
Vreme pritajene sramote
Došlo je ono vreme kada te je sramota što druge nije sramota. Da drugi ne bi videli da se stidiš, možda baš zbog njih, stidiš se nekako sam sa sobom, u samoći. Da niko ne vidi i ne sazna.

Došlo je ono vreme kada te je sramota što druge nije sramota. Da drugi ne bi videli da se stidiš, možda baš zbog njih, stidiš se nekako sam sa sobom, u samoći. Da niko ne vidi i ne sazna.

A, sve je počelo kada se u ulozi Gospođe ministarke pojavio savetnik za kulturu, koji je imao zadatak da rođaku nađe neko lepo mesto u provinciji, da se tamo dete nauči, pa da se tek onda vidi šta dalje.

Dok je pažnja domaće javnosti danas bila prvenstveno usmerena na mnogobrojna sportska, kao i na standardna dnevno-politička dešavanja, skoro potpuno neprimetno prošla je vest o prvom veštačkom ovjektu koji je stigao do međuzvezdanog prostora, ili kako se to popularnije kaže – koji je napustio Sunčev sistem.

Svima koji svake godine obavezno provedu više sati u redu za registraciju vozila, poznato je da PU (Pu pu pu-daleko bilo) Niš za ove namene ima samo 2 (slovima dva) šaltera (sa sve pauzama).

Nije važno ko sam, važno je da znam za bolje. Za mnogo bolje – reče ovaj tihi čovek sa brkovima koji je stalno nešto zapisivao. Pošao je nekoliko koraka ka ulazu u Pozorište i pretvorio se u bistu. Opet sam onako zbunjen pritrčao, a na njoj je pisalo STEVAN SREMAC.

Ruku na srce, Tole možda i nije osvetoljubiv. Možda su sudijske greške-slučajne, ali o tome ne bi trebalo da se ćuti.. Za svaki slučaj… Bolje da Meraklije ponovo gromoglasno skandiraju „Kec u Nišu!“, nego da neko mrmlja sebi u …pištaljku.

Da vam ispričam jednu priču, a mogao bih, komotno, i basnom da je nazovem: Dakle, u jeku ekonomske propasti Srbije, kada je već 90% privrede potpuno uništeno, konačno „zaigrala mečka“ i pred vratima zaštićenih javnih ustanova i preduzeća, koja su decenijama sisala majku državu, besomučno udomljavajući familije novopridošlih vladajućih struktura.

Rebalans republičkog budžeta je bio takav da je giljotina pala na Aktivnu politiku zapošljavanja, pa je tako ova stavka sa planirane 3,4 milijarde dinara umanjena na 1,18 milijardi.

Otkako se u medijima počela provlačiti vest da bi mladi Nišlija mogao postati ministar finansija, na sve strane su se javili raznorazni kritičari i hejteri koji su osuli drvlje i kamenje po ovakvom predlogu.

Iz moje Tvrdjave, sa samog ulaza je urlalo, u transu zavijalo, nešto primitivno, odvratno i sasvim nalik onom davnašnjem bezumnom.

Kolektivno sećanje jednog grada je onaj integrišući faktor koji određuje njegov identitet, a podrazumeva povezanost građana sa njegovom materijalnom i nematerijalnom prošlošću.

Finansijsko balansiranje u zemlji sa nametima neodrživih i glomaznih institucija zaista podseća na cirkusku veštinu.

Razvilo se crno vreme opadanja, nabujao šljam i razvrat i poroci. Podig’o se truli zadah propadanja, umrli su svi heroji i proroci.

Imamo sve prisutniju pojavu da je cilj ogromnog broja mladih ljudi da postanu marketiški (i drugi) kvazi-magovi sa završenim raznim MegaTreš školama, pri čemu im sistem obrazovanja to i omogućuva

Svake godine sredinom avgusta u goste mi dolaze drugari iz Beograda, Novog Sada, Skoplja, Leskovca. Svake godine oni svoje godišnje odmore prilagođavaju tom vikendu kada niška tvrđava oživi. Svake godine se tih nekoliko dana živi na Nišvilu ili od Nišvila.

Vlada Srbije maja 2013. donosi pred Skupštinu Srbije predlog izmena poreskih zakona na inicijativu jedne stranke (URS). Ovim izmenama prihodi lokalnih samouprava u Srbiji bi se smanjili za 20 milijardi dinara godišnje! To je negde oko 180 miliona evra.

Srpski jezik ima ili je bar imao u vreme mog odrastanja tu blagodet da se piše i ćirilicom i latinicom i kao redak narod u svetu bili smo pismeni. Sada smo manje pismeni, ali smo više nacionalno osvešćeni (čitaj: nacionalno ograničeni!)

Nišlije nikom dužne ništa nisu pa se zato večeras u svom vojevanju ne smeju prikazati kao bezdušna sila. Večeras moramo da budemo profesionalci. Igraju rukomet Želja i Vojvodina.

Grad Niš će ove godine u čast Cara Konstantina dodeliti nagradu za toleranciju. Rok za prijavu kandidata ističe ovih dana pa se koristim prilikom da javno predložim GRADjANE NIŠA za ovu „prestižnu nagradu“.

Antidoping kontrole nikada nije bilo u umetnosti. Da jeste, mnogi stvaraoci umetničkih dela bi bili doživotno diskvalifikovani, a njihova dela izbrisana iz istorije umetnosti.
DurlanacA u kojoj kući je? Ili u kojoj zemlji? Ili na kom kontinentu?
Južne vesti saznaju: Dragana Sotirovski puštena u kućni pritvor
Čitalac