
Svemoćni internet diktira način komunikacije, a poslati poruku bez smajlija, srculenaca koja lete ili šljašte, avokada ili jednoroga danas je gotovo nezamislivo.
Male ikone, poznatije kao emodžiji (emotikoni) toliko su popularne u komunikaciji da su dobile i sopstveni praznik – u svetu se 17. jul obeležava Svetski dan emodžija.
Iako ponekad se čine banalnim, mnoge studije pokazale su da emodžiji imaju veoma značajnu ulogu u komunikaciji.
„U nedostatku vremena, emodži efektno zamenjuje prekomernu upotrebu reči, odnosno slovnih znakova, uvodeći na taj način i novu ekonomiju jezika“, kaže Dr Luka Bešlagić, docent na Fakultetu za medije i komunikacije za BBC na srpskom.
Popularnost emodžija pokazuje i činjenica da ga je 2015. godine Oksfordski rečnik proglasio za reč godine.
Dve godine kasnije popularni emodži dobio je ulogu u istoimenom filmu.
Njihov retrospektivni uticaj na tradicionalne medije može se ilustrovati slučajem savremenog romana „Emodži Dik“, čiji autor Fred Benenson preuzima književni klasik „Mobi Dik“ Hermana Melvila i „prevodi“ ga na jezik emodžija.
Iako ne zna mnogo o njima, sedamdesetogodišnja Veliborka Marković često ih koristi.
„Uglavnom šaljem srculenca i zvezdice“, kaže za BBC na srpskom.
Ova penzionerka iz Beograda obično koristi „te sličice“ kada se dopisuje preko Vajbera, koje su joj instalirale unuke.
One su tinejdžerke i žive u inostranstvu, pa im je najednostavnije da se s bakom čuju ili dopisuju preko ove aplikacije.
Unuke joj šalju fotografije ili neke smešne klipove.
Veliborka najčešće na ove poruke odgovara emodžijem koji predstavlja srce.
Desi se nekada da pošalje i smajlija.
„Onaj što mu izlaze suze na oči, taj mi je omiljeni“, dodaje ona.
Kada se dopisujete i pošaljete smajli koji plače od smeha dajete do znanja da vam je bilo mnogo smešno ono što vam je neko napisao, odnosno dajete mogućnost da vas u tom trenutku zamisli kako se glasno smejete.
Milica Ranković, dvanaestogodišnjakinja iz Beograda, služi se jezikom emodžija više nego dobro.
Mobilni telefon je dobila pre dve godine, ali je emodžije počela češće da upotrebljava sa početkom onlajn nastave.
Kaže da ume čitave rečenice da sroči koristeći samo emodžije i poneku reč.
„Ako na primer želim da pozovem drugare da vozimo bicikle, poslaću im ➡️ ? na ?♂️“, kaže ona.
„Nije tako teško, jer je izbor veliki“, dodaje.
Bešlagić ukazuje na moguće negativne uticaje emodžija na međuljudsku komunikaciju.
„Upotreba emodžija kao jednog redukujućeg oblika prečice nužno vodi ka pojednostavljenju komunikacije“, kaže on.
Dodaje da je potencijalna složenost jezičkog izraza svedena na jednu ili tek nekoliko znakovnih predstava.
„Najjednostavnije rečeno, emodži je vizuelni znak koji, u digitalnoj pisanoj komunikaciji, izražava određenu emociju ili reakciju“, kaže Bešlagić.
Dodaje da se umesto upotrebe pisanih reči – jednog termina, sintagme ili rečenice koji bi izrazili nečiji stav, koriste postojeće slike raznih izraza lica i različiti simboli i oznake.
Reč emodži (eng. emoji) je kovanica japanskih reči „e“ što znači slika i „modži“ što znači lik.
U pitanju su jednoznačni glifovi (šare, grafički oblici, koje prepoznajemo kao znak u određenom sistemu pisanja) stvoreni u Japanu krajem 1990-tih godina.
Do šire publike stižu 2011. godine, kada ih je kompanije Epl implementirala u IOS 5 operativni sistem.
Šest godina kasnije je američki konzorcijum Junikod, koji čine Fejsbuk, Gugl i Majkrosoft između ostalih, objavio verziju 10. standardnog međunarodnog kodiranja za sav kompjuterski tekst te je nastalo oko 1.900 slika koje korisnici mogu da koriste.
Definicija emotikona se donekle razlikuje – to je likovni i grafički prikaz ljudskog lica kojim se izražavaju osećanja.
Najpoznatiji emotikon je smajli (smeško) – simbol osmeha i sreće.
Smajli emodži – srećni, tužni i ravnodušni (neutralni) našao je mesto u obrazovnim sistemu u Srbiji od pre nekoliko godina.
Ove znakove koriste učitelji i učiteljice u osnovnim školama za procenu uspeha đaka u školskim aktivnostima tokom godine.
„Delimo ih za aktivnosti na času za stvari poput domaćeg ili donošenje pribora“, objasnila je za BBC pre dve godine učiteljica Iva Ilić iz beogradske Osnovne škole „Josif Pančić“.
U prva dva razreda u osnovnim školama u Srbiji smajliji se koriste u elektronskim dnevnicima u koje nastavnici kasnije upisuju i prave ocene.
Pre uvođenja ovih dnevnika, iz Zavoda za unapređenje obrazovanja i vaspitanja kao novinu za učenike drugih i šestih razreda najavili su da će u budućnosti određen broj časova srpskog biti posvećen razvijanju jezičke i kulture pisanja, u šta spada i obrađivanje emotikona.
Kako je nastao smajli?
Profesor Skot Falman, naučnik sa Univerziteta Karnegi Melon je osmislio prvog smajlija poslavši ga u jednoj poruci 19. septembra 1982. godine.
Cilj takve poruke bio je da se na fakultetskoj oglasnoj tabli na taj način označe šaljivi oglasi.
Profesor Falman je tom prilikom predložio i da se ozbiljne poruke obeleže obrnutim znakom – tužnim smajlijem.
Aleks Rolings, BBC Budućnost
Kako su naše elektronske komunikacije postajale sve kraće, brže i sličnije rečenicama u koje bismo ušli u razgovor, sve je veća potreba da na druge načine uključimo sopstvena osećanja u ove poruke.
Inače, bez osmeha ili simpatičnog tona glasa, postoji riziki da poruka bude pogrešno protumačena kao negativna, šefovska ili čak bezobrazna.
Ipak, previše oslanjanje na emodžije da bi premostili tu prazninu može da izazove dodatne probleme.
Manje-više svi imamo pristup istim emodžijima na pametnim telefonima, ali ono što mislimo kada koristimo te emodžije zapravo se u velikoj meri razlikuje u zavisnosti od kulture, jezika i generacije.
Iako simbol palca gore može biti znak odobravanja u zapadnoj kulturi, tradicionalno se u Grčkoj i na Bliskom istoku tumači vulgarno, pa čak i uvredljivo.
U Kini se anđeoski emodži, koji na Zapadu može označavati nevinost ili dobro delo, koristi kao znak smrti i može se shvatiti kao preteći.
Emodžiji za aplauz se koriste na Zapadu za pohvale ili čestitke, a u Kini je ovo simbol za vođenje ljubavi, možda zbog sličnosti sa zvukovima „pa-pa-pa-pa“.
U najvećoj azijskoj zemlji, se blago nasmejani emodžiji uopšte ne koriste kao znak sreće.
Upotreba ovakih emodžija znače nepoverenje, nevericu ili čak da vas neko mrzi.
Na engleskom, francuskom, nemačkom, španskom, turskom, farsiju i indonežanskom, sklopljene ruke su bile među tri najčešće korišćena emodžija.
Preama istom istraživanju iz 2017. godine, ovaj znak je na arapskom bio rangiran na devetom mestu.
U Japanu, pomenuti simbol se obično koristi kako bi se reklo „molim“ ili „hvala“, bez verskih konotacija.
Upoznajte studenta koji pravi emodžije
Ispred osnovnih škola „Đorđe Natošević“ i „Jožef Atila“ u Novom Sadu postavljeni su merači – saobraćajni znaci sa dopler-radarima koji vozače upozoravaju na ograničenje i prekoračenje brzine.
Ukoliko se vozilo kreće dozvoljenom brzinom na znaku će se prikazati zeleno nasmejano lice (smajli) i „Hvala“, preneo je portal 021.
Pri prekoračenju brzine do 10 kilometara na sat, na znaku će se videti crveno tužno lice i upozorenje „Uspori“, dok će se crveno ljutito lice prikazati pri prekoračenju većem od 10 kilometara na sat.
Pratite nas na Fejsbuku i Tweets by bbcnasrpskom
. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk
Molimo vas da se u komentarima držite teme teksta. Redakcija Južnih vesti zadržava pravo da – ukoliko ih proceni kao neumesne – skrati ili ne objavi komentare koji sadrže osvrte na nečiju ličnost i privatan život, uvrede na račun autora teksta i/ili članova redakcije kao i bilo kakvu pretnju, uvredu, nepristojan rečnik, govor mržnje, rasne i nacionalne uvrede ili bilo kakav nezakonit sadržaj.
Komentare pisane verzalom i linkove na druge sajtove ne objavljujemo. Južne vesti nemaju nikakvu obavezu obrazlaganja odluka vezanih za komentare i njihovo objavljivanje.
Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije Južnih vesti.
Smatra se da ste slanjem komentara potvrdili saglasnost sa gore navedenim pravilima.
Administratorima Južnih vesti se možete obratiti preko Kontakt stranice.
— Komentari
0