
Nova generacija
Znam, nema opozicije u Nišu. Nema je i kada nemate kontrolu na poslu ili bilo gde samim tim ili manje radite, ili ništa ne radite, ili svašta radite.

Znam, nema opozicije u Nišu. Nema je i kada nemate kontrolu na poslu ili bilo gde samim tim ili manje radite, ili ništa ne radite, ili svašta radite.

31. avgust 2020. leta Gospodnjeg, istorijski beše dan. Još jedan negativan lik polako silazi sa istorijske pozornice. Ovoga puta predstava beše odigrana u nama susednoj “Montagna Negra”, pardon, Crnoj Gori. “Crna trojka” – Dritan-Aleksa-Ranko (skr. DAR), uz logističku podršku Đeda, na talasima “Litija”, a uz svesrdnu podršku “Korone”, okrenu istorijski točak i on se zaustavi na broju 13 – nesrećnom po “Milogorce” i samoga Despota Mila, koga od milošte zovu “Milosrbac”.

Odlomak iz romana „Zvezda nad prazninom“ niškog pisca Dejana Stojiljkovića koji je posvećen životu i radu pesnika Branka Miljkovića.

Ono što socijalističkoj državi nije uspelo za pedeset, pseudo liberalna je uradila za svega nekoliko godina. Slobodno tržište i konkurencija u Srbiji uništeni su do temelja. U kojoj meri je tačno ono što je malo kome jasno, potvrđuju nalazi proistekli iz obimnog istraživanja Topličog centra za demokratiju i ljudska prava.

Prođoše dva meseca od k’ko glasamo i praimo onija bojkoti a ništo. Nit imamo skupštinu nit imamo vlas’. A bre političari, za toj li smo se junački s’s gole grudi probijali kroz koronu s’lte da ve zaokružimo s’s plajvaz, a vi se s’g pretoparate i premišljujete k’ko selske mladeneveste.

U niškom parlamentu se poslenjih 10 godina dešavalo sve i svašta – od frulica i nargila, blokiranja govornice, silovanja demokratije do oduzimanja reči, ali ovakvo nepoštovanje kolega odbornika i narušavanje dostojanstva tog doma još nije viđeno.

Ako onaj Leonardo da Vinči iz PINK televiziju može da vi leči snagu od koronu s’s sijaličke i truje dušu s’s Zadrugu, mogu i ja, s’s ovuj moju priču, od depresiju lek da vi bidnem.

21. jun 2020. Istorijski beše dan. Najubedljivija pobeda u istoriji višestranačja u Srbiji. U trci za 250 poslaničkih mesta, jedna lista, tačnije Jedan Čovek (u daljem tekstu: JČ), osvojila(o) je 188 mandata. Malo li je – rekao bi svaki iole nepristrasni posmatrač.

Predsednik je dogovorio, a možda i osmislio, državni praznik, koji nigde nije ni izglasan, ni upisan, a njegovi stranački simpatizeri su to obeležili svadbarskom kolonom vozila, vijorenjem zastave i trubljenjem.

Tako bi i za sve što bi logično, normalno, ljudski, građanski, demokratski, a pre svega u skladu sa zakonom pitali i očekivali, odgovor ove vlasti bio “Pa?”. Uz dodatak, možda u sebi – “može nam se”.

Ovog puta je drugačije. Dosta drugačije. Ovog puta je reč o ljudskim životima. Ljudi koji tamo rade su potencijalno bili ugroženi. Mogli su da se zaraze i završe možda i na respiratoru. Neko je to uvideo i zažmurio. Napravio zapisnik i prosledio dalje. Bez ikakve kazne, zabrane, naloga ili slično. Zašto? Zar je strani investitor vredniji od života ljudi?

Oni koji malo bolje razumeju politiku sada shvataju da im je SNS 21. juna prodao „šarenu lažu“. Ili mačku u džaku. Tako se žargonski kaže kad nam nešto podvale. Kada nas prevare. Jer glasači su mislili da će, na primer, Medijanu voditi doktorka Bojanić, a opet su dobili Kocića – uspešnog organizatora manifestacija.

Zato ne čudi što je srpska vlast, odnosno Aleksandar Vučić, predsednik ove zemlje, poslao signale „razumevanja“ liderima Srba u Hrvatskoj pre nego sto su doneli odluku o učešću u proslavi tragedije sopstvanog naroda. Još je manje čudno to što su lideri Srba u Hrvatskoj odlično razumeli Vučićevo „razumevanje“. Najmanje čude motivi hrvatskih vlasti, jer, pristanak na zločin od strane žrtve, isto je što i potiranje, odnosno brisanje zločina.

Ovija dni ideše golemo zborenje po niški sokaci. Svi se pituju, koga li će Beligrađani da turu za gradonačelnika na naš si Niš. Takoj si je bilo od kralja Milana pa na ovam.

Spekuliše se da zaista ratuju, da se zapravo bore za svoje mesto u fotelji gradonačelnika i nadaju se da će neko, možda lider SNS-a Aleksanar Vučić, prstom pokazati baš na jednog od njih.

I ovaj grad, siromašna prestonica još siromašnijeg Juga, kao da poslednjih decenija otiče i kopni zajedno sa svojom rekom. Presahli i zavrnuti izvori, nemar, bahatost i predaja. Ljudi odlaze, ovde je dosadno, svi su pobegli na neko zabavnije mesto. Poznata pesma.

Dakle, 12. marta raspolagali smo sa 1008 respiratora. 7. aprila sa 1581. 27. aprila bilo je izvesno da ćemo veoma brzo imati oko 2500 respiratora, a nakon tri meseca, 23. jula, izgleda da ih nemamo više od 1600.

Istraživanjem smo došli do neverovatne činjenice da je u infrastrukturu grada Niša u poslednje četiri godine uloženo 44 puta manje novca nego u infrastrukturu Novog Sada.

U Nišu se poslednjih godina dosta gradi. Puno je ulica asfaltirano u prethodnom mandatu, ali mnoge su zapravo dobile samo šminku. Samo površinski sloj asfalta dok je kanalizacioni sistem ostajao onaj isti od pre više decenija. A i novi asfalt je kiša znala da ponese nizbrdo. Dodatno u nekim novoasfaltiranim ulicama situaciju otežava pogrešan ili suprotan pad, pa imamo šahte na suvom, a bare na kolovozu i trotoarima. Čišćenje kanalizacionih odvoda je posebna priča.

Malko li je, č’s po č’s pa ete ti gi ovej naše iz Brisel, što gi ujdurisamo i namazamo s’s belilo i rumenilo, pa gi ispratimo da tam po Brisel otvaraju taj poglavlja. Još na aerodrum se razvikaju: „Narode srpski, mlogo smo se namučile, tri put se preznojimo, sve ni se belilo i rumenilo rasteče po lice, al’ ga otvorimo.“
DurlanacA u kojoj kući je? Ili u kojoj zemlji? Ili na kom kontinentu?
Južne vesti saznaju: Dragana Sotirovski puštena u kućni pritvor
Čitalac