
Država i nelegalne droge
Godinama unazad, svi koji imaju potrebu da pričaju o narkomaniji, gotovo horski uzvikuju – Povećava se broj narkomana! Sve je više narkomana među mladima! Droga postaje društeni problem!

Godinama unazad, svi koji imaju potrebu da pričaju o narkomaniji, gotovo horski uzvikuju – Povećava se broj narkomana! Sve je više narkomana među mladima! Droga postaje društeni problem!

Jedan od odgovora, za kojim će većina posegnuti kad čuje ovo pitanje, bio bi: „u gradu je na vlasti koalicija partija.. „, naivno verujući kako može, „kao iz puške“, brzo da da tačan odgovor.

Jedni su do juče štrajkovali na račun običnog naroda, a drugi već danas prete primenom sile. Ko ovde kome služi?

Pa nije valjda, ne daj bože, drug Tito umro po drugi put. Ipak, ni on čovek nije srpski fudbal pa da ga mi uporno sahranjujemo, a da se on povremeno povampiruje kad mu se hoće.
Zadnjih meseci me poznanici s čuđenjem pitaju kada sam izašao iz zatvora. Očigledno da nikakvi moji demanti da nisam bio ni priveden ni uhapšen nemaju snagu prvobitne informacije.

Neki novi Paja i Jare opet voze i vozaju. Sada balvane. Valjda njima misle da kreiraju budućnost i da nas podsete na svetu istoriju… A sve svete stvari u Srba imaju i krvav trag!

Moram priznati da nisam siguran šta je, u stvari nama Nišlijama, poručio ministar, s obzirom da svaki put kad se pojavi u Nišu da obećanje: evo uskoro ga dobijate. A onda ispadne mućak.
„Novi momenti“ sa kojima se privatne firme suočavaju, čini mi se, svakog jutra, iako država „čini sve“ da pojača privatni sektor.

Čovek sa BG tablicama parkira pored mene, prilazi mi i pita: „Gde je hala Čair?“. Pokazujem mu put sav srećan jer je do sada uvek bila situacija da mi iz unutrašnjosti idemo u prestonicu na koncerte, a sinoć su oni došli u Niš!

Dok god najveća kazna bude izborni poraz, na političkoj sceni gledaćemo drčne, nesposobne, pohlepne, neznalice, kako u zakupljenim terminima (plaćenim iz Budžeta) predstavljaju svoja dostignuća i zasluge začinjene neiskrenim osmesima.

Problem uglavnom nastaje kada se promena ne shvati kao proces i kao jedan od najvažnijih elemenata za opstanak živog sistema.
“Rodilo se, valja ga ljuljati“, kaže naš narod za ovakve situacije. Nešto mi govori da će ovo delo biti predloženo za nagradu Grada i da će je verovatno dobiti – onoliki novac i onoliki posao ipak moraju da budu nagrađeni.

Gledam nešto ove sindikalne aktiviste naših javnih preduzeća kako su se rastrčali sa protestima, peticijama i zahtevima da se povuče upravo donešeni Zakon o komunalnim delatnostima, pa se setih one poslovice o „zakasneloj pameti“.

Čuvate neku svinju ili prase i onda kada vam ista dosadi ili počne da stvara velike troškove, jednostavno je pustite da ide. Pa, da. Isto kao sa psima.

Nameće se pitanje ko je ustvari obesmislio radno mesto i funkciju internog revizora. Da li je šef interne revizje na svoju ruku mogao da, suprotno propisima, marginalizuje svoju ulogu? Ili je to ipak možda „krativnost“ onoga ko ga je na to radno mesto postavio?

Meni nikada ne bi palo napamet da skačem padobranom, da radim kao turistički vodič, da se penjem na krov hale, da se muvam po gradilištima.. Nikada, majke mi.

U poslednje vreme sve češće čujem mišljenja da smo “nikakav “ narod, prilepljuje se ovom izdržljivom življu oko Morava i Ibra da je ksenofobičan pa i homofobičan pa se stiče utisak da će još malo da mu se da šiba u ruke.

Da, Aleksinac jeste normalna sredina. Divno mesto u kom imam mnogo prijatelja. Ali isto tako, te ljude neko pokušava da zloupotrebi i zato se baš tamo ovih dana moglo čuti, na primer, da neće azilante zato što su oni ljudi koji su drugačiji.

I taman kada pomislimo da se ništa lošije, gore ili gluplje ne može desiti, uvek se pojavi neka osoba, neka misao ili neki događaj koji nas žestoko demantuje.

Ako nas se država nije setila kad su bile poplave, ako nas se nisu setili kad struju nismo imali 5 dana, ako u poslednjih 10 godina nije uradjena nijedna ozbiljna investicija sem Gramera, kako nas se država odmah setila kad je postavljeno pitanje premeštaja centra za azil iz Banje Koviljače?
CokaSrećna vam Nova godina studenti! Želim da i nama bude srećnija zahvaljujući vama. Hvala vam na istrajnosti.
“Nema dočeka dok se pravda ne dočeka”- studentskom tišinom na mostu Niš ušao u 2025.
Čitalac