
Doživljaji Mome Kapora na putu za Adrovac
Bilo bi lepo srediti taj kutak i u Gornjem Adrovcu, osmisliti jednu lepu kulturno-istorijsko-turističku priču. Postaviće se najvažnije pitanje svih naših funkcionera, a ko je za to nadležan?

Bilo bi lepo srediti taj kutak i u Gornjem Adrovcu, osmisliti jednu lepu kulturno-istorijsko-turističku priču. Postaviće se najvažnije pitanje svih naših funkcionera, a ko je za to nadležan?

Sad već jedni se uzdaju u presudu Upravnog suda, a drugi grade novu skupštinsku većinu, koja je, kako kažu, stabilna, uz treću varijantu da „neko“ gura Skupštinu u privremene mere. Svi primaju plate, da ne brinete.

Iz nekog čudno lepog razloga, počeli su da mi se u život vraćaju ljudi koji su, svako u svom periodu, bili njegov sastavni deo.

Medijima postaju bitne samo sekunde pomnožene sa cenom reklame u određenom teminu, oglašivačima zarada (sasvim legitimno!), a o potrošačima i gledocima, brine ko??

Na jednoj strani uvozimo dugove a na drugoj našim pozajmljivačima izvozimo mlade i obrazovane ljude. Oni nama na dug naplaćuju kamatu, a mi njima poklanjamo intelektualnu elitu Srbije.

Interesantna kovanica.
Moguće je da svoj dublji smisao duguje dugom brušenju i glačanju samoga naroda. Prenoseći je od usta do usta i poklanjajući je raznim osobama i njihovim osobinama, došaptaše je i nama.

Evo, danas, iako nisam dobre volje, pišem u nadi da će od tog nauma biti neke vajde. Jedino se, kao i uvek, mučim kako da otpočnem ovo kazivanje. Čini mi se, povremeno, da sebe vidim kao lutalicu, asketu, čoveka koji stalno traži nešto, a ne pronalazi ni svoj san, ni svoj mir!


Niš je raskrsnica puteva. To je floskula koju sam čuo bezbroj puta još od časova Poznavanja Društva u trećem osnovne. Kao i tolike stvari u životu ona ne znači skoro ništa dok se ne postavi u pravi kontekst.

Ne mogu da se odlučim, na koju stranu da prebacim krivicu.. Da li je Radio Niš ugasio Tijanić i Beograd ili same Nišlije ili oni koji misle da to jesu.

Čovek je osuđen da ponavlja vlastitu istoriju, da iznova proživljava tragičnost svoje ljudske sudbine.
Gledajući kako se ljudi u Srbiji parkiraju, zaključio sam da to mora da ima neke veze sa karakterom samih vozača.
Boris je stoički podnosio moj rediteljski instinkt sve do završnih scena. A onda se pobunio Boro Drašković u njemu i nije prihvatio glumački zadatak – da ga šamara lično Duško Dugouško. Uzalud sam pokušavao da mu objasnim da frustracije svih islednika potiču iz detinjstva i da element sadizma u nas ugrađuju vragolasti junaci crtanih filmova.

Belgija je tako i samoj sebi i EU zabila auto gol. Sistem koji je poslednjih meseci sam od sebe nastao bio je za Belgiju bogom dan. Pa oni su, za ime Boga, sami trčali da izveste policiju da su stigli i gde nameravaju da prebivaju. Ovako, sad će ih ova akcija potisnuti duboko u ilegalu i još dublje u zagrljaj organizovanog kriminala.

Svaki put kada čujem onu narodsku: „Batina je iz raja izašla!“, krenem sa preispitivanjem sopstvenog mišljenja! Da li su mene pogrešno učili kada sam bio mali, da je je Raj nešto dobro, blagonaklono i da tamo ne idu loši ljudi??!! Otkud onda batine izlaze iz raja??!!!

Nisam previše, čak nimalo, verovao njegovim ubeđenjima, ali sam ga pažljivo slušao. Znao je da brani stavove. Pa, bio je profesionalni političar. Bolje sam ga upoznao kada su pristigle godine i kada je, poput mnogih staraca, počeo da prebire po uspomenama.

Posle SUDNJEG DANA izlišno je pitati šta su državni organi radili kada su brojni građani gradili objekte nelegalno? Što im tada nisu zabranili da grade?

Zašto Leskovac nije ni senka nekadašnjeg „srpskog Mančestera“, ko je kriv za sunovrat industrije koja je proizvodila „najubav štof na cel svet“, kako povratiti ugled i dovesti strane investitore – samo su neka od pitanja na koja se poslednjih godina traže smisleni odgovori.

Da ne bi onog jagnjeta iz Kalne živeo bih u zabludi da je Verica Barać pravi „vuk“ koji i radi kao što govori!
DurlanacA u kojoj kući je? Ili u kojoj zemlji? Ili na kom kontinentu?
Južne vesti saznaju: Dragana Sotirovski puštena u kućni pritvor
Čitalac