
Još ga davaju
Lagano dolazimo u stanje zombiranosti kada nam je,što reče Bora Čorba, “baš te boli šta ti rade, ko te laže, ko te krade“, a kada je tako, kako li je tek onima koji trče ovu izbornu trku.

Lagano dolazimo u stanje zombiranosti kada nam je,što reče Bora Čorba, “baš te boli šta ti rade, ko te laže, ko te krade“, a kada je tako, kako li je tek onima koji trče ovu izbornu trku.

Po drugi put u životu ću početi da pazim da li da se kao građanin Srbije branim od onog što me napada ili onog što me brani. Ne znam odakle veće zlo bije.

Počne da pritiska čim prođeš Bubanj potok i ne popušta kilometrima. Izgleda da se ne širi na sve strane, nego samo na ovu. Kad gledaš iz Beograda na tu stranu i nema ništa drugo nego magla.

Dajte narodu seksa i Noletovih igara, bitno da ima zadovoljstava, lakše je tada bez para. Da li je srpska verzija Cezarove maksime bila aktuelna i ovog proleća i zime?

Mi se u Nišu, nažalost, eto uvek izdvajamo po nečemu. 15 godina kasnije izgleda da nismo naučili osnovne izborne lekcije, a neke dečije bolesti nikada nećemo preležati.

Ja bih lično voleo da naredni gradonačelnik ima baš velike one lopte između nogu. Baš to što su nekadašnji hajduci nužno imali, a ovi savremeni samo u tragovima.

Na trenutak smo sinoć svi bili isti, uz pomoć magije televizije, a kad su se kamere ugasile oni su džipovima otišli u svoje vile na zasluženi odmor a mi svojim kućama, ko ih ima.

Pravo je svakog od nas da bira na koje izbore će izaći, a na koje neće. Ako ne želite da ubacite beli listić, niko to ne sme da vam predloži na samom biračkom mestu i vi imate pravo da odbijete to da učinite.

Nisam jedini koji je bio iznenađen jutros kada sam obišao biračka mesta. Gužva, redovi od po 20 metara. Stvarno nisam mogao da verujem.

Dakle, niko dobar, niko zadovoljan. Onima koji imaju diplomu – osporavaju istu, oni koji imaju titulu uz diplomu ne prijavljuju je iz različitih razloga. Nekako je najidealnija varijanta imati diplomu ali ne prikazivati.

Republička izborna komisija veoma ažurno je na svom sajtu objavljivala sve potvrđene izborne liste. Tako svi mogu videti raspored kandidata, njihova imena i prezimena, zanimanje i odakle su. Međutim, sa spiskova je uklonjen jedan veoma bitan podatak – ko je iz koje stranke.

Da bismo nešto očistili… morali smo prvo da zaprljamo… a kada smo zaprljali, onda treba da počistimo. I tako u nedogled… od našeg postojanja, od pamtiveka… do današnjeg dana. Čistimo-prljamo, prljamo-čistimo, čistimo-prljamo…

Bio je sneg i bilo je lepo i čisto. Odjednom se otopio i otkrio previše smeća i prljavštine. Neka se oni bave visokom politikom i otvaranjem novih radnih mesta, ja bih da se bavim đubretom pored pruge na Trošarini.

Vraćam se pre neko veče sa basketa, igrao Konstantin. Rezigniran, ne razočaran osim što sam video. A video sam, lopta okrugla i svako, bar ja tako mislim, igra da bi pobedio. Normalno, ne može uvek da se pobedi, ali da se igra, o tome ne treba govoriti.

Učenje stranog jezika otvara mogućnost za kulturnu razmenu. Za komunikaciju tipa „može jeftinije čizme“, koja bi verovatno zadovoljila kulturološke afinitete grube većine, dovoljan bi bio i nemušt znakovni jezik. Nego, to vidim nikoga nije zabrinulo, pa što da sad komplikujemo.

U sred predizborne trke ”kad mu vreme nije” pojavili su se zahtevi za rehabilitacijama Dragoljuba Draže Mihailovića i Milovana Đilasa. Kao što se očekivalo, bilo je dosta ljudi koji su bili protiv ove inicijative.

Potraga za Markom se mora izvesti do samog kraja. Niš, Aleksinac i Sokobanja moraju da „stanu“ na dva sata kako bi svi građani posvetili vreme u traženju malog Marka.

Komšija Laza automehaničar mi došapnu onomad dok smo cevčili pivo u lokalnoj kafani neke stvari o slastima i mastima koje uživaju gradski većnici, te da bih ja mogao, kako on reče „da se ogrebem za neku funkciju“, jer sam postao nekakav istaknuti umetnik koga su, zamisli, snimali i za „Dnevnik“.

Pre par dana mi je umro prijatelj, glumac Gole Velinović i to me je baš pogodilo. “Odlazi moje društvo, i ja čekam na red…“… Da li sam došao na red, razmišljam dok ulazim na odeljenje kardiologije, ili ću ga i ovog puta preskočiti?

Prosto je. Neki izaberu da budu beskućnici, a neki opet i ne. Neki samo pokušavaju. Obično prvo izaberu da budu nezaposleni.
CokaSrećna vam Nova godina studenti! Želim da i nama bude srećnija zahvaljujući vama. Hvala vam na istrajnosti.
“Nema dočeka dok se pravda ne dočeka”- studentskom tišinom na mostu Niš ušao u 2025.
Čitalac