Po obrazovanju lingvista, po uverenju entuzijasta.U suštini putnik koji želi da ispriča i čuje dobru priču u reči, slici i osećanju.Zainteresovan da iskusi sve i ništa ne ostavi predrasudi.
Nišlije su se danas još jednom okupile. Jedan red i u njemu, rame uz rame, pravnici, nastavnici, pekari, moleri, advokati. Ovog puta red nije bio organizovan ni zbog nestašice hleba ni zbog pristigle penzije. Red je pred obdaništem. Svi smo u redu, mirno čekali obuku.
O čemu se zapravo radi? U vrtić se više ne može ući bez posebne kartice kojom se prijavljujete na vratima. Za simboličnu cenu od 220 dinara svaka porodica dobila je jednu, a za još toliko mogu da dobiju još jednu, ako baš i mama i tata žele da dođu u vrtić. Fora je u ovome: bez kartice ne možeš da uđeš i uvedeš dete u vrtić.
Kakva je ovo sprdačina?
Novi sistem. Svi vrtići u Nišu su se umrežili. Za koji dan bez kartice ne može da se uđe.
Šta se desi ako mi, kao skoro svakog dana, neko pridrži vrata?
Tvoje dete je ušlo, ali nije prijavljeno.
Šta sad to znači, leba ti?
Neće dobiti užinu i tog dana se „broji da nije tu“.
I tako danas, pošto vrata još uvek nisu blokirana, problem još nije kulminirao. Te duple kartice izgleda još nisu stigle, neki su i ovu prvu zaboravili da ponesu, ali svakako imamo malu vojnu vežbu na vratima. Treba nas sve naučiti kako se koristi kartica.
Red je poduži, do ispod stepenica u 8:15. Da predupredimo građanski bes, svi se nečim zanimamo. Ja na primer otvaram novčanik, vidim ličnu karticu koju uvek moram da „očitam“ i odštampanu priložim, vidim zdravstvenu karticu zbog koje sam recept čekao pola sata duže jer sistem nije radio, vidim bankovnu karticu, ali ona je već druga priča. Od svih tih kartica najviše me raduje kartica bioskopa „Vilin grad“. Sve se one koriste na isti način, ali samo ova poslednja besprekorno radi.
Čovek pored mene pravda se šefu što kasni. Advokatica preskače red pravdajući se da kasni na ročište. Ja srećom danas ne radim, ali me po običaju nerviraju samo drugi roditelji koji već od malena uče decu da se guraju i preskaču red.
– Vaspitačice, da li možemo da sazovemo roditeljski i pričamo o ovim karticama? Ceo sistem izgleda vrlo nepraktično, videli ste red.
– Ja ne mogu da organizujem sastanak na tu temu, za to morate vi sami.
– Možete li mi dati brojeve telefona roditelja*
– Ne smem. O obratite se XY koleginici, ona je nadležna.
Odlazim i nađem XY pred kojom je manji, ali dinamičniji red.
– Možemo li na Savetu roditelja da razgovaramo o tome zašto imamo još jedan red u kome ne bismo morali da čekamo?
– Ja samo mogu da prenesem Vaše žalbe direktoru. Verujte, ni nama ovo ne odgovara.
Pored mene, onako u prolazu, jedna majka dobacuje: „Kasno je sada da nešto uradimo…“ Šta li će biti kada se završi period edukacije i kada se vrata neumoljivo zatvore. Pošto direktor nema vremena, vaspitačica ne sme, a XY nadležna samo prenosi, a ja nemam koga drugog, mogu li vas da pitam:
Ako sistem NE funkcioniše, kome to tačno odgovara?
Da li se uskraćivanje užine može smatrati zanemarivanjem i ugrožavanjem prava deteta?
Molimo vas da se u komentarima držite teme teksta. Redakcija Južnih vesti zadržava pravo da – ukoliko ih proceni kao neumesne – skrati ili ne objavi komentare koji sadrže osvrte na nečiju ličnost i privatan život, uvrede na račun autora teksta i/ili članova redakcije kao i bilo kakvu pretnju, uvredu, nepristojan rečnik, govor mržnje, rasne i nacionalne uvrede ili bilo kakav nezakonit sadržaj.
Komentare pisane verzalom i linkove na druge sajtove ne objavljujemo. Južne vesti nemaju nikakvu obavezu obrazlaganja odluka vezanih za komentare i njihovo objavljivanje.
Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije Južnih vesti.
Smatra se da ste slanjem komentara potvrdili saglasnost sa gore navedenim pravilima.
Administratorima Južnih vesti se možete obratiti preko Kontakt stranice.
Nis je sampoin za zamajavanja,zafrkavanja,eksperimente nad stanovnicima!Ali,prijatelju nije ni cudo,ovde svako gleda sebe,nema solidarnosti,zatucanost na najvisem nivou,provincija i zabokrecina uzimaju danak!Neko skoro napisa da je aktuelna najgora Srpska poslovica-use i u svoje kljuse!Zar se nesto drugo i moglo ocekivati ,pogledaj nepregledne redove bolesnih penzionera za l.k.i zdr.knjizice…
Ovu zajebanciju mogu da objasnim jedino rečenicom koju sam skoro čuo do velikog prijatelja D.P. On reče: „Ma jašite nas slobodno, jašite koliko možete, samo nemojte da vičete ĐI-HA“. E ovo je prijatelji, Đi-Ha, Đi-Ha…
Šta će sve da padne ne mnogo pametnom direktoru na pamet !!!!
Dali deca jedu kvalitetnu hranu, dali se uče šta i kako treba, dali vaspitačice često ili stalno izlaze da puše cigarete…
Ali daj da sprovedemo neku foru da izgleda da nešto radimo a što može da nas skine sa odgovornosti u nemilim događajima i situacijama…
Veći rizik po decu je u vrtićima nego van njega!
Kaze se „Da li…“
Kartice su iz nekog razloga bile neophodne, sto se ne moze reci za toalet papir u wc-ima, jer „deca zaboga to razmotavaju“.
Dobar tekst, Milane.
Ono sto mi možda najviše smeta je sto jedan roditelj ovako prizemno komentariše nesto sto je dobro za njegovo dete. Koliko vam treba da “ otkucate karticu“? 1 SEkunda. Jel vam bitno ko sve može da udje u vrtic ? Bitno. Jel vam bitno da bude vise mesta za decu u vrticima? Bitno. Jel vam bitno da se hrana ne rasipa ?Bitno I sve to odbacujete jer vas mrzi da kucate karticu i izgubite 4x1sek dnevno?
Nije stvar u jednoj sekundi. Imam dvoje dece u vrticu. Ostavim dvoje dece, jednog dana ja ne mogu da stignem da ih preuzmem drugog dana supruga ne moze da izadje sa posla, treceg dana ne moze nijedno moraju baba i deda i to se nikad unapred ujutru ne zna. Hocemo li da jurimo s kraja na kraj grada jednu karticu i da li cemo u tom slucaju stici do 17h u vrtic. 4 kartice x 2 deteta x 220 din.
Jedna vaspitačica na 30 deteta… To ne mogu da shvatim. Čemu može da ih nauci? A ispisao sam dete iz pcelice jer sam u toku razgovora sa psihologa čuo takvu nebuloze da zaista ne smem da ponovim. Kao da sam razgovarao na stočnoj pijaci sa prevarantom.
Umesto da smo dobili mogucnost da putem mobilnih aparata pratimo kako se ponasaju prema nasoj deci u vrticu,jer mi ostavljamo nesto nama najvrednije ljudima sa nepoznatom kvalifikacijom i nepoznatim psihofizickim stanjem ( sve strucnjaci sa brzih visih skola i fakulteta ),oni maltretiraju nas roditelje.Resenje je da se roditelji solidarisu,odaberu 3-5 roditelja koji ce da ih predstavljaju.