
Slobodno pretite!
Pretnje, psovanje, fizički napad na novinare u zadnjih godinu dana u Nišu… Ne, svega toga nije ni bilo. Ne verujete? Pitajte tužilaštva i sud.

Pretnje, psovanje, fizički napad na novinare u zadnjih godinu dana u Nišu… Ne, svega toga nije ni bilo. Ne verujete? Pitajte tužilaštva i sud.

U naredne četiri
godine podsećaćemo se kako je to izgledalo pre stotinu godina – atentat u Sarajevu, objava rata, Cerska i Kolubarska bitka, odbrana Beograda, Valjevska bolnica, Niš kao ratna prestonica, zaleđena Albanija, Krf i Vido, Solunski front i slavno oslobađanje Domovine.

Podnosim je jer sam se ispavao i u ovo malo lucidnih trenutaka shvatio sam svoju nezamenljivu odgovornost za stanje u državi na čijem sam čelu.

Krajnje je vreme da se prestane sa pravljenjem medijskog cirkusa od tragedije koja je pogodila gradjane Srbije.

Dobro je s vremena na vreme podsetiti se da postoje i gore stvari od partijskog zapošljavanja – partije na vlasti se barem menjaju svake četvrte ili svakih desetak godina, a radni vek traje nekoliko decenija. Isina, ako je direktor uspešni partijski preletač, to izađe na isto.

Ako ijedan narod voli jubileje, to su Srbi. Te dvesta godina od ustanka, te sedamnaest vekova od potpisivanja Milanskog edikta, devet vekova rođenja Stefana Nemanje, te sto godina od početka Velikog rata… jednostavno, volimo da obeležimo sve što nam j kome nije obeležilo život.

Jel vi volite teorije zavere? Jel reagujete na njih? Ja, moram da priznam, više od jedanput sam zaglavio do kasno u noć sa prijateljima gde smo se bavili svakakvim teorijama zavere, te ovi ovo, te oni ono, i tako u krug. Mada, i tada sam to napominjao da imam neke ozbiljne probleme sa teorijama zavere.

Hoću da verujem da se “laletovski duh” poimanja kulture kao jednog od stubova nacionalnog identiteta i opstajanja već dovoljno “oteo iz flaše” da ga je nemoguće ponovo staviti u neku kontrolisanu teskobu.

Pre nekoliko meseci država je pucala u moju sestru dok se propisno kretala kružnim tokom poštujući saobraćajne zakone te države, a danas država ćuti i time saučestvuje u ubistvu mog bivšeg đaka. Svojim nereagovanjem i nečinjenjem država se posthumno obračunava sa Vukom, stavljajući u istu ravan žrtvu i njenog dželata. Ona se tu ne zaustavlja: […]

Ponešen „maestralnom pobedom“ i slepo verujući u jedan od slogana starih/novih vlastodršca, sada u ovoj postizbornoj tišini mislim da mogu ovo da podelim sa vama. Nije vezano za politiku.

Šta bi trebalo da donesu izbori? Novu politiku, nove ljude, novi način rada, novu energiju i nove ideje ili samo novu vlast? Ništa od toga iako su, paradoksalno, kod nas izbori sve.

Na poslednjoj dodeli najprestižnije nagrade Oskar, film „Mr. Hublot“ autora Laurent Witz–a i Alexandre Espigares iz Luksemburga, dobio je oksara za najbolji animirani kratki film. Na našem festivalu kratkog filma FREENETWORLD, isti film samo pola godine ranije dobio je nagradu za najbolji animirani film kao i nagradu za najbolji film festivala. Često dobijam pohvale iz […]

Mnogo je vremena proteklo otkako su Rusija (nekada Sovjetski Savez) i Sjedinjene Američke Države počele da odmeravaju snage na raznim kontinentima, pa i morima.

Kad god neko želi narodu da ogadi politiku, da mu oduzme motiv da izađe na izbore, počne priču o velikim platama narodnih poslanika! I, stvarno, danima čitaš u novinama o „trutovima koji ništa ne rade, a primaju velike plate“.

ĆUTANJE me ubija već danima. Čitam i ne verujem koliko može daleko da ode ljudska glupost licemerno okićena humanošću.

Još jedna predizborna kampanja za izbor poslanika za republički parlament kao glavni adut ima arhitektonska čuda u Beogradu.

Kao knedla u grlu mi stoji ta Beogradska kapija na Tvrđavi, na kojoj ne postoji mesto gde nema fekalnih tragova, a od skora je tu i nekakav toalet!

Familijo.. rođaci… braćo…deco moja.. Pa zar nam je malo, ratova, ubijanja, bele kuge.. Zar ćemo na kraju i međusobno da se tamanimo.. Ubijamo se automobilima.. alkoholom.. drogom.. noževima.. šipkama..pištoljima..

Negde na zapadu Balkana reka Bosna opasno je nabujala.. malo joj fali da provali preko Drine.

Osim “rupa” u radnom stažu od 10 godina treba preživeti liberalizaciju kapitalizma a pri tome ne ponoviti greške svojih roditelja u usmeravanju naslednika. Logično je da će presudu “zaboravljenima” izreći potomci kojima možda sve ovo baš i nije neka olakšavajuća okolnost.
DurlanacA u kojoj kući je? Ili u kojoj zemlji? Ili na kom kontinentu?
Južne vesti saznaju: Dragana Sotirovski puštena u kućni pritvor
Čitalac