
Pre tačno 26 godina, 7. maja 1999, Niš je zadesila jedna od najvećih tragedija u novijoj istoriji. U naletu NATO avijacije, na grad su bačene kasetne bombe koje su pogodile Šumatovačku ulicu, Glavnu autobusku stanicu i tvrđavsku pijacu, usmrtivši tom prilikom 16 ljudi, među kojima je bila i 26-godišnja trudnica. Još 18 osoba je ranjeno.
Tog prolećnog prepodneva, građani su, uprkos sirenama, pohrlili na pijacu da nabave osnovne potrepštine. Tačno u 11:20 počeo je napad koji je ostavio trajne posledice u kolektivnom sećanju Nišlija. Kasetne bombe pale su i u blizini zgrade patologije Kliničkog centra, kao i u naselju Duvanište.
Dugogodišnji novinar Marko Smiljković, tadašnji reporter Glasa javnosti, koji živi u ovom delu Niša kaže da u to vreme gotovo niko nije ni znao šta su kasetne bombe, niti su vlasti obavestile građane o opasnosti koju one nose.
Smiljković svedoči kako je, prolazeći sa prijateljicom kroz Šumatovačku, video da se iz vazduha spuštaju objekti nalik kišobranima. Ispostavilo se da su to bile smrtonosne BLU-97 bombe.
Pomislio sam da je neka vrsta zastrašivanja, marketinški trik neprijatelja. Bio sam prekoputa Banovine kada je bomba pala na svega 15 metara od mene. Jedan automobil, ‘zastava 101’, eksplodirao je pred mojim očima. Zavladala je panika. Potrčao sam kući, a ispred kapije zatekao sam teško ranjenog čoveka bez noge. Vrištao je dok su mu ljudi pokušavali pomoći – priseća se Smiljković.
Kako bi stigao do dvorišta s druge strane, prošao je kroz ulicu Anete Andrejević i tamo naišao na stravičan prizor – tela poginulih građana koji su krenuli na pijacu. Iako su njegova majka i gosti koji su tada boravili kod njega prošli nepovređeni, kaže da svako u Nišu ima svoju bolnu priču iz tog dana.
Napad su zabeležili i braća Marko i Darko Radojević, koji su sa Udruženjem mladih umetnika Niša “Mladunis” snimili dokumentarni film Zvuk ’99.
U filmu su prikazali autentične lokacije na kojima su pronađena tela žrtava, želeći da skrenu pažnju na razornu moć kasetnih bombi koje, kažu, ubijaju i kad ne ostave vidljiva oštećenja. Poruku su pojačali pesmom “Decu ti neću oprostiti” grupe Riblja čorba.
Prikazali smo baš lokacije gde su tog 7. maja ležali mrtvi. Naš dokumentarac skreće pažnju na to koliko su kasetne bombe zle, ubijaju i kad ne naprave nikakvu štetu okolini. Na prosto pitanje: ’Zašto?’ još nema odgovora – pričao je ranije Darko.
Film je prikazan na Evropskom festivalu mladih umetnika u Pirgosu u Grčkoj, gde je osvojio prvo mesto u kategoriji najstarijih učesnika.
Prema dostupnim podacima, kasetne bombe na Niš bacane su iz holandskog aviona F-16. Nakon tog napada, Holandija je obustavila upotrebu ovog tipa municije.
Samo dan kasnije, 8. maja, pogođen je i teško oštećen Kameni most, jedan od simbola grada.
Niš je ponovo bio meta napada kasetnim bombama 12. maja, kada je u Duvaništu povređeno još 11 građana.
Tokom NATO bombardovanja, koje je trajalo od 24. marta do 10. juna 1999. godine, prema podacima istraživača i publiciste Novice Ranđelovića, autora knjige Niš u ratnom plamenu, poginulo je ukupno 26 civila, dok je teško ranjeno 60, a lakše oko 200 ljudi.
Za 78 dana bombardovanja, u Nišu su se sirene oglasile čak 258 puta, a građani su 52 dana proveli pod konstantnom vazdušnom opasnošću. Bombardovanje je trajalo 29 dana i ostavilo za sobom porušene mostove, škole, fabrike i ožiljke koji traju i danas.
U znak sećanja na nevino stradale, svake godine 24. marta, na mestu tragedije u Šumatovačkoj ulici, polažu se venci kod dva obeležja podignuta u čast žrtvama NATO agresije.
Molimo vas da se u komentarima držite teme teksta. Redakcija Južnih vesti zadržava pravo da – ukoliko ih proceni kao neumesne – skrati ili ne objavi komentare koji sadrže osvrte na nečiju ličnost i privatan život, uvrede na račun autora teksta i/ili članova redakcije kao i bilo kakvu pretnju, uvredu, nepristojan rečnik, govor mržnje, rasne i nacionalne uvrede ili bilo kakav nezakonit sadržaj.
Komentare pisane verzalom i linkove na druge sajtove ne objavljujemo. Južne vesti nemaju nikakvu obavezu obrazlaganja odluka vezanih za komentare i njihovo objavljivanje.
Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije Južnih vesti.
Smatra se da ste slanjem komentara potvrdili saglasnost sa gore navedenim pravilima.
Administratorima Južnih vesti se možete obratiti preko Kontakt stranice.
За студенте који се у то време нису ни родили ; те бомбе су из стразбура бацали а из брисела наводили.
А ти од школе имаш вероватно само велики одмор!
Za studente koji se tad još nisu rodili i za tebe: najžešći zagovornici bombardovanja su bili Klinton, Šreder i Toni Bler. To su prijatelji Ace Srbina.
Stalno nas je vlast ohrabrivala da ne obraćamo pažnju na vazdušnu opasnost, dok su se skrivali po skloništima i tajnim lokacijama.
@Да Се Зна : Ko beše 1999.god. ministar informisanja i koliki je stan u Bgd-u dobio od S. Miloševića? Koliko zapošljenih u RTB-u /RTS-u/ ubijeno a nisu ih obavestili da napuste zgradu a „nadležni“ su biki informisani da će je gadjati? Koliko je novinara ubijeno a počinioci nisu procesuirani!
„Nije lepo lagati“ !