Sedi Milivoje na svom radnom mestu vatrogasca, zavalio se udobno u stolicu, pljucka u prste, okreće listove dnevnih novina i nekako ih lista bez nešto mnogo interesovanja.
Vesti su uvek iste – nemamo para, drugi nas ucenjuju, mnogo dugujemo, ako sada prođemo biće nam bolje. Kad ono, na jednom mestu, masnim slovima piše kako od sutra na tender idu pisci, režiseri i druga bogata žgadija.
Raspita se Milivoje o tom tenderu kod mrzovoljnog pisca, koji stalno cevči u bifeu pozorišta, na šta mu ovaj plastično objasni:
– To Milivoje znači da ne moraš da budeš ni mnogo pismen, ni nešto učen, već da si najjeftiniji. Tako ćeš uvek da dobiješ posao.
Najednom svanu Milivoju. Sede za sto,zašilji olovku i poče da piše nešto u svesku. Tako jedan dan, tako drugi dan, tako mesec i dva meseca dana, uze Milivoje i odmor.
Nije prošlo mnogo, a u pozorištu su mu se igrala dva komada (imao najnižu ponudu), štamparija njegovog sestrića je radila punom parom, jer je davala najniže ponude za štapu knjiga iako su se svi žalili na ostavljene prazne strane, pogrešno povezane listove i razmrljane fotografije, a on je, u nedostatku boljih ponuda, odabran da režira sopstveni komad “Život jedne smrti“.
Krenulo je i našem Milivoju. Na njegovom radnom mestu, kada je dao otkaz zbog velikih obaveza, kao vatrogasac zaposlen je onaj pisac koji mu je otvorio oči savetom.
Toliko je naš Milivoje mogao da učini čoveku koji mu je promenio život.
Molimo vas da se u komentarima držite teme teksta. Redakcija Južnih vesti zadržava pravo da – ukoliko ih proceni kao neumesne – skrati ili ne objavi komentare koji sadrže osvrte na nečiju ličnost i privatan život, uvrede na račun autora teksta i/ili članova redakcije kao i bilo kakvu pretnju, uvredu, nepristojan rečnik, govor mržnje, rasne i nacionalne uvrede ili bilo kakav nezakonit sadržaj.
Komentare pisane verzalom i linkove na druge sajtove ne objavljujemo. Južne vesti nemaju nikakvu obavezu obrazlaganja odluka vezanih za komentare i njihovo objavljivanje.
Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije Južnih vesti.
Smatra se da ste slanjem komentara potvrdili saglasnost sa gore navedenim pravilima.
Administratorima Južnih vesti se možete obratiti preko Kontakt stranice.
Небих баш до те мере избанализовао институцију тендера. Када би само имали података колико је пара, наших, заједничких пара, да кажем народних пара, проћердано и потрошено узалуд и на ствари које немају благе везе са оним чему су намењене, другачије би судили о тендеру. И неће на такав начин функционисати ни култура ни неки други сегменти друштва. А с друге стране, сетите се прашине која се дигла око хонорара глумцима око представе Константин у Нишком позоришту. И још увек нема података о висини хонорарар. Када би директор позоришта давао паре из свог џепа за хонораре, верујте да би знали за сваки динарчић, и сваку пару, па и за оне гратис кафе које глумци пију. Заједнички новац се лако троши а обзиром да данашњи функционери, директори, управници и политичари, немилице троше, наше паре, тендер је богом дат. И јавно пред свима да се положе рачуни. Директор позоришта, управник или шта веје већ, има да открије државну тајну и да каже колико је платио ,,глумце,,.
Tema i ideja su odlične ali razrada nikakva. Šteta!
Čini mi se da ovde ima autobiografskih momenata.
Pa ovo je cista autobiografija… Neradni muzej i tenderi, virtuelne izlozbe i paneli, nepoznati dobavljaci i G17…Ko o cemu…
ako je ideja bila da se ponize ljudi koji nemaju fakultete,pa su ,kao,oni nepismeniji od ovih sa VSS ,onda ste nepotrebno navukli gnev vecine nislija!pisite o onim kvazi intelektualcima i malogradjanima koji imaju diplome{drzavnih i privatnih fakulteta} koji ne znaju ni pravopis ,a kamoli da sastave pricicu detetu za domaci zadatak.takvi su mnogo opasniji i pogubniji za kulturu i umetnost ovog naroda.
To što neko nema fakultet ne degradira ga u umetničkom smislu.Fakultet nije imao ni Duško Radović, mnogi jaki i poznati umetnici nemaju tu hartiju.Problem je drugi i više je kvalitativne prirode: imate jednog Dušana Kovačevića, proverenog dramskog pisca, kome ćete se zahvaliti zato što je neko dao nižu ponudu za tekst drame.E,sad, niža ponuda ne podrazumeva i određeni umetnički nivo, svidelo se to nekome ili ne. Da je živ ni Branislav Nušić ne bi prošao, o tome se radi.
@G i ostale koji su ovde pronašli delove autobiografije pozivam da konkretno napišu o čemu se radi.U suprotnom,pridružiće se beskrajnom nizu onih koji sakriveni iza nadimaka pametuju i vređaju bez veze.A takvi imaju rok trajanja
@G,kakve veze sa svim tim ima autor kolumne?baš nešto nisam upoznat a Lozni kalem sve zna
@ ozimic-niste me bas ubedili ,ali ja nisam bitan.ja imam VSS.objasnite milivoju i njegovim kolegama vatrogascima sto sta njih uzeli za primer.priznacete,vrlo nespretno!
Iskreno, ne nameravam nikoga da ubedjujem.Stvari stoje kako stoje
nadmetanje ponuda (Tender) je normalna faza transformacije kroz koju Milorad Bekrija (setimo se pesme) mora da prodje od rasipnika do efektivnog potrosaca.
Ako to ostane samo faza… dobro je.
„Sedi Ivča na svom neradnom mestu u kafiću, zavalio se udobno u fotelju, pijucka espreso, prelazi prstom preko svog touchscreen-a („mobilni na pipanje“) nekako bez nešto mnogo interesovanja.
Ali…nešto mu pade napamet. Pritisnu on svoj touchscreen mobilni „na pipanje“:
– Gde si kume? Imaš li neku šemu za neko pozorište.
(zaćuta)
E super! ‘Ajde ubaci me na neko direktorsko mesto, ‘leba ti.
(sluša i ćuti)
– E, vrh si brate kume! Sredi mi to ako možeš, pa ćemo na večerinku posle.
(pažljivije sluša i ćuti)
– Znači, ja da odem tamo, da se sredim, raspakujem i tako to. Pa da nađem tog Dešu i da ga pitam da napiše nešto dramatično.
(opet sluša)
NASTAVAK SLEDI
(Nastavak priče o Ivči u jednom paralelnom svetu)
– Da, razumem…(sluša)
– Koga?…. Neleta? Ko ti je taj? Šušti nešto, ne čujem te dobro… Šta? Tvoj dečko?!
(sluša sa grimasom)
– Aha, razumem, on je dobar dečko i hoće da pomogne. A taj Deša, je l’ poznaje posao? Ima li iskustva?
(sluša)
-Kao ja?Pa dobro. Onda, sve smo se dogovorili. Delimo sve što preskoči, daćemo I Neletu ako se dobro pokaže. Hvala Bogu tender ne moramo da radimo pa možemo da radimo šta nam je volja. Budi pozdravljen i vidimo se kad dođeš na premijeru.
(sluša)
-Ma, biće ekstra, onako kako ti voliš, light show i tako to. Nego, ponesi neko koferče da može da stane sve što preskoči, od 19 milki biće višak bar 15. Pozdrav, ćao.