dodala da je Srbija rođena sa srčanom manom, koja nije adekvatno lečena.
Elem, vratimo se mojoj „ličnoj“ drami. Prvi dan u školi….. pošto sam nekako po ličnom opredeljenju uvek bila štreberka, za mene je taj polazak u školu, te 1988. bio od velikog značaja, ali baš nisam očekivala TV kamere i dramu koja je usledila. Naime tada se u svim školama odvijalo nešto čemu se mi Srbi danas tek učimo, pravi proevropski politički marketing. Deca albanske nacinalnosti (obratite pažnju, kako zvučim politički korektno), su kao pokošena padala jer su ih zli Srbi otrovali vodom, kako bi valjda etnički očistili Kosovo, to su reči koje su odzvanjale tih dana u mojoj glavi. Prvi put sam ih čula i prvi put sam ukapirala da nas tamo ima raznih oni koji su otrovani i zovu se Albanci i oni koji nisu a zovu se Srbi. Tu sam ja shvatila zašto smo mi Srbi nebeski narod, jer smo svi mi u toj istoj školi, pili tu istu vodu sa iste česme, a ništa nam nije bilo dok su ova druga deca, koja nisu imala sreće da ponesu epitet „nebeski“, padala kao pokošena pred kamerama inostranih i domaćih TV stanica.
Povremene demontracije, bez zadržavanja u večernjim satima, podeljen korzo na srpski i albanski deo, povremeni incidenti… činili su svakodnevnicu života u srcu Srbije. A onda bombardovanje i posle bombardovanja rat. Ne bih vam iznosila detalje, ali te 1999. godine, na svoj 18. rođendan, shvatila sam da je za neke rat završen a za neke je tek počeo.
Na mom rođendanu bilo je par ljudi, ostali su već spakovali najosnovnije i otišli. Oni koji su prisustvovali pričali su o tome ko je ubijen, ko je kidnapovan i ko je sledeći…. Nakon par dana i moja porodica je napustila grad gde sam rođena, ostalo je sve istorija…. Da apsurd bude veći, kada smo u krugu najbližih 17. februara 2008. godine proslavljali moju veridbu, u svim gradovima na KiM se takođe slavilo. Proglašena je nezavisnost.
Dragi moji, prijatelji i zemljaci, koji ćete me razumeti i svi vi koji ćete me osuditi nakon narednih rečenica, morate da shvatite da se „slučaj Martinović“, dešavao svima nama i da se mnogima još uvek dešava. Koliko god zvučalo banalno princip je ostao isti, a mi smo svi bili po malo Martinović, a da možda nismo ni bili svesni toga.
Podržavam u potpunosti izjavu gospodina Ivice Dačića (mada ne mogu da verujem da sam ovo rekla) o podeli Kosova. Cenim ljude koji govore o onome o čemu svi šapuću. Muka mi je od licemera i lažnih patriota koje delim u dve kategorije. Prva su oni koji nikada nisu prešli naplatnu rampu na Bubanj Potoku, a kamo li kročili na tle KiM, oni koji su Gračanicu videli samo na razglednici, ali zato svoj patriotizam iskazuju razbijanjem izloga i krađom beogradskih butika.
Kosovo se ne brani ukradenim patikama, drage moje patriote, a druga kategorija je “fenomen“ koji ne postoji nigde u svetu. Ove patriote su svoje stanove, njive i celokupnu očevinu i dedovinu dobro unovčili, kupili pozamašne kvadrate raznoraznih nekretnina po Srbiji i onda su se u stilu velikih patriota vratili u srpske enklave, kako bi ljudima koji su zaista ostali na svojim ognjištima solili pamet i primali duplu platu, kosovski dodatak i koristili raznorazne benificije koje bi po pravilu trebalo da imaju oni koji su ostali u svojim domovima, jer nisu imali gde.
I šta sada, treba da glumimo da imamo ono što davno nije naše. Da nije vremenske prognoze na RTS, današnja deca ne bi ni znala da postoji Priština. Ajde da progutamo knedlu i nađemo kompromis, kako god se on zvao, zarad opšteg dobra, a ne da se zavaravamo.
Uz dužno poštovanje prema svim žrtvama i njihovim porodicama, ajde da konačno i mi sami sebi priznamo da možda ne bi bilo loše da srce Srbije radi sa pola kapaciteta uz svu moguću medicinsku negu, bolje je i to nego da prestane da kuca.
Molimo vas da se u komentarima držite teme teksta. Redakcija Južnih vesti zadržava pravo da – ukoliko ih proceni kao neumesne – skrati ili ne objavi komentare koji sadrže osvrte na nečiju ličnost i privatan život, uvrede na račun autora teksta i/ili članova redakcije kao i bilo kakvu pretnju, uvredu, nepristojan rečnik, govor mržnje, rasne i nacionalne uvrede ili bilo kakav nezakonit sadržaj.
Komentare pisane verzalom i linkove na druge sajtove ne objavljujemo. Južne vesti nemaju nikakvu obavezu obrazlaganja odluka vezanih za komentare i njihovo objavljivanje.
Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije Južnih vesti.
Smatra se da ste slanjem komentara potvrdili saglasnost sa gore navedenim pravilima.
Administratorima Južnih vesti se možete obratiti preko Kontakt stranice.
Хахахах, као прво: Ивица Дачић је човек који је уцењен афером „Кофер“ и он би предложио и поделу Житорађе само да остане још пар месеци на власти! Као друго: наша деца не знају где је Приштина зато што је данас у Србији 3 пута већи медијски мрак него под Слобом! И на крају једно питање: сви „јевропејци“ причају како није битна територија, битни су људи… Зашто се онда само од Србије тражи тако нешто, зашто се Тачију и екипи не саопшти нешто слично? Поздрав од патриоте који не разбија излоге, смешна вам је та етикета са Б92!
Не видим ни један једини разлог због кога би то неко рекао. Не, не постоји!
Нема везе што сам са КиМ, нема везе што никада нисам одлазио одатле и нема везе што је моја породица страдала. Нема везе јер сам један једини у читавој причи. као такав – ја немам право да прејудицирам, предлажем и тражим „решења“. Ти још мање јер ни не живиш на КиМ.
Твоје највеће трагедије су одвојеност твојих родитеља приликом твог рођења, прослава рођендана која није била „у фулу“ и „заједничко славље са Албанцима? Колико је људи широм света одвојено у таквом тренутку и из небулозних разлога у које не може да спада одбрана земље? Колико њих данас на Косову не може ни да помисли да нешто прослави? Шта је ту толико разочаравајуће да једноставно помислиш да је крај свему људском на овом свету? Јел те заиста није срамота?
Obično, kad se piše iz srca i krenu emocije onda dolazi do subjektivnosti. Ovde je nema, ovde je tekst toliko racionalan i praktičan u ponuđenim rešenjima da je svaki komentar izlišan. A emocije koje kolumnista i ne krije su samo potvrda, samo dokaz da smo negde skrenuli sa puta i svoju pripadnost,
nacionalnu zavili u imaginarno i neostvarivo umesto da, kao sav ostali svet budemo praktični pre svega. I da citiram:“Ajde da progutamo knedlu i nađemo kompromis, kako god se on zvao, zarad opšteg dobra, a ne da se zavaravamo.
Uz dužno poštovanje prema svim žrtvama i njihovim porodicama, ajde da konačno i mi sami sebi priznamo da možda ne bi bilo loše da srce Srbije radi sa pola kapaciteta uz svu moguću medicinsku negu, bolje je i to nego da prestane da kuca.“ Bravo za tekst!!!
tekst je nula.. prepun patetike tamo gde argumenata nema.. odsaj novokomponovane b92 srpske duse koja bi najrodjenijeg prodala za nekoliko evra.. srpstvo je nekad znacilo rec, cast, obraz, pravicnost.. a danas nam b92 propagira nakaradne fals vrednosti koje samo naivni mogu da progutaju.. mlada devojko u teskoj si zabludi.. Srbija nikad nece priznati kosovsku nezavisnost..
Одмах видиш колко је сати кад те Македонац подржава… Он то „најбоље“ разумекао човек без своје државе, без свог језика и без своје цркве.
Ko ne razume, bolje neka ćuti. Iza ovog teksta se kriju mnogo veće traume nego što je propala „rođendanska zabava“. Ajde pre nego što date sebi za pravo pročitajte još koji put tekst i možda ga razumete. Jelena fascionarana sam Vašom objektivnošću, sigurna sam da nije bilo lako….
Pustite ženu da kaže šta misli. Gospodine Maksimoviću u čemu je problem? Da Vas nije zabolela istina??? Niste shvatili o čemu se ovde radi…Pozdrav za autorku iako se ne slažem sa njenim mišljenjem, ovde ima mnogo istine, ponavljam NA ŽALOST!!!!!
koga da pustamo da prica sta mu padne na pamet ..nije ovo ispovedaonica ovo je sustinsko pitanje za Srbiju i srpstvo i to Vatikan i amerika znaju.. znaju da ce to na duge staze da nam nanese tezak gubitak ..koga mnogi od mnogih kriza ratova danas nisu svesni..
Наравно да ме боли истина. Међу Албанцима нећете наћи ни једног који ће рећи да је Косово Србија иако јесте а они до ове ситуације дошли чињењем најгорих могућих злочина (није фраза). Они отели од нас а ми се утркују да „признамо“ косово. Зарад чега, ајде одговорите ми? Шта ћете добити тиме? А изгубићемо ама баш све.
Ne znam cemu prepucavanje…poenta ovog teksta je da je svako ko je ziveo ,zivi i dalje na Kosovu doziveo neku svoju nesrecu,zar postoji merna jedinica za nesrecu,ona je sama po sebi teska…bitno je da stvari zovemo pravim imenom i da ih usvajamo takve kakve jesu,a ne da ih farbamo…kamo srece da mozemo cesce cujemo slicne price i nesrece koje je Srpski narod doziveo…svaka cast na tekstu
Kompleksno pitanje sagledano kroz ličnu prizmu. Po meni ovde nema ničeg uvredljivog, a mi Srbi se svađamo i oko jedne kolumne
Kada bi svi počeli da razmišljaju ovako iskreno , gde bi nam bio kraj
ja sam patriota.. i ne pripadam ni jednoj od tih kategorija.. o kojima pricas.. volim Srbiju.. i znam sta Kosovo srpstvu znaci iako nisam tamo rodjen.. Tekst je lenji pokusaj da se za svoje polustavove kupi podrska javnosti na osnovu par pateticnih detalja iz licnog zivota.. ako pises politicki tekst napisi ga kako spada.. ako pises o licnoj drami onda je to druga tema..
sta da priznamo.. stani malo razmisli sta pises .. pre nego sto to stavis na papir.. pun stomak i novcanik su ti preci od svega.. ovo ne je necuveno.. – no comment..
свака част за текст! одличан је! коначно да неко каже и нешто паметно.
а ви што судите о коментарима на основу тога како се ко презива сте нас и довели довде! та особа коју ти називаш македонцем је много дуже нишлија него што си ти!
и нису нама албанци отели косово, него сте га ти и такви као ти продали! дебеле паре сте изузимали за куће, плацеве, њиве и све оно што сте тамо имали, онда са тим стотинама хиљада евра дошли овде, испокуповали све најбоље што сте могли, направили куће које сте обасали зидинама са свих страна, возите се најновијим аудијима, мерцедесима и беемвеима са таблицама гл и пр, и понашате се каубојски као што сте се понашали доле…
и онда ћете овде да ми причате о патриотизму…
Svako ko kaze da treba da priznamo Kosovo verovatno nezna dovoljno o Srpskoj istoriji.
Procitajte malo o tome ko smo, odakle smo dosli i koliku smo cenu platili pa onda odlucite dali da se odreknemo tog Kosova tek tako.
Iako tamo zive vise Albanaca nego Srba neznaci automatski da je to Albanija.
Za vecnu slavu nashih predaka koji padoshe za nashu bolju buducnost nemojte odustati tako lako.
Ne pricam o mrznji prema drugim narodima nego o postovanju onog sto su nam preci ostavili.
Nije rec o „priznanju“ , već o podeli , tačnije o jednoj ideji o kojoj treba razmisliti. Autorka je napisala odličan tekst i to nije sporno, nije donela ustav već iznela svoj stav. Što se tiče PATRIOTA potpuno se slažem
@Ivan BG „A da konačno i mi priznamo?!?“ to je naslov teksta prijatelju a ne podela.. o cemu mi da razmisljamo o kakvoj podeli? mi tu nismo igraci zar ti nije jasno upravo je i to problem.. ko nas je pitao za tu podelu.. to sami mi unutar sebe pustamo filmove… to uopste nije u opticaju.. i to je sustina.. bahato su nam oduzeli kosovo bez ikakvog argumenta.. s jasnim ciljem da slome konacno srpsku kicmu.. a sto se tice kvaliteta teksta kako nije sporno.. upravo se tu digla polemika ..itekako jeste.. jedna losa mesavina patetike i poluargumenata.. sto se tice patriota ..ne znam sto ti ta rec smeta? biti patriota to je kvalitet.. i vrlina.. ako ces iskreno.. zbog beogradske samozivosti i arogancije ..srpstvo je najebalo u zadnjih 20god i jos mu se lose pise.. drzi se ti ivane b92 vidim da te je lepo odgojio..
*Za vecnu slavu nashih predaka koji padoshe za nashu bolju buducnost nemojte odustati tako lako.*Gde je ta bolja buducnost njihove dece,tj nas?A sta sa buducnoscu nase dece?Koga briga za proslost predaka(koja uzgred budi receno nije nimalo grandiozna koliko mi mislimo,i samo mi to mislimo)kada je u pitanju buducnost nase dece….?
Jelena, ja uvek sa uživanjem čitam Vaše kolumne i ova je odlična, ne dajte da Vas ppokolebaju ovi komentari. Slažem se sa IVANOM BG, a gospodinu petrovići iznosim mišljenje da naslov govori o priznavanju samim sebima da trčimo završenu trku, a ne o priznavanju Kosova. Pozdrav redakciji , sve ste bolji i smeliji
pustite nas bre vise sa kosovom!!!koga briga,ej bre,vi kosovari-srbi ste ga prodali…i tisina vise….ima srbija jos delova koje treba da pazi i cuva a ne samo kosovo,kosovo,kosovo,otkad znam za sebe kosovo,kosovo,kosovo…e pa kosovo republjik i tacka!imamo sumadiju,vojvodinu,rasku…to treba da cuvamo,da ne bude jos jedno kosovo!ceo svet ga priznao,samo mi treba da se ganjamo je li ili nije nase silovo,ropotovo i ostale v…….ne.*oooo,a slavna srpska istorija,sad ce skociti kosovobranitelji….*aman,ostacemo bez geografije ako nastavimo ovako….kosovo nije srce srbije nego rak rana srbije,koje je odstranjeno!i hvala bogu vise….a sve one koji misle drugacije neka pogledaju situaciju u susednoj crnoj gori-tamo oko 7-8 posto albanaca je mirno,vole svoju crnu goru,prvo su crnogorci pa sve ostalo….isti slucaj sa muslimanima u cg(znam jer zivi ovde godinama,iako sam rodjena srbijanka)…kad je tako bilo kod nasi?mi smo bili u pravu u nasem*ophodjenju* sa albancima?kako da ne….
Svako ko je ikada presao granicu Srbije i Kosova zna da je Kosovo srpsko samo u nasim medijima. Ne mozemo da kazemo da je srpska teritorija na kojoj Srbi zive u selima udaljenm od puteva koje nadgleda policija dok Albanci grade kule i gradove i razvijaju biznis a puteve nadgleda policija. Srpsko Kosovo su pojedinci o kojim autor ovog teksta pise davno prodali! Mozda se to ne bi ni desilo da je drzava Srbija imala interes da ulaze u Kosovo(kao sto nije) jer koliko vidim Srbiji i Srbima se nije isplatilo, dok se Albancima i te kako isplati! Gospodo imamo sanse da spasemo bar deo Srbije! Mislim da je treba iskoristiti. Takodje, mozda ne bi bilo lose da se obrati paznja na deo Srbije juzno od Nisa, jer sa ovakvim stavovima lako moze da se ponovi kosovski scenario. Brinite o teritoriji Srbije dok je jos uve srpska i ne samo za vreme izbora pa ce sve biti u redu.
@sanja ako tebe nije briga za svoju proslost najmanje sto mozes da uradis je da se ne javljas na ovu temu.. ocito si tikva bez korena bez imalo svesti o svojoj proslosti i istoriji.. nemas ni nacionalne svesti ni samopostovanja.. a amorfni i bez kicme nikad nisu imali nigde sansu a pogotovu nece u Srbiji.. na srecu Sanja takvima ko ti vreme prolazi..
@neda.. ne znam sta je problem reci da joj je tekst cista nula.. pre svega jer odise teskim kompleksom jedne napacene novokomponovane srpske dusice.. iz teksta se vidi da je osoba malog formata.. koja ko papagaj ponavlja izlizane b92 floskule.. dosta vise s tim asrpskim anacionalnim apatriotskim tekstovima u kojima se velica bahato oduzimanje nase svete zemlje ..na toj zemlji su tvoji preci neda krv lili.. na toj zemlji su pokazali od kakvog su materijala.. zar preci zasluzuju da se olako po njima pljuje.. ?!
@Milan petrovic-ova *tikva bez korena* tj,ja, jedina sam osoba koju znam da njeni preci nista nikome nisu prodali od svoje imovine na kosovu(albancima ni drugima,niti ce)kojima je gotovo sve drzava oduzela(prvo u hercegovini pa potom u drenici) koji nikada nisu bila niciji(pogotovu ne sps) kadar na kosovu…tako da ova *tikva bez korena* ima i te kako da prica na ovu temu!moji preci ga nisu prodali,nego ovi sto napravise silne kule po smederevu,nisu,kragujevcu od svojih prodatih kuca na kosovu i metohiji,jos od 70-ih…a na osnovu cega ti znas sta je kosovo srpstvu?na osnou udzbenika iz istorije?rezultat nase *grandizone* istorije,pameti i hrabrosti je nasa geografija-sve manja i manja…rezultati,srbi,rezultati,ne reci…stogodisnja strategija da ne dodje do bitke,srbi,ne reakcija posle bitke!
Ja sam profesor srpskog jezika i književnosti. I hoću da vam kažem da je ovo jedan ozbiljan novinarski tekst kakav nisam dugo pročitao. Molio bih redakciju da mi u mejlu dostavi kontekt ove gospođe koja je pisala tekst voleo bih da joj lično čestitam i pružim podršku.Unapred hvala, a Vama Jelena puno sreće u daljem radu, željno isčekujem još neku kolumnu. Pozdrav iako živim u Beogradu, rodom sam sa juga pa redovno čitam Južne vesti
jao,profesore srpskoga jezika,pozabavite se malo tim istim srpskim jezikom ozbiljnije….verovatno ste ga zavrsili po nekim kosovskim „cuvenim“ fakultetima…boze,dokle vise kosovski polupismeni kadar po srbiji?!
Pažljivo sam pročitala sve komentare. Hvala na pohvalama i podršci. Obećavam da ću o svim kritikama dobro razmisliti. Suština je da sam shvatila da postoje situacije u kojima se Srbi nikada neće složiti. Pitanje Kosova je očigledno ta vrsta problema.Ja svojim pisanjem nisam želela nikog da uvredi , a još manje povredim.Zati i sve vas molim da iznesete svoje mišljenje , a ne da se vređate međusobno.Pozdrav svima i hvala uredništvu na podršci
Без мало у свему бих се сложио са тобом, да није ове непромишљене ти завршнице?! А извини,ским на/правити – постићи споразум и о чему?
Gospođici(ili gospođi),kao i mnogima u ovoj zemlji,treba malo više vere,upornosti i strpljenja.U slučaju Kosova ili bilo kojeg dela Srbije,ne radi se o nečemu što se rešava u par godina(što su naše komšije,Šiptari,dobro shvatili),već o dugoročnom procesu za koji moramo biti,ponavljam,uporni,lukavi i strpljivi.Nije to kupovina ili prodaja luka na pijaci,pa ako ne danas biće prilike sledeće subote.Na žalost, činjenica je da je većina Srba malodušna.
I ja sam sa Kosova,zivela tamo do 1999god.i zivela lepo,solidno.Imam dva sina za koje zelim da imaju detinjstvo makar upola kao moje.Ljudi,pomirimo se sa tim i „progutajmo knedlu“.Bravo za tekst!Ne zelim da komentarisem gore navedene komentare,ali…ostavila sam sve na Kosovu,mladost,detinjstvo,prvu ljubav…sve i progutala bih knedlu zarad buducnosti nase dece jel manje vise,svi smo svesni da ce Kosovo biti njihovo.Toliko!Jos jednom svaka cast za tekst!
Када би историја и значај Косова и Метохије био ваш живот, и да пре вас није постојало ништа. Онда би вам честитао на храбрости, јер би се тиме подразумевало да сте спремни да сопствено срце искључите са апарата који му омогућава какав такав живот.
Али пошто није тако, мени је вас жао. Јер на јефтин начин покушавате да будете оно што никада нећете бити. Човек , свој на своме. Цитирате туђе фразе, а нисте били у Београду тога дана када су по наруџбини неких људи две девојке крале патике, а 500 000 људи изашло на улице града да покажу своје незадовољство.
Ви на жалост од те гране ( групице наручених лопова), не видесте шуму ( народ).
Знате ли да је тога дана један младић Косовоац, истог годишта као и ви, убијен на бруталан начин горе него било који ратни злочинац икада, живог су га спалили.
Жао ми је вас. Жао ми је Косова и Метохије што такви као ви износе своје небитно мишљење и то јавно о теми коју уопште не разуме.
Млади сте и желим вам да прогледате једнога дана.
Noki,svaka čast na komentaru.Mala je najverovatnije odakle sam i ja , iz Gnjilana i verovatno čita E- novine gleda B92 , sluša glas amerike ili dojče vele i radi u nekoj NVO proevropske provinijencije.
Zar je moguce da je ovakav clanak uopste i objavljen uz svo duzno postovanje prema „dopisniku“??? Porediti Kosovo i Metohiju sa nekakvom knedlom je tuzno i zalosno a ne hrabrost!!!
Ne bih sad reko -svaka ti je ka u Njegosa. Niti da glumim Vozda Karadjordja. Ne bih ni da ulazim u medicinu. Prosto. Svi to pretpostavljamo. HRABAR TEKST. SVAKA CAST
Ја нисам рођен на КиМ и могу да ти кажем да је срце Србије тренутно под окупаторском чизмом. Запамти мала Србија је вечна док су јој деца верна, ти си се одрекла своје мајке Србије, срам те било. Амин
Шта је то србски национализам?
То је рам у коме је икона Христова.
То је дом у коме је Христос домаћин.
То је брак у коме је Христос благословитељ
То је село и град у коме је Христос начелник.