
Lektira za napredne đake
Po dvorištu ćuran šeće,
vazdan pućka i blebeće,
glavom vije, širi rep,
misli: Bože, al’ sam lep!

Po dvorištu ćuran šeće,
vazdan pućka i blebeće,
glavom vije, širi rep,
misli: Bože, al’ sam lep!

Umesto da misle o građanima i kako da njima predstave rezultate, jer od njih traže poverenje za naredne 4 godine, razmišljaju kako što bolje iskopirati predsednika stranke i kako da mu se dodvore. Klasično naprednjački.

Kada sam bio klinac (u onom post mortem Titovom vremenu) u mom selu za vreme „litija” (događaj oko važnih slava), okupljali smo se na seoskim raskrsnicama, palili neku slamu, zezali se – bilo je totalno zabavno, a da pritom nismo ni znali šta one stvarno predstavljaju. Sada, litije su očigledno ponovo u modi, a za njihovo značenje ne moramo da okrećemo rečnike – ono se samo nameće.

Samo tog dana, važi specijalna akcija – glasajte jednom, a dobijate čak dve barbike po ceni jedne, jer dobijate i odborničku barbiku, da se igra u vašoj lokalnoj skupštini. Svestan je tvorac ove lutkarske predstave da mora da pravi akciju, i da mora više nego ikada da reklamira svoje barbike, jer je sve manje glasača, a sve više birača u Srbiji.

Jedan od upečatljivijih simbola grada Brisela je fontana u obliku dečaka koji mokri. Maneken Pis, kako ga mnogi znaju, bronzana je statua iz 18. veka, a legenda kaže da je dečak spasio Brisel tako što se, narodski rečeno, popišao na fitilj koji je trebalo da digne u vazduh zidine grada. Na Dan državnosti Srbije, što […]

A izbori se bliže i hteo to život ili ne, za naprednjake sve mora da bude super. Makar do izbornog dana, a posle ko se kako snađe. Zato se i oštre koplja i zbijaju redovi.

Posledično, rašireno je razumevanje da su za zaposlene i sindikate sve partije iste, odnosno jednako neprihvatljive. Populizam i rašireni klijentelizam i partijsko zapošljavanje su stvari dovele do kraja. Ako ne možeš lako da menjaš stvari i nemaš kome da veruješ onda se primiri ili podmiri partijskom pripadnošću koja donosi konkretnu trenutnu korist.

Ne znam da li ste primetili, ali ovih dana je baš aktuelno zdravstveno stanje jedne veoma bitne institucije u Srbiji. Ne, ne pričam o hroničnom bolesniku, tu smo svi svesni da leka više nema. Reč je mnogo bitnijoj temi, a to je sistem zdravstvene zaštite u Srbiji. Izgleda da je i vlast primetila da lekari i medicinske sestre polako postaju ugrožena vrsta kod nas, i da im preti totalno istrebljenje.

Niš se, ponajviše vikendom, premetne u poligon za testosteron i estrogen, pa se u toj poplavi hormona po ulicama mogu sresti dečaci kojima je namesto slina, kako bi trebalo da im dolikuje, sve češće počela da se skoravljuje loša ruka kokaina, sečena xy puta.

Mladi niški pijanista Kristijan Vučković, još uvek student klavira na Fakultetu umetnosti, nastupio je kao solista u Trećem koncertu za klavir u d-molu op. 30, Sergeja Rahmanjinova. Izbor ovog dela sam po sebi predstavlja ogroman izazov za svakog pijanistu, budući da je ovaj koncert jedan od najtežih u čitavoj muzičkoj literaturi za klavir.

O kom god razlogu da je reč, ne može se osporiti činjenica da je i pušenje došlo na dnevni red. Po analogiji sa zagađenjem vazduha, to kao da pomalo nervira našeg Vrhovnog radoholičara, dok je naša Premijerka indolentna prema ovoj temi.

89 miliona dinara će iz budžeta Niša parama svih građana biti plaćeno televizijama, novinama, portalima, radio-stanicama i raznoraznim udruženjima za proizvodnju medijskih sadržaja u 2020. godini.

Za sve koji su se brinuli da li je još živa Radna grupa protiv aerozagađenja u Nišu, stiže dobra vest. Živi su! Doduše, ne možemo da kažemo, onako narodski, da „su živi i zdravi“, jer za ovo drugo još nema dokaza.

Zanimljivo je koliko je u svakom gradu u poslednje vreme aktuelizovalo prebrojavanje krvnih zrnaca i utvrđivanje koje si koleno Nišlije, Beograđana, Vranjanca… Teorije krvi i tla, ofarbane eufemizmima za dokazivanje urbanosti.

Živimo u društveno-političkom sistemu radikalnih populista koji pod lažnim plaštom demokratije generalno neguju moćnike, a posebno lokalne. Takva politika se danas piramidalno spušta sa vrha države, ali je pitanje šta se desilo u ovom južnom delu piramide, pa je Cvetanović ispred Darka Bulatovića, gradonačelnika Niša, većeg i politički izazovnijeg grada.

Nit radio, nit televizija, onakoj nit riba, nit devojka, al’ ovakoj đuture pomešno nadokrajke iskača i radio, i novina, i televizija – i riba i devojka. Majstorski naprajeno, merakliski ujdurisano, malko s’s kompjuktori, a poviše s’s pamet, a vika se „Južne vesti“ ili „Južna sedma sila“.

Pre izbora je raspušten parlament, a vlada je podnela ostavku, kako bi se formirala prelazna tehnička vlada koja dobija mandat da obezbedi legitimitet izbornog procesa. Sve je ovo deo sveobuhvatnog dogovora da bi se sprečio bojkot i obezbedilo učešće opozicije na predstojećim parlamentarnim izborima.

Da je poživeo, ovih dana bi, princ poezije Branko Miljković napunio 86 godina. Iako mi je čudno da ga zamislim kao dedu, Miljković bi u ovom veku, izvesno, van tezge prodavao gadžinhanske jabuke u korpi, dok ga ganja Komunalna milicija. Ko bi još išta slušao olinjalog pesnika sada kad je književnost na dobošu i rasprodaje se i nalevo i nadesno.

Jedino što vam danas treba za rad u javnom sektoru jeste članska karta SNS-a, Viber aplikacija i kilometraža ili broj sendviča pojeden u stranačkom busu.

Čudna neka ova 2020. godina. Prestupna. I po julijanskom i po gregorijanskom kalendaru donosi dan više. Ovde kod nas u Nišu napredni kalendar donosi pored dana više i četiri nove naplatne rampe, kao i razna predizborna čudesa, od kojih je prvo, baš to „asfaltiranje“ bulevara Nikola Tesla rizlom.
CokaSrećna vam Nova godina studenti! Želim da i nama bude srećnija zahvaljujući vama. Hvala vam na istrajnosti.
“Nema dočeka dok se pravda ne dočeka”- studentskom tišinom na mostu Niš ušao u 2025.
Čitalac