
1300 kaplara ili 1054 alava?
Sa druge strane, uz sve pošasti, #zlatnodoba nam je donelo i neke nove „studente“, one što završe fakultet za par dana samo zbog diplome. Znanje im ne treba. Imaju partiju. I tu je veliki vođa, koji se razume u sve.

Sa druge strane, uz sve pošasti, #zlatnodoba nam je donelo i neke nove „studente“, one što završe fakultet za par dana samo zbog diplome. Znanje im ne treba. Imaju partiju. I tu je veliki vođa, koji se razume u sve.

Ako poverujemo u tezu da su svi, počev od najtiražnijih do onih koji su se nakon velikih nagrada povukli u andergraund ili onih koji ispod zemlje sanjaju slavu, svi redom budale, šta je to što mlade generacije vuče da se svrstaju u red tikvana za šta se pisci danas smatraju?

Nekad davno, davno, čak još prošle godine, počela je ta neprikosnovena i svepitajuća EU da primećuje sve jači miris uginule demokratije u Srbiji. Sveže iskopane humke, u koje je vlast pod zaštitom medijskog mraka “sahranjivala” građanske slobode, ljudska prava, institucije sistema, pa čak i ponekog političkog protivnika, su se toliko namnožile, da su počele da sve više sapliću Srbiju na njenom evropskom putu.

Zamislite da ste glavni akter u rijaliti programu pod nazivom „Opaka bolest”. Uslov da učestvujete u njemu jeste da se ne osećate dobro i da ispoljavate neke čudne i ponavljajuće simptome za koje se ne zna pravi uzrok. Postoji sumnja na određene bolesti, od kojih su neke i one koje mogu potencijalno opasno ugroziti Vaše zdravlje i život.

Jer kako jednom reče Abraham Linkoln, kojeg smatraju jednim od najboljih predsednika iako je Amerikom upravljao u vreme građanskog rata: „Ne možete pobeći od odgovornosti sutrašnjice, izbegavajući je danas“.

Ono što vidim i šta trpim kao i većina nas, jeste da je proces odumiranja ovako krivo nasađene države odavno ušao u svoje metastaze i da negovanjem kulta ličnosti, fabrikovanjem potemkinovih sela, lažnih vesti, atmosfere mržnje i podele društva nećemo napredovati, već da nam preti ponovo jedna nacionalna katastrofa sukoba i stradanja.

Koliko god nas scenaristi i režiseri ove višestranačke telenovele sluđivali stalnim obrtima i zapletima, ne treba zaboraviti da ipak mi biramo u kojoj priči želimo da živimo.

Suština kampanje koja se vodi protiv KRIK-a je da se svi novinari zastraše i odvrate od bilo kakvog terenskog rada. Korumpirani političari do sad su naučili da rade preko posrednika, tako da se njihova imena sve manje pojavljuju u dokumentima, ali još su slabi na to da ih neko uhvati uživo da se sastaju sa kriminalcima i tajkunima, voze njihova kola ili žive u njihovim stanovima.

Instagram, naravno, nije jedino mesto gde se ogledaju pomenute negativnosti, samo je nekako najdrastičniji po tome što ima ogroman uticaj na milione pripadnika mlade populacije.

U toj rečenici je srž političke propagande, emocionalna je, kupuje vaše niske strasti s jedinim ciljem da se u vama javi „ma, ima tu nešto …“ i da ona počne da caruje, praveći samo štete i stvarajući zarobljeno društvo u raljama iluzija.

I paun i vile su često prisutni u bajkama, pa zato ne treba da nas čudi što su baš sada, nekako zajedno izvučeni iz naprednjačkog šešira. Baš sada kada živimo “zlatno doba”.

Uz citiranje jedne izjave čuvenog francuskog generala iz Prvog svetskog rata o moćnoj srpskoj vojsci, kad je navodno rekao „ni naša konjica nije mogla da stigne vašu pešadiju“. Da li je to istina ili samo laskava verzija izjave „pustili smo vas da prvi izginete“?

Insteresantno je da ta podela društva, koja je imperativ ove diktatorske vlasti, kao nuspojavu ima i ovu podelu koji sami ljudi rade.

Tako kreirano tabloidno biće u politiku se ozbiljnije uključuje u predizbornoj kampanji kada TV termine i novinske strane, umesto starleta, zadrugara i ostalih “zvezda” popunjavaju političari. Razume se, isključivo oni koji imaju pristup i kontrolu nad medijima. To već pripremljeno biće sada upija druge poruke, koje opet bez mnogo razmišljanja i prihvata.

Zašto naši javni funkcioneri ne mogu da se voze javnim prevozom po ugledu na političare Švedske? Zato što im je tako udobnije ili zato što su se otuđili od naroda?

Ko glasa, kajaće se. Ko ne glasa, opet će se kajati.

Univerzalnog leka nema. Nekog domaćeg leka za ublažavanje ove „bolesti“ ima, a on se ogleda, pre svega, u promeni izbornog sistema, a naročito sistema glasanja!

Ko ne veruje da postoje “predizborna asfaltiranja” neka se provoza do Sarajevske ulice koja je do pola asfaltirana pred same izbore 2016. godine. Iako su svi iz ovog dela Niša mislili da neće morati da čekaju nove izbore kako bi kompletna ulica bila pod asfaltom, baš to se desilo.

Govoreći najgore o onima koje smatra najgorima, predsednik Vučić iscrtava autoportret sopstvene vladavine. On je strahovito verodostojan i pripada pravcu koji je poznat kao hiperrealizam. I ne bi to ni bilo tako strašno da za njim i njegovima ne ostaju mrtva priroda i, na žalost, društvo.

Tako to počne. Kao sitan uzrok. A krupna posledica. Kao mala bolest. A velika neizlečivost. Tako to počne: kao (in)diskretno nasilje i izveštačenost. A završava se tako što se ne završava.
CokaSrećna vam Nova godina studenti! Želim da i nama bude srećnija zahvaljujući vama. Hvala vam na istrajnosti.
“Nema dočeka dok se pravda ne dočeka”- studentskom tišinom na mostu Niš ušao u 2025.
Čitalac