

Rob Rajner, pronađen mrtav zajedno sa suprugom Mišel, bio je jedan od najpoznatijih filmskih režisera Holivuda.
Policija je uhapsila njihovog sina Nika zbog ubistva roditelja.
Rajner se kao glumac proslavio u sitkomu iz 1970-tih Sve u porodici (All in the Family), a kasnije se pojavio kao otac lika Leonarda Di Kaprija u Vuku sa Vol Strita.
Ostaće pre svega upamćen kao režiser.
Snimio je niz klasika različitih žanrova tokom osmogodišnjeg perioda 1980-ih i 1990-ih, među kojima su kultni lažni dokumentarac Ovo je Spajnal tap, Kad je Hari sreo Sali i Nekoliko dobrih ljudi, kao i Princeza nevesta, Ostani uz mene i Mizeri.
Prisećamo se njegovog života kroz prizmu nekih od njegovih najvoljenijih filmova.

Posle uloge u Sve u porodici, za koju je osvojio dve nagrade Emi za najboljeg sporednog glumca za tumačenje Majkla Mitheda Stivika, hipika iz 1960-ih, Rajner, koji je rođen u Bronksu, posvetio se režiji u televizijskom filmu iz 1974. godine Soni boj.
Ali njegov prvi veliki uspeh usledio je sa lažnim dokumentarcem iz 1984. godine Ovo je Spajnal tap, koji je beležio ludorije fiktivnog britanskog hevi metal benda.
Film je nastao u saradnji sa komičarima kao što su Kristofer Gest, Hari Širer i Majkl Mekin, dok je Rajner igrao dokumentaristu Martija Di Bergija.
Veći deo monotonog dijaloga bio je improvizovan i film je postao kultni klasik, skovavši dobro poznate izraze kao što je „odvrni ga na jedanaest“.
Rajner je rekao za BFI 2022. godine da je Di Bergi zasnovan na radu Martina Skorsezea na koncertnom filmu Poslednji valcer.
„Najveći deo jeste“, rekao je.
„Ubacio je samog sebe u Poslednji valcer i pomislio sam: ‘Tako ću i ja uraditi.’ Kad ga je prvi put video, bio je malko iznerviran što mu se podsmevam, ali sada, posle mnogo godina, voli ga. Zavoleo ga je.“
Rajner je jednom ispričao da mu je Sting rekao kako je gledao Ovo je Spajnal tap 50 puta, a engleski pevač je prokomentarisao: „Svaki put kad ga gledam, ne znam da li da se smejem ili da plačem.“
Pre samo nekoliko meseci, Rajner je reprizirao ulogu Di Bergija u Spajnal tap 2: Kraj se nastavlja, koji je takođe režirao.

Usledio je klasik o odrastanju iz 1986. godine Ostani uz mene.
Film, adaptacija romana Stivena Kinga, priča priču o grupi mladih prijatelja iz Oregona 1959. godine koji odlaze na dvodnevno putovanje da pronađu leš nestalog dečaka.
Baveći se gorko-slatkim prelaskom iz detinje nevinosti u odraslo dobra, film je pomogao da River Feniks i Kifer Saterlend postanu filmske zvezde.
„Ovaj mi je najviše značilo zato što sam prvi put uradio bilo šta što je bilo toliko različito od bilo čega što bi moj otac (američki komičar i pisac Karl Rajner) uradio“, rekao je Rajner rekao za podkast Armčer ekspert sa Deksom Šepardom.
„Ovo je bilo prvi put da je nešto istinski odražavalo moju ličnost. Bilo je u njemu humora, ali je sadržao i melanholiju i nostalgiju, i pomislio sam: Ovo je zapravo ono što želim da radim.“

Njegov sledeći hit je bio fentezi bajka iz 1987. godine Princeza nevesta po romanu Vilijama Goldmana.
Film je gurnuo glumce Robin Rajt, Kerija Elvsa i Bilija Kristala u svet avanture, romanse i satire.
Jedna žena je jednom ispričala Rajneru da joj je film spasio život, prepričavši mu kako su ona i nekoliko drugih skijaša bili zatočeni u lavini, a ona je održavala sebe i druge budnima recitujući svaku repliku iz filma.
„To je najbolja kritika koju sam ikad dobio: ‘Princeza nevesta mi je spasla život’“, rekao je Rajner za Varajeti.

Rajner je 1989. godine praktično postavio standard za žanr romantične komedije filmom Kad je Hari sreo Sali.
Upario je Bilija Kristala i Meg Rajan kao dvoje prijatelja koji se zaljubljuju jedno u drugo, da bi film doživeo klimaks u jednoj od najlegendarnijih holivudskih scena u restoranu.
Nakon što Sali u tumačenju Rajan lažira orgazam da bi poentirala u raspravi, to navede drugu mušteriju, koju igra Rajnerova majka Estel, da uzvikne: „Uzeću ono što ona jede!“
Sidni Svini je nedavno izgovorila istu repliku u Helmanovoj reklami na Superboulu, koja je snimljena kao nostalgična parodija ovog filma.
Dok je režirao film, Rajner se upoznao sa fotografkinjom Mišel Singer.
Njihov sudbonosni susret je uticao na njegovu odluku da izmeni kraj filma.
„Počeli smo da se viđamo tokom snimanja filma, i malo po malo stigli smo do toga, znate, da promenim kraj filma“, rekao je za podkast Tamo gde svi znaju tvoje ime (Where Everybody Knows Your Name) Teda Dansona.
„Nisam verovao da ću ikada biti sa nekim, nisam mogao da vidim kako bih mogao da budem sa bilo kim, i imao sam kraj u kom Hari i Sali ne završe zajedno. Nalete jedno na drugo u Njujorku, malo popričaju i odu u suprotnim pravcima.
„Ali upoznao sam Mišel i rekao: ‘E, pa sad vidim kako bi ovo moglo da funkcioniše’, i izmenio sam ga. Ponovo sam snimio kraj u kom vidite Bilija kako trči da bi video Meg na novogodišnjoj žurki.“
Rajner i Singer su se uskoro venčali i dobili troje dece.
On je ranije bio oženjen glumicom i rediteljkom Peni Maršal 1971. godine, usvojivši njenu ćerku, glumicu Trejsi.

Režiserov rad je poprimio mračniji ton 1990. godine sa Mizeri, još jednom adaptacijom Kingovog dela.
U njemu su glumili Keti Bejts kao Eni Vilks, poludela žena koja zarobljava omiljenog pisca, u tumačenju Džejmsa Kana.
Bejts je osvojila Oskara za najbolju glavnu žensku ulogu za njenu jezivu i ljudsku rolu.
Tokom pojavljivanja na Komik-Konu u San Dijegu početkom godine, Rajner se prisetio kako je u to vreme imao osećaj da bi Mizeri mogao da bude jedan jedini triler koji će ikada snimiti.
„Ali proučio sam Hičkoka“, rekao je.
„Proučio sam svaki triler koji sam mogao da bih naučio gramatiku filmskih trilera. ‘Rez na ulazak ključa u bravu.’ ‘Stopalo se spušta na zemlju.’“
Bejts, tada pozorišna glumica, plašila se da je uprskala audiciju za prelazak na veliko platno.
Ali njen režiser nije imao takvih dilema.
„Pročitala je dve replike, mislim, dve-tri replike, a ja sam rekao: ‘To je dovoljno, ti to možeš’“, ispričao je Rajner, prema pisanju Entertejnment viklija.
„Ona je rekla: ‘Kako to misliš?’ Prekinuo sam je. Rekao sam joj: ‘Ne, ne, ti to možeš. Znam da ti to možeš.’
„I ona mi je na to rekla: ‘Stvarno?’“, dodao je.
„I dok je izlazila iz prostorije, rekla je: ‘Mogu li da pozovem majku?’“

Sudska drama iz 1992. godine Nekoliko dobrih ljudi govorila je o vojnom suđenju dvojici marinaca za smrt kolege vojnika.
Rajner je primenio režisersku palicu na holivudske zvezde kao što su Tom Kruz, Demi Mur i Kevin Bejkon, baš kao i Džek Nikolson.
Nikolson je igrao pukovnika, koji je, dok je svedočio, izrekao besmrtnu repliku: „Ti ne možeš da podneseš istinu!“
Glumac je toliko uživao u izgovaranju te replike da je nastavio to da radi sa guštom čak i tokom svakog dubla u kom se nije pojavljivao, dok je Rajner snimao reakciju Kruzovog lika.
„Svaki put kad bismo snimali scenu, Džek ju je izveo savršeno“, smejao se Rajner.
„Posle nekoliko dublova, rekao sam: ‘Džek, možda želiš da se sačuvaš malo kad kamera bude usmerena na tebe.’ A on je odgovorio: ‘Robe, ti ne razumeš – ja obožavam da glumim.’“
Film je bio nominovan za Oskara za najbolji film.
Daleko od velikog ekrana, Rajner je takođe bio poznat po političkom i društvenom angažovanju, često se javno oglašavajući po pitanjima kao što su klimatske promene i kontrola oružja.
Govoreći za BBC Radio 5 uživo u ponedeljak, losanđeleska novinarka za oblast zabave, Kej Džej Mejtuz opisala ga je kao „genija velikog srca iza mnogih klasičnih priča koje obožavamo.“
„Jako je mnogo ljudi bilo dirnuto njime i njegovom velikodušnošću“, istakla je.
„Bio je istinski poznat po tome što se zauzimao za LGBTQ zajednicu i po pokušajima da pomogne ljudima sa nižim primanjima u raznim četvrtima Los Anđelesa.“
„Dakle, nije bio samo ličnost ispred kamere ili neko ko je producirao i donosio nam sjajne filmove tokom godina… On je bio istinski humanitarac.“
Rajner je vodio kampanje za edukaciju u ranom detinjstvu i zdravstvenu zaštitu, kao i za gej prava.
Snimio je i filmove Nort iz 1994. godine sa Ejadžom Vudom i Američki predsednik iz 1995. godine sa Majklom Daglasom i Anet Bening; kao i film Duhovi Misisipija iz 1996. godine o suđenju Bajronu De la Bekvitu, koji je ubio aktivistu za građanska prava Medgara Eversa.
Režiser se vratio u formu posle nekoliko komercijalnih neuspeha sa Listom poslednjih želja (The Bucket List) iz 2007. godine, u kom Nikolson i Morgan Frimen igraju dvojicu smrtno bolesnih ljudi koji su čvrsto rešili da ostvare sve životne ambicije pre nego što umru.
Film je pomogao da se popularizuje danas opšte prihvaćen izraz.
Poluautobiografski Biti Čarli (Being Charlie) iz 2015. godine, čiji je koscenarista Rajnerov sin Nik, bavi se bolnim odnosom između mladog čoveka u raljama zavisnosti i njegovog oca.
Dve godine kasnije, Rajner je režirao i pojavio se u filmu iz 2017 . godine Šok i trepet (Shock and Awe), o grupi reportera koji izveštavaju o američkoj invaziji na Irak 2003. godine.
Takođe je igrao oca lika Zui Dešanel u Novoj devojci i verzije vlastite ličnosti veće od života u televizijskim serijama Hana Montana, Čarobnjaci sa Vejverli Plejsa, Televizijska posla (30 Rock) i Happyish.
Rajner, koji se takođe pojavio kao rukovodilac filmskog studija u mini seriji iz 2020. godine Holivud, jednom je citiran kako je rekao: „Ako ste kreativna osoba, trudite se da stvorite stvari koje su produžetak vas samih.“
BBC na srpskom je od sada i na Jutjubu, pratite nas OVDE.
Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru, Instagramu i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk