
Super-mesec 2014 – prvi put
Večeras je pun Mesec, ali ne običan već supermesec! U astronomskom smislu pojam “supermesec” nema neko posebno značenje ali ova pojava je u javnosti vrlo popularna poslednjih godina.

Večeras je pun Mesec, ali ne običan već supermesec! U astronomskom smislu pojam “supermesec” nema neko posebno značenje ali ova pojava je u javnosti vrlo popularna poslednjih godina.

A znate zašto? Kvalitetnija je. A i bolje je održavaju, nekako, svi zajedno.

Sumnje iznete u medijima da je direktor niškog Vodovoda, koji je istovremeno i narodni poslanik, na sednicu Skupštine Srbije putovao službenim automobilom Vodovoda, sve sa vozačem i dvoje kolega poslanika koje je „povezao“, moraju se ispitati iz nekoliko razloga.

Govorio je da je sramota krasti, a ne biti go; jer da je sramota biti go, ljudi bi se rađali obučeni, a ne goli. Golim rukama, je s druge strane, umeo da namesti đuntu. Ali je morao da skida točak, da skida poluosovinu… I to ne bi bila katastrofa, ukoliko majmun ne bi ušao u tenak.

Gradonačelniku Niša profesoru doktoru Zoranu Perišiću ne smeta „Beograd na vodi“. Gradonačelniku Niša ne smeta zapošljavanje partijskih kadrova iako ih sud proglašava nezakonitim…

Dobrih dvadeset godina slušam kako pričaju o nacionalizmu misleći na šovinizam i uvek očekujem da će neko da preseče ovo vrzino kolo ili ga, još bolje, rasplete. Ali takvoga nema, izgubili se junaci.

“Slavimo Beograd” na bilbordima diljem Srbije je apsolutno licemerno. Ne zbog Beograda kao takvog, ne ni zbog “Beograda na vodi”. Licemerno je zato što bi u Beogradu trebalo da postoje bilbordi “Slavimo Kragujevac”, jer bez rada “Fijata” stotine miliona evra, koje se u najvećoj meri troše u glavnom gradu, ne bi ulazile u našu zemlju.

Ko to ne može za godinu dana da smisli i formuliše svega 20 pitanja kojima će se proveriti ili utvrditi znanje dece koja tek da su sposobna posle osmog razreda da prepoznaju želje u sebi, a kamoli da analiziraju svoje znanje?

Pretnje, psovanje, fizički napad na novinare u zadnjih godinu dana u Nišu… Ne, svega toga nije ni bilo. Ne verujete? Pitajte tužilaštva i sud.

U naredne četiri
godine podsećaćemo se kako je to izgledalo pre stotinu godina – atentat u Sarajevu, objava rata, Cerska i Kolubarska bitka, odbrana Beograda, Valjevska bolnica, Niš kao ratna prestonica, zaleđena Albanija, Krf i Vido, Solunski front i slavno oslobađanje Domovine.

Podnosim je jer sam se ispavao i u ovo malo lucidnih trenutaka shvatio sam svoju nezamenljivu odgovornost za stanje u državi na čijem sam čelu.

Krajnje je vreme da se prestane sa pravljenjem medijskog cirkusa od tragedije koja je pogodila gradjane Srbije.

Dobro je s vremena na vreme podsetiti se da postoje i gore stvari od partijskog zapošljavanja – partije na vlasti se barem menjaju svake četvrte ili svakih desetak godina, a radni vek traje nekoliko decenija. Isina, ako je direktor uspešni partijski preletač, to izađe na isto.

Ako ijedan narod voli jubileje, to su Srbi. Te dvesta godina od ustanka, te sedamnaest vekova od potpisivanja Milanskog edikta, devet vekova rođenja Stefana Nemanje, te sto godina od početka Velikog rata… jednostavno, volimo da obeležimo sve što nam j kome nije obeležilo život.

Jel vi volite teorije zavere? Jel reagujete na njih? Ja, moram da priznam, više od jedanput sam zaglavio do kasno u noć sa prijateljima gde smo se bavili svakakvim teorijama zavere, te ovi ovo, te oni ono, i tako u krug. Mada, i tada sam to napominjao da imam neke ozbiljne probleme sa teorijama zavere.

Hoću da verujem da se “laletovski duh” poimanja kulture kao jednog od stubova nacionalnog identiteta i opstajanja već dovoljno “oteo iz flaše” da ga je nemoguće ponovo staviti u neku kontrolisanu teskobu.

Pre nekoliko meseci država je pucala u moju sestru dok se propisno kretala kružnim tokom poštujući saobraćajne zakone te države, a danas država ćuti i time saučestvuje u ubistvu mog bivšeg đaka. Svojim nereagovanjem i nečinjenjem država se posthumno obračunava sa Vukom, stavljajući u istu ravan žrtvu i njenog dželata. Ona se tu ne zaustavlja: […]

Ponešen „maestralnom pobedom“ i slepo verujući u jedan od slogana starih/novih vlastodršca, sada u ovoj postizbornoj tišini mislim da mogu ovo da podelim sa vama. Nije vezano za politiku.

Šta bi trebalo da donesu izbori? Novu politiku, nove ljude, novi način rada, novu energiju i nove ideje ili samo novu vlast? Ništa od toga iako su, paradoksalno, kod nas izbori sve.

Na poslednjoj dodeli najprestižnije nagrade Oskar, film „Mr. Hublot“ autora Laurent Witz–a i Alexandre Espigares iz Luksemburga, dobio je oksara za najbolji animirani kratki film. Na našem festivalu kratkog filma FREENETWORLD, isti film samo pola godine ranije dobio je nagradu za najbolji animirani film kao i nagradu za najbolji film festivala. Često dobijam pohvale iz […]
CokaSrećna vam Nova godina studenti! Želim da i nama bude srećnija zahvaljujući vama. Hvala vam na istrajnosti.
“Nema dočeka dok se pravda ne dočeka”- studentskom tišinom na mostu Niš ušao u 2025.
Čitalac