
Vučićevci i antivučićevci
Da li ste ikada pokušali da razborito polemišete sa nekim okorelim obožavaocem (moderno, fanom) Vučića u vezi sa aktuelnim političkim pitanjima?

Da li ste ikada pokušali da razborito polemišete sa nekim okorelim obožavaocem (moderno, fanom) Vučića u vezi sa aktuelnim političkim pitanjima?

Prikazani smo kao grad Tike i Đoše, gde političari kažu narodu u lice da misle da je glup, sigurni da će ovakvo ponašanje proći nekažnjeno.

Na jednoj od idiličnih vožnji biciklom od moje kuće na niškom brdu do obližnjeg sela, spazih tablu sa natpisom: „Ulica Desanke Maksimović“.

Važno je biti naj, biti prvi, ako ne odnapred, a ono, barem, otpozadi. Takođe, najviše je poznato u čemu su Srbi najbolji – u vaterpolu. To je veoma čudno i iznenađujuće za jedan „suvozeman“ narod, da od svih omiljenih zemljanih sportova bude najuspešniji u vodenom.

Da li je iko ikada partijski zaposlen u JKP Mediana? Da li ovo može biti jedan od razloga što para nema? Naravno da ne. Praksa partijskog zapošljavanja je direktorima niškim strana. Gadljivi su na tako nešto i odgovorno tvrde da toga nije bilo, bar koliko oni znaju.

I cela cirkuska ekipa, koja je izmenjala sve moguće kostime i role u jadnoj predstavi drugorazrednog putujućeg pozorišta, uporno nešto glumata, nešto nam poručuje, čas bijući se lavovski u svoja nejaka prsa, čas čačkajući nos smejući nam se u lice. Poručuju nam: “Pa biraj narode!“

Kriza u koju je svet upao 2008. očigledno postaje sve dublja, a države nikad u istoriji nisu bile na ovom nivou zaduženosti. Po mnogim analitičarima politički i ekonomski pravac u kom ide svet danas vodi u ćorsokak. Politička elita to sigurno uviđa, ali ne preduzima nijedan pravi potez da čovečanstvo skrene sa puta koji vodi […]

Zato delujmo preventivno na ponašanje političara, razvijajući političku svest i širi društveni angažman, jer, na kraju krajeva, kvalitet našeg ličnog i društvenog života prvenstveno zavisi od nas samih.

Pravo značenje reči primitivac je prost, neobrazovan čovek. Ali kod nas najveće primitivce, oličenje primitivizma, nalazimo upravo među onima koji poseduju nekakvo obrazovanje.

Sve u svemu, ova Država duže vremena živi na tuđ račun, na veresiju nalik seljaku koji „pred zadrugu“ pije „na recku“. Da nije strane finansijske pomoći izgleda da bi se međusobno istrebili kao kanibali.

Kada nešto lupi o dno, često biva propraćeno zvukom „tup“, kao neoborivi dokaz da se do dna stiglo. Kada politički establišment jednog grada svojim delovanjem dođe do svojevrsnog dna, dešava se mnogo zanimljivija pojava. Umesto običnog „tup“ i tišine koja sledi nakon toga, političar doživljava kreativni nalet.

Uostalom, hajde da, poređenja radi, zamislimo ovakvu situaciju: objave neke ozbiljne novine, na udarnoj strani, „Spisak Jevreja u Srbiji“. Nigde u tekstu ne bude ni jedne antisemitske reči, ništa loše o Jevrejima „kao takvim“, sve čisto kao suza, čak prilično „tačno“, istraživački do bola…

Da bar možemo nešto da pokažemo onima koji dođu sa strane, a ne da im samo pričamo priče kako je to nekad bilo i šta se sve zapravo nalazi ispod gomila zemlje, šuta i đubreta. Jer, nisu svi odrasli na zamišljanju i nisu svi navikli da žive u večitoj improvizaciji.

Vođeni svojim borbenim entuzujazmom, verom u odluke i dokumenta, mi ćemo kroz 3 godine postići zapanjujuće uspehe. Tako već 1987. godine bićemo nadomak svome cilju. Te godine, 1987. živećemo kao pre 30 godina!

Radnici i “Radnički” bili su simbol našeg veselog, nasmejanog, čistog, dobro raspoloženog grada, grada koji je svoju decu čuvao, a svoje fabrike uzdizao do kulta.
Mašinska, Elektronska, Jastebac… Bila je čast biti deo tih sistema. Danas su oni neprijatni, nepoželjni, otpisani.

Nakon dve najave da će biti formirano preduzeće „Aerodromi Srbije“ stigla nam je – treća najava. Prošle nedelje Vlada Srbije prenela je saopštenje Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture da je Vlada na sednici odlučila da tokom prve polovine februara počne sa radom preduzeće „Aerodromi Srbije“.

Događaj koji u poslednje vreme privlači pažnju ne samo domaće, već i javnosti u regionu jeste najava kupovine balističkih raketa našeg suseda Hrvatske od strane Sjedinjenih Američkih Država. Reč je raketama zemlja-zemlja dometa do 300 kilometara, taman tolikog da, ako budu aktivirane, stižu do našeg grada (Niša).

Da li znate kako izgleda život u porodicama koje svoju decu teraju na prosjačenje, skitnju i krađu? Da li znate da ta deca spavaju u hladnoći i gladi? Da li vas je sramota koliko im je dobro?

Zašto ne treba verovati kozi da može da čuva kupus? Iz istog razloga zbog kog ne treba verovati da će političkim partijama interes građana biti bitniji od njihovih ličnih interesa. Zato su još u staroj Grčkoj bili svesni koliko je potrebno kontrolisati svaku vlast.

CokaSrećna vam Nova godina studenti! Želim da i nama bude srećnija zahvaljujući vama. Hvala vam na istrajnosti.
“Nema dočeka dok se pravda ne dočeka”- studentskom tišinom na mostu Niš ušao u 2025.
Čitalac