
Trijumf primitivizma
Pravo značenje reči primitivac je prost, neobrazovan čovek. Ali kod nas najveće primitivce, oličenje primitivizma, nalazimo upravo među onima koji poseduju nekakvo obrazovanje.

Pravo značenje reči primitivac je prost, neobrazovan čovek. Ali kod nas najveće primitivce, oličenje primitivizma, nalazimo upravo među onima koji poseduju nekakvo obrazovanje.

Sve u svemu, ova Država duže vremena živi na tuđ račun, na veresiju nalik seljaku koji „pred zadrugu“ pije „na recku“. Da nije strane finansijske pomoći izgleda da bi se međusobno istrebili kao kanibali.

Kada nešto lupi o dno, često biva propraćeno zvukom „tup“, kao neoborivi dokaz da se do dna stiglo. Kada politički establišment jednog grada svojim delovanjem dođe do svojevrsnog dna, dešava se mnogo zanimljivija pojava. Umesto običnog „tup“ i tišine koja sledi nakon toga, političar doživljava kreativni nalet.

Uostalom, hajde da, poređenja radi, zamislimo ovakvu situaciju: objave neke ozbiljne novine, na udarnoj strani, „Spisak Jevreja u Srbiji“. Nigde u tekstu ne bude ni jedne antisemitske reči, ništa loše o Jevrejima „kao takvim“, sve čisto kao suza, čak prilično „tačno“, istraživački do bola…

Da bar možemo nešto da pokažemo onima koji dođu sa strane, a ne da im samo pričamo priče kako je to nekad bilo i šta se sve zapravo nalazi ispod gomila zemlje, šuta i đubreta. Jer, nisu svi odrasli na zamišljanju i nisu svi navikli da žive u večitoj improvizaciji.

Vođeni svojim borbenim entuzujazmom, verom u odluke i dokumenta, mi ćemo kroz 3 godine postići zapanjujuće uspehe. Tako već 1987. godine bićemo nadomak svome cilju. Te godine, 1987. živećemo kao pre 30 godina!

Radnici i “Radnički” bili su simbol našeg veselog, nasmejanog, čistog, dobro raspoloženog grada, grada koji je svoju decu čuvao, a svoje fabrike uzdizao do kulta.
Mašinska, Elektronska, Jastebac… Bila je čast biti deo tih sistema. Danas su oni neprijatni, nepoželjni, otpisani.

Nakon dve najave da će biti formirano preduzeće „Aerodromi Srbije“ stigla nam je – treća najava. Prošle nedelje Vlada Srbije prenela je saopštenje Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture da je Vlada na sednici odlučila da tokom prve polovine februara počne sa radom preduzeće „Aerodromi Srbije“.

Događaj koji u poslednje vreme privlači pažnju ne samo domaće, već i javnosti u regionu jeste najava kupovine balističkih raketa našeg suseda Hrvatske od strane Sjedinjenih Američkih Država. Reč je raketama zemlja-zemlja dometa do 300 kilometara, taman tolikog da, ako budu aktivirane, stižu do našeg grada (Niša).

Da li znate kako izgleda život u porodicama koje svoju decu teraju na prosjačenje, skitnju i krađu? Da li znate da ta deca spavaju u hladnoći i gladi? Da li vas je sramota koliko im je dobro?

Zašto ne treba verovati kozi da može da čuva kupus? Iz istog razloga zbog kog ne treba verovati da će političkim partijama interes građana biti bitniji od njihovih ličnih interesa. Zato su još u staroj Grčkoj bili svesni koliko je potrebno kontrolisati svaku vlast.


Horde bahatih partijskih kadrova, Vučićevih ili Tadićevih svejedno, duže se od decenije uvlače u sve pore društva i kao rak uništavaju zdravo tkivo. Partokratija je u našoj zemlji napravila sebi državu.

Niš je dobio „Cecu na Nišavi“ kao nacionalni projekat. Za razliku od projekta „Beograda na vodi“ koji je zvaničnom odlukom Vlade dobio epitet „nacionalni“, niški koncert pevačice Svetlane Ražnatović za doček „Srpske nove godine“ proglašen je „centrom Srbije“ zahvaljujući „džentlmenskom dogovoru“.

I kao što je turbo-folk namenski generisan na prestoničkim splavovima devedesetih, tako je i Ceca nacionale negde smišljeno nastala kao instant seksi-domaćinski simbol ove podnebesne Srbije u kojoj, eto, živimo.

Kada pristojan čovek pogleda sa strane, jasno je da domaća politička arena liči na jedan surovi rijaliti šou koji bi trebalo da se prikazuje u kasnim večernjim časovima ili na posebnom kanalu sa višom cenom pretplate.

O filmskim izrazima, kao što su npr. flešbek (što nema isto značenje kao retrospekcija) ili filaž (brzi pokret kamerom), da i ne govorim. Ne možete da napišete stručni tekst o filmu ukoliko ne upotrebljavate tuđice (anglicizme, pre svega); slična stvar je i u sportu (da li je ofsajd – zaleđe, kako kažu Hrvati ili plej-of – razigravanje?).

Niko nije pokazao volju da se građanima nađe u ovoj situaciji, da pokuša da im olakša probijanje kroz smetove, jer je za ovu vlast Kalač brdo ravno Mont Everestu, a Duvanište arktičkoj ledenoj pustinji.

Problem smo mi, veverice, koje glasamo za njih, plaćamo da oni nas služe, da oni nama pomognu da živimo bolje, a u stvarnosti zapravo prihvatamo da smo mi njihov plen. I, prosto, ćutimo i slušamo dok nas gledaju u oči i obećavaju srećan kraj.

Da vam ono što imate ne bude manje od onoga sto nemate. Želimo vam, na kraju, da ova godina ima više sreće sa vama nego prethodna!
DurlanacA u kojoj kući je? Ili u kojoj zemlji? Ili na kom kontinentu?
Južne vesti saznaju: Dragana Sotirovski puštena u kućni pritvor
Čitalac