
Naši dani
Razvilo se crno vreme opadanja, nabujao šljam i razvrat i poroci. Podig’o se truli zadah propadanja, umrli su svi heroji i proroci.

Razvilo se crno vreme opadanja, nabujao šljam i razvrat i poroci. Podig’o se truli zadah propadanja, umrli su svi heroji i proroci.

Imamo sve prisutniju pojavu da je cilj ogromnog broja mladih ljudi da postanu marketiški (i drugi) kvazi-magovi sa završenim raznim MegaTreš školama, pri čemu im sistem obrazovanja to i omogućuva

Svake godine sredinom avgusta u goste mi dolaze drugari iz Beograda, Novog Sada, Skoplja, Leskovca. Svake godine oni svoje godišnje odmore prilagođavaju tom vikendu kada niška tvrđava oživi. Svake godine se tih nekoliko dana živi na Nišvilu ili od Nišvila.

Vlada Srbije maja 2013. donosi pred Skupštinu Srbije predlog izmena poreskih zakona na inicijativu jedne stranke (URS). Ovim izmenama prihodi lokalnih samouprava u Srbiji bi se smanjili za 20 milijardi dinara godišnje! To je negde oko 180 miliona evra.

Srpski jezik ima ili je bar imao u vreme mog odrastanja tu blagodet da se piše i ćirilicom i latinicom i kao redak narod u svetu bili smo pismeni. Sada smo manje pismeni, ali smo više nacionalno osvešćeni (čitaj: nacionalno ograničeni!)

Nišlije nikom dužne ništa nisu pa se zato večeras u svom vojevanju ne smeju prikazati kao bezdušna sila. Večeras moramo da budemo profesionalci. Igraju rukomet Želja i Vojvodina.

Grad Niš će ove godine u čast Cara Konstantina dodeliti nagradu za toleranciju. Rok za prijavu kandidata ističe ovih dana pa se koristim prilikom da javno predložim GRADjANE NIŠA za ovu „prestižnu nagradu“.

Antidoping kontrole nikada nije bilo u umetnosti. Da jeste, mnogi stvaraoci umetničkih dela bi bili doživotno diskvalifikovani, a njihova dela izbrisana iz istorije umetnosti.

Narodno pozorište nije samo hram pozorišne umetnosti, niti je njegova zgrada samo objekat pod zaštitom države. Pozorište je, pre svega, mesto gde se isti pronalaze i raduju jedni drugima – na stepenicama ali i među kulisama..

To uverenje da nam niko ništa ne može, da je naša istina jedina istina, i da su činjenice najebale ako se sudare sa samo našom istinom, ta oblapornost u pogledu na svet, te paranenormalne pojave, ta nadobudnost i isprazan osećaj svemoći, odavno ovde nije viđen.

Ohrabruje svakako saopštenje niške policije da su identifikovani anonimni “pukovnici” i “službenici BIA” koji su se pridružili direktoru Gradske toplane u pokušaju da ućutkaju “Južne vesti”, koje su pitale i zapitkivale o partijskom zapošljavanju, a onda netačan odgovor dobile tek na intervenciju poverenika Rodoljuba Šabića, o čemu on i piše na svom blogu.

Nedavni „sudar“ niških „Južnih vesti“, jednog od najagilnijih elektronskih listova iz unutrašnjosti i direktora jednog niškog javnog preduzeća je još jedna „dobra“ potvrda da se sloboda medija, iako često i mnogo proklamovana u krugovima naše „elite“, doživljava na vrlo „specifičan“ način.

U poslednje dve godine promenili smo tri ministra kulture, a mediji tvrde da je i četvrti na pomolu. Krenula su i nagađanja ko je četvrti: Maja Gojković, Dejan Savić ili Srđan Dragojević.

Sedi Milivoje na svom radnom mestu vatrogasca, zavalio se udobno u stolicu, pljucka u prste, okreće listove dnevnih novina i nekako ih lista bez nešto mnogo interesovanja.

Jedan moj prijatelj zna često da mi kaže „Propustio si fantastičnu priliku da oćutiš“, ali gradski oci Niša nisu propustili još jednu priliku da nas sve obrukaju.

Puno smo osiromašili i nismo u mogućnosti da finansisijski pomognemo ovu priču, ali aktivizam svih nas pojedinačno i organizovano bio bi svojevrsni „građanski samodoprinos za ličnu bezbednost”.

Prošle sedmice napisao sam post Aganlija na učiteljskom fakultetu. Post je privukao popriličnu pažnju pa budući da je u međuvremenu dobio epilog ima smisla napisati još jedan, kraći.

Nedavno su „Vranjske“, jedan od uglednijih štampanih medija iz unutrašnjosti, krenule u jednu novinarsku istraživačku akciju. Predmet akcije bile su visokoškolske ustanove u njihovoj sredini, a „alat“ Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja.

Nema javnih servisa, jer su oni sami, svojim servisiranjem partijskih potreba, u prethodnih 20 godina propustili priliku da rade u korist građana, samo se slepo držeći i najmanjih želja vlasti.

Ovo je priča o preobražaju koja bi trebalo da nas dotakne. Priča je i o praštanju i valjalo bi da naučimo kroz nju i o sebi ponešto!
CokaSrećna vam Nova godina studenti! Želim da i nama bude srećnija zahvaljujući vama. Hvala vam na istrajnosti.
“Nema dočeka dok se pravda ne dočeka”- studentskom tišinom na mostu Niš ušao u 2025.
Čitalac