
Ovog proleća, duž drevnih ulica svetih gradova Jerusalima i Vitlejema, u vazduhu se oseća slatkast miris.
Unutar kuća je kao u košnicama od aktivnosti kojima svi članovi porodica i komšiluk učestvuju na pravljenju poslastice u vidu keksa, koja je vrlo značajna i za muslimane i za hrišćane.
„Nema Uskrsa bez mamula, jer on donosi sreću“, kaže Ravan Gatas, hrišćanka iz Vitlejema koja radi sa čuvenim lokalnim kuvarom Fadijem Katanom.
Slično Gatas, muslimanka Ravan Bazbazat, nastavnica likovne umetnosti i juvelirka iz Jerusalema, peče ovaj slatkiš sa svojom majkom još od svog detinjstva.
„Za Bajram uvek pravimo mamul. Ovaj praznik se ne proslavlja bez njega“, kaže Bazbazat.
Mamul se pravi od semolina brašna i gija (kao zamena može da se koristi i puter), mahlaba (samlevene semenke višnje koje mogu da se nađu u košpici) i mastiksa (poznatog i kao arapska guma) koji je smola drveta akacije.
I dok se ovo delikatno prhko testo topi u vašim ustima, njegov sastav još više ukazuje na dekadentno uživanje.
Pre pečenja, testo se puni ili pistaćima poprskanih ružinom vodicom, orasima pomešanim sa šećerom i cimetom ili urmama samlevenim u pastu u koju se dodaju ulje ili puter.
Anisa Helou, autorka knjige Hrana za gozbe u islamskom svetu daje ovakvo objašnjenje:
„Mamul od urmi je kao keks punjen kremom, ali ne tako vazdušast“.
Svaki keks od ova tri ukusa se zatim stavlja u kalab, specijalnu drvenu modlu, ili se oblikuje rukom uz pomoć malkata, šiljate hvataljke.
Mamul od urme je tradicionalno okrugao i pljosnat; verzija sa pistaćima više liči na zašiljenu elipsu, dok je keks sa orasima u obliku nešto manjeg kruga sa kupolastim vrhom.
Svake godine hrišćanske i muslimanske porodice duž teritorije Palestine i Srednjeg istoka prave mamul, kao i njegovu jednostavniju verziju kaak – pljosnati, okrugli keks napravljen od istog testa – u danima koji predstoje Uskrsu i Bajramu.
Hrišćanski praznik Uskrs ove godine pada na 17. (po Gregorijanskom kalendaru) i 24. april (po Julijanskom kalendaru), posle praznika Cveti – koji se održava u čast 40 dana koje je Isus proveo u pustinji posteći – kada se vernici tradicionalno uzdržavaju od životinjskih proizvoda i alkohola, takođe na 40 dana.
Eid al fitr (Bajram), koji označava „gozbu posle posta“, ove godine počinje 2. maja i predstavlja islamsku proslavu koja označava kraj Ramazana, meseca uzdržavanja od hrane u periodu od zore pa sve do zalaska sunca.
„Ove godine su i Ramazan i Cveti u istom periodu, što je lepo; ako odete u Stari grad (Jerusalema) možete da vidite i hrišćane i muslimane kako poste – i to je zaista poseban trenutak“, kaže Bazbazat.
Sa porodicama u najširem mogućem sastavu u jednoj kući, posao pravljenja mamula je podeljen u nekoliko grupa.
Jedni prave testo (koje mora da ostane u frižideru čitav dan pre oblikovanja), neki se bave izgledom, dok su neki stručnjaci za određivanje pravog trenutka kada ovu poslasticu treba izvaditi iz rerne.
„Mi predstavljamo tri porodice, a tu su i svi susedi; svakog dana pravimo mamul u jednoj od kuća“, kaže Gatas o procesu za koji ona smatra da predstavlja vreme sreće i prosperitet zajednice.
U porodičnom domu Ravan Bazbazat sa svojih pet sestara, tetkom, rođakama, majkom i bakom pravi mamul pred početak Bajrama.
„Ponekada smo veoma gladne dok ga pravimo – želimo da probamo svaki keksić – ali nijedan ne sme ni da se pipne sve do prvog dana Bajrama, a potom možete da jedete koliko god želite“, kaže ona.
Gatas se priseća kako je kao devojčica pokušavala da oblikuje testo u cvetove, inspirisana majkom koja je pravila savršene dekoracije.
U ponoć, kada se obeležava kraj 40-dnevnog posta, ona sa svojom porodicom otpočinje tradicionalno tucanje obojenim tvrdo kuvanim jajima (sa ciljem da ostane poslednja osoba sa celim jajetom), a zatim se pridružuje svima u jedenju jaja, kao i dugo očekivanih mamula.
Muslimanske porodice prvi dan Bajrama uglavnom provode zajedno.
Običaj je da tanjire sa kaakom i mamulom, posute šećerom u prahu, pošalju susedima – pa i hrišćanima, koji takođe šalju keks komšijama za Uskrs.
Sledećeg dana, gosti dolaze u kuću, a uz kafu se služe i ukusne poslastice.
„Hrišćani i muslimani u Jerusalimu imaju dosta toga što mogu međusobno da podele.
Žive u istim kućama, u istom su gradu. Mi smo kao jedno“, kaže Bazbazat.
Na palestinskim teritorijama, neki od glavnih sastojaka mamula, pre svega urme i orasi, gaje se lokalno.
Urme, naročito najbolja sorta, međul, dolaze iz Jerihona i farmi iz Jordanske doline, na istoku Zapadne obale.
Iako mnogi ljudi imaju stabla oraha u svojim baštama, oni u velikoj meri orahe gaje i na obroncima okolnih brda – od Al-Kalila (poznatog i kao Hebron) na jugu, pa sve do Dženina na severu.
Fadija Katana, internacionalno poznatog šefa i osnivača restorana i kafea Fauda u Vitlejemu, koji neguje tradicionalne recepte sa lokalnim sastojcima, ali i sa modernim pristupom, miris mamula povezuje sa sećanjem na njegovu baku koja ih je pravila dok je bio dečak.
„Svaki pokušaj da napravim ili ukrasim kaak i mamul je kvario ono što su ona i njeni susedi radili, tako da mi je lepo bilo rečeno da sednem i uživam u mirisima“, priseća se Katan.
Dodaje da mu je bilo dozvoljeno da čisti orahe.
On kaže da je miris koji nastaje kada se gi kuva sa mastiksom i mahlabom, „kao miris nečega što se karamelizuje, s tim što se ovde ništa ne karamelizuje“.
Uistinu, ne postoji zamena za ukus mastiksa pri pečenju, a i sam Katan kaže da je on „nezamenljiv“.
„Možete da koristite cvet narandže ili vodu od ružinih latica, ali to nije isto.
„Mastiks ima sladunjav, zemljani ukus koji je teško opisati“, kaže on.
„Ako ste se kao deca igrali u borovim šumama, onda znate za onaj biljni sok koji curi iz kore stabla kada se zaseče. Takav ukus ima mastiks“.
Bez obzira na sve Helou, koja je odrasla u Libanu, u svoje testo dodaje cvetove narandže i ružinu vodicu (umesto mastiksa), a malab stavlja samo u kaak, pokazujući time kako recepti mogu da variraju u zavisnosti od regiona ili pekare.
„Malab ima izuzetno snažan ukus. Ako ga dodajete u testo za mamul, meša se sa ukusom cimeta, mirišljave vodice i punjenja od oraha“, kaže ona.
Prema Čarlsu Periju koji piše o hrani iz ugla stručnjaka za srednjevekovnu arapsku kuhinju, „mamul je nastao od persijskog punjenog kolačića koji se zove kulačag i koji se pojavljuje u receptima srednjevekovnih kuvara i kao kulajdža.
„Bili su pravljeni od testa u koje se dodavao puter ili neka druga masnoća kao salo, a potom se mesilo ili bilo modelovano u odabrani dizajn koji je bio u obliku ribe, ptice, gazele ili neke geometrijske forme.
Pošto se kulinarski uticaji konstantno prenose trgovačkim putevima, moguće je da mamul ima i druge rođake ili pretke.
Tako se, na primer, u vreme kada su Egiptom vladali Mamluksi, pleme vojnika robova od 1250. do 1517, pojavila knjiga pod imenom Zahr al-hadika fi l-atima al-anika (Cveće u bašti otmene hrane) koju je napisao Ibn Mubarak Šah.
U Britaniji je objavljena pod naslovom Sultanova gozba, i u kojoj je i recept za egipatski srednjovekovni keks punjen urmama i sa dodatom ružinom vodicom, šafranom i drugim začinima.
Prema istoričaru Čarlsu al Hajeku koji ima Jutjub kanal i Instagram nalog posvećen kulturi Srednjeg istoka, tradicija davanja slatkiša za Bajram počinje tokom vladavine Fatimid kalifata negde između 10. i 12 veka, kada su kalif ili država davali poslastice svima, a među njima i posluzi, posle jutarnje molitve.
Savsan (bez prezimena) sa vebsajta Prerušeni šef je napisao da su slatkiši bili ukrašeni različitim frazama kao što su kol o oshkor (jedi i budi zahvalan) i bel shukr tadoom al neam (sa zahvalnošću sačuvani blagoslovi).
U svakom slučaju, kada se Otomansko carstvo raspalo 1922. i kada više nije bilo islamskih kalifa, tradicija se iz kraljevskih porodica preselila u sva domaćinstva.
Mnogi, a među njima i Katan, kažu da su šabloni na različitim kalupima – kao što su kalupi za urme sa suncem ili zvezdama, zavisno od interpretacije – originalno bili povezivani sa drevnim religijama koje su obožavale prirodu.
U hrišćanskoj tradiciji, međutim, mamul punjen urmama (kružnog oblika) predstavlja trnovu krunu na Isusovoj glavi, dok pistaći mamul podseća na Hram Vaskrsenja Isusovog u kojem je Isus sahranjen.
U islamu ne postoji poseban simbolizam koji se odnosi na dizajn, ali oblik mamula je i dalje veoma značajan za one koji su kao Bazbazat.
„Kada završim neki mamul i pogledam ga, pomislim kako sam i sama umetnica“, kaže ona.
I dok mnoge porodice prave mamul u domovima, kolačići se mogu naći i u mnogim arapskim poslastičarnicama u vreme Uskrsa ili Bajrama i obično se prodaju na kilo.
U palestinskom gradu Ramali, Ajfelovi slatkiši je jedna od najstarijih poslastičarnica koja pravi mamul i nju toplo preporučuju mnogi stanovnici ovog grada.
Još jedna dobro poznata radnja tog tipa je Akerovi slatkiši i ona se nalazi na nekoliko adresa.
U Jerusalimu je najstarija prodavnica, Zalatimo, osnovana još 1860. i sada posluje i u Jordanu (a preko Amazona dostavlja svoje proizvode i u Sjedinjene države).
Oni koji ne žive u regionu, uvek mogu da odu u neku lokalnu pekaru na Bliskom istoku ili da pokušaju sami da naprave ove praznične kekse.
U stvari, mnogi profesionalni pekari, kao što je Ahmad Šakir iz Ajfelovih slatkiša, veruju da mamuli pravljeni u kućnoj radinosti imaju neki neopipljiv kvalitet koji ne mogu da dostignu kolačići napravljeni u radnjama.
„To je tradicija koja je prisutna u palestinskim porodicama“, kaže on.
Kao dečak, Šakir je obično na glavi nosio poslužavnike sa mamulom koje je pravila njegova majka na pečenje u obližnju, tradicionalnu pekaru Furn al Arabi koja koristi samo peći na drva.
„Uvek bih pojeo nekoliko svežih mamula pre nego što bih odneo kolače kući. Sećanja vezana za mamul ostaju urezana u pamćenje“.
Recept Fadija Katana iz restorana i kafea Fauda (adaptiran za BBC Putovanja)
Vreme potrebno za recept: Noć da testo odleži plus tri sata pripreme.
Sastojci
Testo:
Punjenje sa orasima:
Punjenje sa urmama:
Uputstvo
Testo:
Punjenje od urmi:
Punjenje od oraha:
Pečenje i serviranje:
Pogledajte video – Kebab se uputio ka svemiru, ali nebo je bila granica
Pratite nas na Fejsbuku,Tweets by bbcnasrpskom
i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk
Molimo vas da se u komentarima držite teme teksta. Redakcija Južnih vesti zadržava pravo da – ukoliko ih proceni kao neumesne – skrati ili ne objavi komentare koji sadrže osvrte na nečiju ličnost i privatan život, uvrede na račun autora teksta i/ili članova redakcije kao i bilo kakvu pretnju, uvredu, nepristojan rečnik, govor mržnje, rasne i nacionalne uvrede ili bilo kakav nezakonit sadržaj.
Komentare pisane verzalom i linkove na druge sajtove ne objavljujemo. Južne vesti nemaju nikakvu obavezu obrazlaganja odluka vezanih za komentare i njihovo objavljivanje.
Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije Južnih vesti.
Smatra se da ste slanjem komentara potvrdili saglasnost sa gore navedenim pravilima.
Administratorima Južnih vesti se možete obratiti preko Kontakt stranice.
— Komentari
0