
Zagađuju i ostavljaju tragove!
Već smo navikli na mini deponije koje na zelenim površinama izvan gradskog jezgra niču bukvalno na svakom mestu iole zaklonjenom od pogleda prolaznika.

Već smo navikli na mini deponije koje na zelenim površinama izvan gradskog jezgra niču bukvalno na svakom mestu iole zaklonjenom od pogleda prolaznika.

Naime, jedan strani investitor gostujući nedavno u Nišu poverio se prvom čoveku ovoga grada da je zadivljen nečim što nigde nije video, a to je koliko na ulicama Niša ima mladih (uprkos njihovom hroničnom i masovnom deficitu). I tako oduševljen bogatom turističkom ponudom odluči da neplanirano ostane u Nišu uživajući u lepotama ovoga grada.

Nakon što je, u leto 1948. godine obznanjeno i razglašeno da „Peti kongres složno glasa druga Tita i Đilasa…“, po mnoge glasače i neke neglasače došli su skakavci. A onda su nastupila vunena vremena.

Ponavljanje bi trebalo da predstavlja jednu od tehnika da onaj ili oni koji nisu nešto savladali ili uradili kako valja, u ponovljenom pokušaju to i urade. Nažalost, kod nas od ponavljanja vajde nema, bar za one koji nisu ponavljači.

Dobro, prođe i to izborno čudo. I, šta sad? Da im dajemo li onih sto dana pa da onda kritikujemo ili da počnemo bolje odmah da sagledavamo činjenice i da vidimo šta ćemo i kako ćemo na dalje?

Ako imaš golemog dušmanina, što te je za srce uapaja, što te je u crno zavija, što ti je život zagorčaja, nemoj da ga pcuješ pa u crno zavrzuješ, nemoj mu praiš mađije i ispraćaš ajduci da ga tepaju. Prokuni ga, pred ikonu i kandilo, da se cel život pisuje u katastar.

Ovih dana verovatno i vas, kao i mene, mnogi pitaju za koga da glasamo. Meni dodaju “ajde, ti si novinar, kaži za koga da glasamo”. Ne znam za vas, ali ja nemam konkretan odgovor, jer bi to trebalo da bude lični izbor.

Da li će i buduće generacije mladih krenuti njihovom stopom, zavisi od ozbiljnosti naših političkih elita da sistem menjaju u korenu. Sudeći po ovim političkim pamfletima, koji vređaju inteligenciju običnog birača, ne piše nam se dobro.

Birajte pažljvo ljude. Pogledajte liste kandidata. Pogledajte njihove biografije. Znate li koliko je partija objavilo biografije svojih kandidata. Pogodite…
Iza uspešnih političara stoje dela, a ne bilbordi.

Dok je starogrčki izraz „idiot“ bio namenjen onim apolitičnim, politički totalno nezainteresovanim građanima, kod nas kod dobrog dela opravdano razočaranih, ogorčenih i nepoverljivih glasača taj termin gotovo da je rezervisan za one što izlaze na izbore i uopšte veruju nekakvim političarima ili kandidatima za političare.

S’g od k’d ni Bog i Amerikanci dadoše demokratiju, iskoči niki taze adet za glasanje. S’g se ne glasa za čoveka, nego za artišku vikanu lista. Tuj su pisani turli-turli imiki i na kusi i na repati.

Odbegli stranački prvaci, asovi iz rukava i realni građani sa realnim problemima su tokom ovih lokalnih izbora uspešno svedeni na istu ravan. Ideja o obesmišljavanju moguće alternative polako postiže svoj cilj.

Da li ste ikada pokušali da razborito polemišete sa nekim okorelim obožavaocem (moderno, fanom) Vučića u vezi sa aktuelnim političkim pitanjima?

Prikazani smo kao grad Tike i Đoše, gde političari kažu narodu u lice da misle da je glup, sigurni da će ovakvo ponašanje proći nekažnjeno.

Na jednoj od idiličnih vožnji biciklom od moje kuće na niškom brdu do obližnjeg sela, spazih tablu sa natpisom: „Ulica Desanke Maksimović“.

Važno je biti naj, biti prvi, ako ne odnapred, a ono, barem, otpozadi. Takođe, najviše je poznato u čemu su Srbi najbolji – u vaterpolu. To je veoma čudno i iznenađujuće za jedan „suvozeman“ narod, da od svih omiljenih zemljanih sportova bude najuspešniji u vodenom.

Da li je iko ikada partijski zaposlen u JKP Mediana? Da li ovo može biti jedan od razloga što para nema? Naravno da ne. Praksa partijskog zapošljavanja je direktorima niškim strana. Gadljivi su na tako nešto i odgovorno tvrde da toga nije bilo, bar koliko oni znaju.

I cela cirkuska ekipa, koja je izmenjala sve moguće kostime i role u jadnoj predstavi drugorazrednog putujućeg pozorišta, uporno nešto glumata, nešto nam poručuje, čas bijući se lavovski u svoja nejaka prsa, čas čačkajući nos smejući nam se u lice. Poručuju nam: “Pa biraj narode!“

Kriza u koju je svet upao 2008. očigledno postaje sve dublja, a države nikad u istoriji nisu bile na ovom nivou zaduženosti. Po mnogim analitičarima politički i ekonomski pravac u kom ide svet danas vodi u ćorsokak. Politička elita to sigurno uviđa, ali ne preduzima nijedan pravi potez da čovečanstvo skrene sa puta koji vodi […]

Zato delujmo preventivno na ponašanje političara, razvijajući političku svest i širi društveni angažman, jer, na kraju krajeva, kvalitet našeg ličnog i društvenog života prvenstveno zavisi od nas samih.
DurlanacA u kojoj kući je? Ili u kojoj zemlji? Ili na kom kontinentu?
Južne vesti saznaju: Dragana Sotirovski puštena u kućni pritvor
Čitalac