
Ženski sport ili Neka krene pesma naša…
Kada nas pokrene euforija onda se zainteresujemo za još neki sport, ali, onako, čvršći: rukomet ili vaterpolo, na primer… Odbojka?! Ma to je za slabiće i devojke…

Kada nas pokrene euforija onda se zainteresujemo za još neki sport, ali, onako, čvršći: rukomet ili vaterpolo, na primer… Odbojka?! Ma to je za slabiće i devojke…

Najgore i najprljavije što ispliva svakog oktobra sa LGBT pričom jesu dvostruki standardi.

U današnjoj Srbiji veoma je teško definisati pojam „snobizam“ zbog različitih stilova življenja. Naročito onih loših, koji su postali obrazac ponašanja. Šta bi bio jedan od idealnih, praktičnih primera koji ilustruju „snobizam“ današnjice?

Da li se sećate pesme Zidanje Skadra? „..Što majstori za dan ga sagrade, to sve vila za noć obaljuje“. Tako nekako stvar ide i sa rekonstrukcijom hale „Čair“.

Zamislite bilo koji grad na dalekom Divljem Zapadu koji nema šerifa. Čemu će se nadati stanovnici tog gradića? I oni najtvrdokorniji ateisti će postati pobožni u neprestanom prizivanju Božje pomoći kada već druge nema.

Priča počinje kritikom vlasti. Popularna tema u Srbiji koja se obično završi zaključkom da su nam na vlasti debili.

Kada istoriju grada Niša u budućnosti budu pisali „neki novi klinci“, moraće širokim narodnim „masama“ i svojim sugrađanima da objasne kako je JKP „Mediana“ dobila svoj naziv.

Dragi sugrađani, kao i još neki među vama, odlučio sam 2007. godine da uzmem stambeni kredit indeksiran u švajcarcima kod jedne od renomiranih bankarskih kuća. I kako to obično biva u životu, a i filmu, nepredviđeni neprijatelj se pojavi baš kada poveruješ da je sve u redu.

Još jedna zaboravljena priča, zatrpana regionalizacijama, decentralizacijama, subvencijama i svakojakim lingvističkim đubretom koje služi da još više zamuti i onako mutnu sliku koju običan građanin ima o svemu što nam se događa.

Ni posle skoro dve godine rada Južnih vesti nismo uspeli da ubedimo nijednog visokog javnog funkcionera da sa građanima, kroz pisanje kolumne, podeli svoja razmišljanja. U čemu je fora?

Kao i do sada, ovaj Nišvil po kvalitetu možemo da uporedimo samo sa prethodnim Nišvilom. Mislim da to puno govori o tome koliko je ovaj festival značajan i koliko nedostaju slični sadržaji tog kvaliteta u našem gradu.

Građani pomenutog okruga tokom godine mogu da uživaju u brojnim manifestacijama. Izbor za najlepšu devojkuu, pa pozorišni festivali, džipijade, takmičenje trubača i frulaša, festivali i koncerti, gradske slave, likovne kolonije i smotre folklora.

Barata se brojevima na jedan sraman način koji unižava žrtve a dovoljno govori o živima. Kao da se kao civilizacija trudimo da ostavimo za sobom što ružnije i netačnije tragove.

O zanatu najstarijem a poštenom. O duhovnim kurvama kao obeležju naših dana. O Njenom Veličanstvu Ženi.

Ne tražim da mi toče pivo i da mi obezbede ples u krilu dok čekam u redu, ali da me ispoštuju na jednom osnovnom, ljudskom novou. To tražim, jer mislim da je to njihova obaveza.

Ako bismo sledili Kunderinu filosofiju ispalo bi da treba da slušamo ludaka kako smo svi, recimo, ribe i da klimamo glavom: zaboga, on je lud, nećemo valjda sa njime da se prepiremo!

Ono, međutim, što se nisam Nadal, jeste činjenica da će naslov početi da se širi fejsom. I to do neverovatnih razmera.

Očekujem da se kafić tamošnji nazove npr. ’Kafe kod Krsta’ ili ’God kafe’. Da se služe samo bezalkoholna pića, da se sredom i petkom posti a kad su veliki posti da se posti na vodi.

Poslednji apsurd je povećanje školarina na nekim fakultetima. Pa glasniji je bio ministar prosvete u svojim apelima na fakultete da ne povećavaju školarine, nego studenti. Tačnije, studenti se nisu ni oglasili.

Navikli se ljudi da postoje samo poltronistički tekstovi, mali oglasi i obaveštenja, pa kad ga „ošineš“ pod stare dane, ne može čudom da se načudi kako to sad neko sme i ume.
CokaSrećna vam Nova godina studenti! Želim da i nama bude srećnija zahvaljujući vama. Hvala vam na istrajnosti.
“Nema dočeka dok se pravda ne dočeka”- studentskom tišinom na mostu Niš ušao u 2025.
Čitalac