

Dok se njegov potomak kao terzija u Pirotu bavio krojenjem, šivenjem i ukrašavanjem gradske narodne nošnje, Božidar Pešić je ovaj zanat modernizovao i prilagodio svojim interesovanjima, te tako kreira kožne rukavice koje su inspirisane Šekspirovim delima, šarama pirotskog ćilima ili Miroslavljevim jevanđeljem.
Terzijski zanat orijentalnog je porekla i veruje se da su ga u Srbiju doneli Turci Osmanlije. Za odevne predmete poput jeleka, anterije, libada i drugih terzije su koristile finije materijale poput čoje, svile i somota, a ukrašavali su ih vezom različitim vrstama gajtana, kićankama, svilenim nitima – srmom i šljokicama.

Međutim, ovaj zanat je maltene izumreo, a neku novu dimenziju dao mu je 55-godišnji Božidar iz Pirota, inače profesor stranog jezika u osnovnoj školi, koji je aktivno počeo da se iz hobija time bavi pre 10 godina.
Potomak sam jednog terzije i prosto i ne poznajem nekoga ko se time bavi, ali kroz porodičnu istoriju sam došao na ideju, s obzirom na to da sam član Udruženja likovnih umetnika pedagoga grada, da napravim nešto što će biti malo drugačije. A da bude povezano sa tom porodičnom tradicijom. Zanat je zapravo zanat koji se bavi ukrašavanjem gradske i seoske nošnje, odnosno bar nekad je to bilo mnogo kitnjastije, ali zapravo prodorom evropske mode ta sama ornamentika se menjala i polako se taj zanat da kažem izgubio. On se sad nalazi u obrisima kroz neke da kažem mašinske vezove i neke druge stvari koje koje su susrećemo svakodnevno – ističe Božidar.
Ono što ovaj terzija ukrašava jesu kožne rukavice, od jagnjeće i jelenske kože. Kaže da ispiraciju nalazi mahom u književnosti.
Jedne rukavice su inspirisane Šekspirovim delom, jedne su najstarijim srpskim dokumentom Miroslavljevim jevanđeljem. Onda imate rukavice koje su ispirisane muzikom i tako dalje. Znači prosto inspiracija može da se nađe u svakodnevnom životu. Na jednim rađanje, stvaranje – objašnjava Božidar.
Jedan par rukavica ima poznate šare pirotskog ćilima, a drugi natpis „Nice2MeetU“ – skraćenicu na engleskom jeziku koja znači – „Drago mi je što sam te upoznao/la“.

Rad na takvom materijalu izazovan je, ali svaka od njih postaje pravo malo umetničko delo i nema svoju kopiju.
Rad na samim rukavicama je prilično težak, jer na koži ne bi trebalo da bude greške. I sam proces jeste težak, a neponovljiv. Sa druge strane, nemoguće ga je kopirati. Svaki par je unikat. Zapravo, u tome i jeste draž – objašnjava ovaj terzija.
Osim rukavica, od stvara i nakit, a napravio je i mozaik sa likom carice Teodore od stakla i poludragog kamena, kao i haljinu inspirisanu Verdijevim operama koju je ukrasio violinom od šljokica.
Molimo vas da se u komentarima držite teme teksta. Redakcija Južnih vesti zadržava pravo da – ukoliko ih proceni kao neumesne – skrati ili ne objavi komentare koji sadrže osvrte na nečiju ličnost i privatan život, uvrede na račun autora teksta i/ili članova redakcije kao i bilo kakvu pretnju, uvredu, nepristojan rečnik, govor mržnje, rasne i nacionalne uvrede ili bilo kakav nezakonit sadržaj.
Komentare pisane verzalom i linkove na druge sajtove ne objavljujemo. Južne vesti nemaju nikakvu obavezu obrazlaganja odluka vezanih za komentare i njihovo objavljivanje.
Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije Južnih vesti.
Smatra se da ste slanjem komentara potvrdili saglasnost sa gore navedenim pravilima.
Administratorima Južnih vesti se možete obratiti preko Kontakt stranice.
— Komentari
0