Bilo je hitnih poziva da se istraže navodi o ratnim zločinima počinjenim u oblastima prethodno pod ruskom kontrolom u Ukrajini, posle pojavljivanja šokantnih snimaka ubijenih civila.
Ali tu su i šira pitanja da li rasprostranjeni ruski napadi na civilne ciljeve predstavljaju ratne zločine.
Proučili smo niz napada počinjenih u jednom gradu – Černigovu – kako bismo videli da li odgovaraju ruskoj taktici primenjenoj širom Ukrajine i da li otkrivaju nešto o njenoj strategiji.
Izveštaj koji sledi sadrži neke eksplicitne detalje.
„Pucali su na nas sa svim što su imali“, kaže Dijana (20).
U roku od nekoliko minuta od susreta sa ruskim tenkom, pola njene porodice bilo je mrtvo.
Dijana, njena majka Irina, njen partner Saša i njegov mlađi brat Maksim bežali su iz Černigova 9. marta posle višenedeljnog granatiranja.
Imali su jedan jednostavan cilj – stići na sigurnu teritoriju na zapadu zemlje, gde ih je čekala rodbina.
Ali u roku od nekoliko minuta po napuštanju grada u pravcu juga, našli su se u neposrednoj opasnosti.
Čim je njihov golf prošao selo Količivka, Saša je pred sobom ugledao ruske tenkove.
Jedan je odmah zapucao na njih.
On je stao na gas, nadajući se da će uspeti brzo da prođe kroz opasnu zonu – ali se auto ugasio.
Pucanje se nastavilo i Saša je počeo da viče na njih da izađu – ali petnaestogodišnji Maksim već je bio pogođen.
Imao je rupu u grudima i krv mu je išla na usta.
Dijana, Saša i Irina su otpuzali u grmlje – ali vojnici su pošli ka njima, dovikujući se, raspitujući se gde se krije porodica.
Meci su počeli da zvižde ka njima.
Dijanino stopalo bilo je teško povređeno. Saša je pokušao da ga previje, ali kad se okrenuo da pomogne Irini, užas je postao još veći.
„Irina je otvorila jaknu i mi smo shvatili da kod nje nema šta da se previje“, rekla je Irina za BBC Njuz.
„Deo njenog abdomena i creva imao je veliku prostrelnu ranu.“
Čuli su još pucnjeva i Dijana se okrenula Saši verujući da su im ovo poslednji minuti.
„Imali smo vremena da kažemo jedno drugom da se volimo“, rekla je ona.
„Pitala sam Sašu: ‘Hoćemo li umreti ovde?’ On je rekao: ‘Verovatno’.“
„Moja majka je još malo puzala sa nama. Uporno sam se okretala i govorila: ‘Mama, puzi, molim te, molim te’. Ona je govorila: ‘Hoću, hoću’. A onda je samo ostala da leži na zemlji. Umrla je tamo.“
Dijana je nastavila da puzi, sledeći Sašu koji joj je raskrčivao put kroz gustiš.
Prošli su pored zapaljenog polja i kroz šumu.
Dijana i Saša su preživeli, a ona je uspela da stigne do bolnice. Izgubila je četiri prsta na levom stopalu.
Dijana nema nikakve sumnje da su napadači bili Rusi zbog njihovog akcenta i slova Z ispisanog na jednom od tenkova.
BBC-jev tim za verifikaciju nije našao nikakve dokaze o bilo kakvim legitimnim vojnim ciljevima blizu mesta napada.
Napadi na civile u automobilima na drugim mestima
Voda je najosnovnija ljudska potreba, a postoje dokazi o namernom ruskom ciljanju vodosnabdevanja u Černigovu.
Vodovodna podstanica na obodu grada pogođena je 14. marta.
U napadu je teško oštećen rezervoar i uništena je kontrolna soba, prema rečima šefa vodovoda u Černigovu Serhija Maljavka, koji je rekao da je u postrojenju ubijen jedan radnik, zajedno sa tri člana njegove porodice.
Porodica se sklonila tamo pošto im je u granatiranju uništena kuća.
Satelitski snimak prikazuje oštećenje postrojenja, koje se nalazi blizu korisnika Tvitera @obretix u pošumljenom kraju daleko od drugih građevina.
Na fotografijama koje je objavila vodovodna firma vidi se teško oštećeni rezervoar za obradu sa malim kraterima u zemlji.
Sve građevine su prekrivene oštećenjima koja izgledaju kao rupe od šrapnela.
Niz kratera vidljivih na satelitskom snimku sugerišu napad pokrenut sa zemlje, kaže Vim Cvajnenberg, istraživač oružja pri Paksu, holandskoj mirovnoj organizaciji.
„Mesta na koja se udarili šrapneli i pravac udara ukazuje na to da su projektili ispaljeni zapadno od vodovodnog postrojenja, što je u skladu sa kretanjem ruskih trupa na zapadu, prema javnim podacima o njihovim položajima.“
Bez pristupa samoj lokaciji, stručnjaci sa kojima smo razgovarali kažu da je nemoguće biti precizniji o korišćenom oružju.
Umesto projektilima, šteta je mogla biti izazvana i teškom artiljerijom ili granatama.
Šef vodovoda kaže da je lokacija bila napadana tri dana zaredom.
„Tu nije bilo nikakvog vojnog cilja. Sto posto sam siguran da su ruske trupe uništavale gradsku infrastrukturu kako ne bi bilo snabdevanja gasom, strujom ili vodom u gradu“, izjavio je Maljavko za BBC Njuz.
On je rekao da su dva druga postrojenja takođe uništena, prekinuvši tako snabdevanje vodom za većinu gradskog stanovništva.
Pravila ratovanja zabranjuju unapred isplanirane napade ne ciljeve od ključne važnosti za civilni život, kao što su snabdevanje vodom.
„To je urađeno da bi se izazvala panika među stanovništvom“, kaže Maljavko.
„I Rusija se verovatno nadala da ako dođe do humanitarne katastrofe, lokalne vlasti će pristati na otpočinjanje pregovora – i da će se grad predati.“
Napadi na vodovod na drugim mestima
Ujutro 16. marta, ukrajinska novinarka Alina Klimenko primila je vest o preko potrebnoj dostavi hleba gradu.
Njen otac Vitalij požurio je da stane u red.
Ali ubrzo posle toga, on se sklonio kad se obližnja kuća našla pod vatrom.
Drugi ljudi, sada već naviknuti na zvuke granatiranja u gradu, ostali su da čekaju.
A onda je pogođen i red za hleb.
Alina je istrčala da snimi posledice.
Na njenom snimku vide se tela na zemlji i kako kola hitne pomoći pristižu na lice mesta.
Poginulo je najmanje 14 civila, prema tvrdnjama ukrajinskih vlasti.
Potvrdili smo autentičnost Alininog snimka i uspeli da ga povežemo sa stambenim kvartom u gradu.
Alinin otac, koji ima vojnu prošlost, kaže da su bili gađani sa severoistoka, što odgovara napadu koji su pokrenule ruske jedinice koje su operisale nekoliko kilometara severnog od Černigova, prema timu za mapiranje Instituta za ratne studije (ISV).
Stručnjak za oružja Mark Kansijan pogledao je BBC-jevo istraživanje. On kaže da šteta odgovara posledicama projektila sa dometom do 30 kilometara.
Na satelitskom snimku od 16. marta vide se ruske snage sa takvom vrstom naoružanja 14 kilometara severoistočno od grada.
Američka ambasada u Kijevu isprva je pogrešno javila da su ruske snage ubile civile u gradu.
Moskva je to brzo negirala rekavši da ruskih snaga u tom gradu nema.
Ali su Rusi otišli i korak dalje, rekavši da je događaj ili lažiran ili da su poginuli žrtve „ukrajinskih nacionalista“.
Brojni su primeri ovog tipa poricanja ruske vlade.
Rusko poricanje odgovornosti na drugim mestima
Ključni faktor u bilo kom krivičnom gonjenju ratnih zločina je pronalaženje nedvosmislenih dokaza o nameri da se gađaju civili.
Slike i iskazi očevidaca mogu za to da budu početna tačka, kaže profesor Aleks Vajting, bivši koordinator istraga u Međunarodnom krivičnom sudu.
Ali istražitelji bi potom morali da odgovore na niz osnovnih pitanja:
Tokom čitavog trajanja sukoba, ukrajinske obaveštajne službe objavljuju navodno presretanu komunikaciju između ruskih snaga.
Na jednom snimku se čuje čovek sa ruskim akcentom kako prima naređenje da puca na civilni automobil.
BBC još nije verifikovao autentičnost tih razgovora.
Ali izgradnjom slike o doslednom obrascu ponašanja, slučaj za tužilaštvo time postaje jači.
Sareta Ašraf, stručnjakinja za humanitarno pravo, kaže da će istražitelji želeti da utvrde te obrasce ponašanja širom zemlje – bilo da su prvobitno gađana vodovodna postrojenja, bolnice ili supermarketi – kako bi izgradili sliku o vojnoj strategiji.
„To može da pokaže dokaze o namernom ciljanju, gde će namera da se civilno stanovništvo baci na kolena postati mnogo jasnija“, kaže ona.
Kako se rat nastavlja, Ašraf kaže da je on sve više podseća na rusku taktiku primenjivanu u ranijim sukobima.
„Rekla bih da ruska dela u Ukrajini sadrže neke mračne odjeke dela u Siriji“, rekla je ona.
Kontaktirali smo rusko ministarstvo odbrane povodom svih dokumentovanih slučajeva u ovom članku.
Još nismo dobili odgovor.
Pogledajte video: Ubistva u Buči – šta se vidi na snimku
Pratite nas na Fejsbuku,Tweets by bbcnasrpskom
i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk
Molimo vas da se u komentarima držite teme teksta. Redakcija Južnih vesti zadržava pravo da – ukoliko ih proceni kao neumesne – skrati ili ne objavi komentare koji sadrže osvrte na nečiju ličnost i privatan život, uvrede na račun autora teksta i/ili članova redakcije kao i bilo kakvu pretnju, uvredu, nepristojan rečnik, govor mržnje, rasne i nacionalne uvrede ili bilo kakav nezakonit sadržaj.
Komentare pisane verzalom i linkove na druge sajtove ne objavljujemo. Južne vesti nemaju nikakvu obavezu obrazlaganja odluka vezanih za komentare i njihovo objavljivanje.
Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije Južnih vesti.
Smatra se da ste slanjem komentara potvrdili saglasnost sa gore navedenim pravilima.
Administratorima Južnih vesti se možete obratiti preko Kontakt stranice.
— Komentari
0