

Skoro punih devet decenija nakon otkrivanja spomen-biste vojvode Koste Vojinovića, istaknutog vođe Topličkog ustanka koji je poginuo 1917. godine, pažnju Prokupčana privukli su “pogrešno” uklesani datumi 1917–1937. za koje se može pomisliti da označavaju godinu rođenja i smrti, što navodi na pogrešan zaključak.
Na ploči uklesane brojeve mnogi građani i posetioci tumače kao podatke o datumu rođenja i smrti, ali ih zapravo treba čitati kao simboličnu oznaku istorijskih trenutaka – pogibije i otkrivanja spomenika.

Kosta Vojinović, poznat i kao Kosovac, rođen je 13. maja 1891. godine u Smederevu, a poginuo je 23. decembra 1917. godine tokom borbi protiv okupatorskih snaga u Prvom svetskom ratu.
Malobrojni građani koji su uočili ovu nelogičnost na spomeniku smatraju da je reč o propustu ili grešci autora, dok istoričar prokupačkog Muzeja Darko Žarić tvrdi da se radi o nameri da se kroz datume pošalje određena poruka i simbolično značenje vremena u kojem je spomenik podignut.
Pojašnjava da se na spomen-bisti u Prokuplju pored imena ne navodi datum rođenja i smrti kako je to uobičajeno kod svih spomenika junacima i herojima iz Prvog i Drugog svetskog rata, već su uklesane godine smrti i otkrivanja spomenika.

Žarić objašnjava da ova za mnoge “greška” nije bila plod neznanja autora, već svesna simbolička odluka.
Autor i tadašnji odbor za izgradnju spomenika su želeli da istaknu dva važna momenta za samo spomen-obeležje – 1917. kao godinu kada je vojvoda Vojinović položio svoj život za slobodu i 1937. kao godinu u kojoj mu je zahvalna Toplica podigla i otkrila spomenik – navodi Žarić.
Ipak dodaje da to nije praksa na spomenicima drugim ratnim junacima iz Prvog i Drugog svetskog rata, gde se uvek jasno navode godine rođenja i smrti pojedinca.
Standardna praksa je da se na spomenicima istaknu upravo ti životni podaci kao znak poštovanja prema konkretnom životu i njegovom trajanju, a zašto je kod Vojinovića to drugačije nema drugog zvaničnog objašnjenja od onog koje je pojasnio Žarić.
Bista je rad vajara Riste Stijovića i nalazi se na betonskom stubu obložen mermerom visine 1,90 metara na postolju od tesanog kamena.
Na ploči stoji zapis “Legendarnom heroju Kosti Vojinoviću i palim žrtvama Topličkog ustanka – Sokoli Toplice”.

Originalna spomen-bista u Prokuplju postavljena je na 20-tu godišnjicu ustanka, kao simbol sećanja na događaje iz 1917. godine.
Otkrivena je 13. juna 1937. godine ispred tadašnje zgrade Okružnog načelstva, današnje zgrade Grada Prokuplja i Topličkog upravnog okruga.
Bio je to događaj koji je okupio tadašnju elitu Kraljevine Jugoslavije, uključujući i vojvodu Pećanca koji je otkrio spomenik, kao i tadašnjeg episkopa niškog Jovana, ali i druge zvaničnike.
Bista Koste Vojinovića vođe Topličkog ustanka četiri puta je premeštana od kako je postavljena 1937. godine.
Istoričari kažu da je nakon Drugog svetskog rata i posleratnih dešavanja bista vojvode Vojinovića upadala u oči političarima jer je bio vođa četnika, pa su je premeštali sa jedne na drugu lokaciju.
Prvobitno je postavljena u parku ispred današnje zgrade Prokuplja i Topličkog okruga 1937., ali je 1953. godine uklonjena i postavljena u parku ispred Železničke stanice.

Već 1960. godine i odatle je uklonjena i stavljena ispred upravne zgrade pogona Duvanske industrije, a nakon toga postavljena je u malom parku u centru grada, gde je i danas.
U znak sećanja na vojvodu Vojinovića, podignuto je i spomen-obeležje autora vajara Riste Stijovića na mestu njegove pogibije 1927. godine u selu Grgure kod Blaca.
Njegovi posmrtni ostaci su 1940. godine premešteni u spomen-kosturnicu pored lokalne crkve u tom selu.
Povodom stogodišnjice ustanka 2017. godine, opština Blace je obnovila vodenicu u kojoj je Vojinović proveo poslednje trenutke i ona danas služi kao deo memorijalnog kompleksa.
Kosta Vojinović bio je jedna od najznačajnijih ličnosti srpske istorije u Prvom svetskom ratu, rezervni potporučnik srpske vojske i legendarni vođa Topličkog ustanka 1917. godine, u to vreme jedini ustanak protiv bugarskih i austrougarskih okupatora na teritoriji Evrope tokom Prvog svetskog rata.
Trajao je oko mesec dana, zahvativši oblasti Toplice, Jablanice i Kopaonika.

Nakon gušenja ustanka, Vojinović je nastavio gerilsku borbu protiv okupatora sve do kraja 1917. godine, kada je bugarska i austrougarska potera uspela da ga opkoli.
Teško ranjen i opkoljen sa poslednjim saborcima, borio se do poslednjeg metka.
Da ne bi pao živ u ruke neprijatelju, izvršio je samoubistvo.
Bugari su njegovo telo kasnije odvezli u Kuršumliju kako bi zastrašivali narod, a ostala je zabeležena njegova poruka neprijateljima u kojoj je tražio da ga sahrane na mestu pogibije, što su bugarski oficiri i lokalni narod ispunili.
Kosta Vojinović je studirao ekonomske nauke u Beču, ali je studije prekinuo da bi učestvovao u Balkanskim ratovima 1912–1913.
U jesen 1915. godine, tokom povlačenja srpske vojske, bio je ranjen i ostao je u bolnici u Kuršumliji.
Nakon oporavka, nije se povukao preko Albanije, već je u avgustu 1916. u Leposaviću formirao prvu četu koja je postala jezgro Ibarsko-kopaoničkog odreda.
Molimo vas da se u komentarima držite teme teksta. Redakcija Južnih vesti zadržava pravo da – ukoliko ih proceni kao neumesne – skrati ili ne objavi komentare koji sadrže osvrte na nečiju ličnost i privatan život, uvrede na račun autora teksta i/ili članova redakcije kao i bilo kakvu pretnju, uvredu, nepristojan rečnik, govor mržnje, rasne i nacionalne uvrede ili bilo kakav nezakonit sadržaj.
Komentare pisane verzalom i linkove na druge sajtove ne objavljujemo. Južne vesti nemaju nikakvu obavezu obrazlaganja odluka vezanih za komentare i njihovo objavljivanje.
Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije Južnih vesti.
Smatra se da ste slanjem komentara potvrdili saglasnost sa gore navedenim pravilima.
Administratorima Južnih vesti se možete obratiti preko Kontakt stranice.
— Komentari
0