
Deja Vu
Dragi navijači, zašto se čudimo kada nam se očigledno istorija ponavlja čime smo postali tužno predvidivi.

Dragi navijači, zašto se čudimo kada nam se očigledno istorija ponavlja čime smo postali tužno predvidivi.

Šta to utiče na one koji bi trebalo da čine društvenu elitu, da misle da su iznad građana i zakona?

Neplaćanje parkiranja ili autobuske karte je kršenje odluke Skupštine grada Niša, i u tom smislu mora da bude definisan prekršaj i kazna koju izriče organ za prekršaje po prijavi ovlašćenog lica za podnošenje prijave.

Pitanje: “Na koj način prosečan stanovnik Srbije donosi zaključke i formira stavove“, po meni prelazi iz istražavčke u duboko filozofsku temu, ali se ne može reći da naš narod ne poseduje stav.

Glavni krivac za neuspeh naše reprezentacije su građani Srbije. Oni su do poslednjeg minuta kvalifikacija navijali i nadali se. Sram ih bilo!

Interesantno je kako se mi, kao narod, ponašamo u određenim, na izgled besmislenim situacijama.

Zar primeni zakona doprinos ne duguju svi, posebno javni subjekti? Aktivan doprinos, ne pasivnu rezistenciju a pogotovo ne aktivnu opstrukciju. Posebno u sredinama koje su veće, važnije. Kao što je Niš, na primer.

Mada, kad je glad velika, zašto i ne zaklati vola za jednu dobru šniclu. Gušt nema cenu.

Kao da svaki dan štancamo po nekog nobelovca, ‘ladno napljuvaše Ćosića i to uglavnom oni koji ga pamte kao prvog predsednika SRJ, ne kao pisca.

Pre nekoliko dana pročitao sam izveštaj jednog državnog organa o pritiscima na medije, i još ne mogu da verujem da je takav dokument uopšte objavljen! Valjda zbog toga i niko nije čuo za to.

Ovih dana su osvanuli naslovi po novinama “SFRJ konačno izbrisana iz udžbenika“, pa i ti naslovi pokazuju stepen obrazovanosti onih koji su ih pisali.

Omiljen vic Nišlija je onaj o paklu. U njemu đavo dežura pored nekoliko kotlova sa ključalim uljem i svakog ko pokuša da izroni vraća nazad u ključalo ulje. Jedino nema potrebe da dežura pored jednog kotla jer su u njemu Nišlije, a oni sami povuku one koji pokušavaju da izrone.

Kada nas pokrene euforija onda se zainteresujemo za još neki sport, ali, onako, čvršći: rukomet ili vaterpolo, na primer… Odbojka?! Ma to je za slabiće i devojke…

Najgore i najprljavije što ispliva svakog oktobra sa LGBT pričom jesu dvostruki standardi.

U današnjoj Srbiji veoma je teško definisati pojam „snobizam“ zbog različitih stilova življenja. Naročito onih loših, koji su postali obrazac ponašanja. Šta bi bio jedan od idealnih, praktičnih primera koji ilustruju „snobizam“ današnjice?

Da li se sećate pesme Zidanje Skadra? „..Što majstori za dan ga sagrade, to sve vila za noć obaljuje“. Tako nekako stvar ide i sa rekonstrukcijom hale „Čair“.

Zamislite bilo koji grad na dalekom Divljem Zapadu koji nema šerifa. Čemu će se nadati stanovnici tog gradića? I oni najtvrdokorniji ateisti će postati pobožni u neprestanom prizivanju Božje pomoći kada već druge nema.

Priča počinje kritikom vlasti. Popularna tema u Srbiji koja se obično završi zaključkom da su nam na vlasti debili.

Kada istoriju grada Niša u budućnosti budu pisali „neki novi klinci“, moraće širokim narodnim „masama“ i svojim sugrađanima da objasne kako je JKP „Mediana“ dobila svoj naziv.

Dragi sugrađani, kao i još neki među vama, odlučio sam 2007. godine da uzmem stambeni kredit indeksiran u švajcarcima kod jedne od renomiranih bankarskih kuća. I kako to obično biva u životu, a i filmu, nepredviđeni neprijatelj se pojavi baš kada poveruješ da je sve u redu.
DurlanacA u kojoj kući je? Ili u kojoj zemlji? Ili na kom kontinentu?
Južne vesti saznaju: Dragana Sotirovski puštena u kućni pritvor
Čitalac