
Sada se makar ne bojimo rata
Nisam jedini koji je bio iznenađen jutros kada sam obišao biračka mesta. Gužva, redovi od po 20 metara. Stvarno nisam mogao da verujem.

Nisam jedini koji je bio iznenađen jutros kada sam obišao biračka mesta. Gužva, redovi od po 20 metara. Stvarno nisam mogao da verujem.

Dakle, niko dobar, niko zadovoljan. Onima koji imaju diplomu – osporavaju istu, oni koji imaju titulu uz diplomu ne prijavljuju je iz različitih razloga. Nekako je najidealnija varijanta imati diplomu ali ne prikazivati.

Republička izborna komisija veoma ažurno je na svom sajtu objavljivala sve potvrđene izborne liste. Tako svi mogu videti raspored kandidata, njihova imena i prezimena, zanimanje i odakle su. Međutim, sa spiskova je uklonjen jedan veoma bitan podatak – ko je iz koje stranke.

Da bismo nešto očistili… morali smo prvo da zaprljamo… a kada smo zaprljali, onda treba da počistimo. I tako u nedogled… od našeg postojanja, od pamtiveka… do današnjeg dana. Čistimo-prljamo, prljamo-čistimo, čistimo-prljamo…

Bio je sneg i bilo je lepo i čisto. Odjednom se otopio i otkrio previše smeća i prljavštine. Neka se oni bave visokom politikom i otvaranjem novih radnih mesta, ja bih da se bavim đubretom pored pruge na Trošarini.

Vraćam se pre neko veče sa basketa, igrao Konstantin. Rezigniran, ne razočaran osim što sam video. A video sam, lopta okrugla i svako, bar ja tako mislim, igra da bi pobedio. Normalno, ne može uvek da se pobedi, ali da se igra, o tome ne treba govoriti.

Učenje stranog jezika otvara mogućnost za kulturnu razmenu. Za komunikaciju tipa „može jeftinije čizme“, koja bi verovatno zadovoljila kulturološke afinitete grube većine, dovoljan bi bio i nemušt znakovni jezik. Nego, to vidim nikoga nije zabrinulo, pa što da sad komplikujemo.

U sred predizborne trke ”kad mu vreme nije” pojavili su se zahtevi za rehabilitacijama Dragoljuba Draže Mihailovića i Milovana Đilasa. Kao što se očekivalo, bilo je dosta ljudi koji su bili protiv ove inicijative.

Potraga za Markom se mora izvesti do samog kraja. Niš, Aleksinac i Sokobanja moraju da „stanu“ na dva sata kako bi svi građani posvetili vreme u traženju malog Marka.

Komšija Laza automehaničar mi došapnu onomad dok smo cevčili pivo u lokalnoj kafani neke stvari o slastima i mastima koje uživaju gradski većnici, te da bih ja mogao, kako on reče „da se ogrebem za neku funkciju“, jer sam postao nekakav istaknuti umetnik koga su, zamisli, snimali i za „Dnevnik“.

Pre par dana mi je umro prijatelj, glumac Gole Velinović i to me je baš pogodilo. “Odlazi moje društvo, i ja čekam na red…“… Da li sam došao na red, razmišljam dok ulazim na odeljenje kardiologije, ili ću ga i ovog puta preskočiti?

Prosto je. Neki izaberu da budu beskućnici, a neki opet i ne. Neki samo pokušavaju. Obično prvo izaberu da budu nezaposleni.

I umesto da se prema ženama svakoga dana odnosimo kao da je Osmi mart, mi ćemo ih danas kovati u zvezde, a već sutra se ponašati kad da današnjeg dana nije ni bilo. A u tome će nam, svesrdno, pomoći i same žene, koje uživaju da budu važne makar jedan dan ne pitajući za sutra, čime samo podubljuju ovaj besmisao.

Oduvek mi je bilo čudno kada bih na današnji dan video oca da donosi one gladiole, koje su mi više ličle na topole nego na cveće i pomalo šeprtljasto predaje majci, čestitajući joj njen dan.

Centralno je pitanje kako danas uopšte dobiti radno mesto ako niste kumovski, rodbinski, švalerski, politički, ili na neki drugi način u sprezi sa „faktorom“ koji o vašoj sudbini odlučuje?!

Zaključile su mudre glave, iste one za koje je pre samo mesec dana utvrđeno da su zloupotrebile milijardu dinara novca poreskih obveznika, da mogu sami sebe da kontrolišu.

A, zašto bi mene bilo briga što državni službenici primaju, umesto da kao povlašceni sloj, obavezno daju sirotinji svoje ljubilarne nagrade, srećni što su u ova teška vremena, ljubilarni broj godina imali posao i redovne plate.

On je sedeo u svojoj dnevnoj sobi i dremao u naslonjači sa Ustavom naslonjenim na njegovo srce. Oko njega, kao počasna garda, bile su raspoređene mačke. Broj mačaka je poznat… Nezgodan broj…

U danima koji su, nadam se, za nama prepuni mraza i snega pojavili su se nevidljivi junaci koji su i u najudarnijim vestima bili nevidljivi – vatrogasci.

I opet, pre dve decenije, i opet u odgovarajućem trenutku, hladnoća, uvećana potrošnja, bivši nam predsednik, pokojni Slobodan Milošević, odlazi do HE „Đerdap“ i pita, imamo li struju? Zaposleni odgovaraju – ima.
DurlanacA u kojoj kući je? Ili u kojoj zemlji? Ili na kom kontinentu?
Južne vesti saznaju: Dragana Sotirovski puštena u kućni pritvor
Čitalac