
Neuračunljivi
Nego, gospodine sudija, svestan sam da morate da mi izreknete kaznu. Evo već mesec dana koje sam proveo u istrazi i ja sam sada čist. Pričali su mi da se u istrazi najlakše skida sa droge, a ja im nisam verovao.

Nego, gospodine sudija, svestan sam da morate da mi izreknete kaznu. Evo već mesec dana koje sam proveo u istrazi i ja sam sada čist. Pričali su mi da se u istrazi najlakše skida sa droge, a ja im nisam verovao.

Gledam po drveću bolničkog kruga, sve u nadi da ću na video snimku negde ugledati Tasu Ticu. Zalud. I on je mučenik kanda odleteo. Daleko negde. Da se ne vrati. A ja, balkanski urođenik i dalje verujem da će se stvari nekad promeniti u Urnebesnoj tragediji u kojoj nehotice statiram. Zalud. Pazi ovamo. Zamisli prosečnog […]

Bog postoji, Srbi su nebeski narod, a postojanje i mišljenje nemaju nikakve međusobne veze. Ja ne vidim kako drugačije objasniti činjenicu da, nakon svih istorijskih promašaja, uprkos odsustvu svakog racionalnog objašnjenja, Srpski narod još uvek postoji.

Možda izgleda da doprinos obrazovnom sistemu nije u skladu sa bezbednošću sve dece, ali deci će svakako biti zanimljivije u školi i manje će hteti da napuštaju nastavu. I dualno će se obrazovati na temu korišćenja interneta, sem prepisivanja.
Pa, srećna nam nova 1933/34. Ili tako nešto.

Dok su se Stefan Prvovenčanin ili kralj Milutin ženili Vizantijom ne bi li sačuvali teritorije, ovaj savremeni NEmanjić predaje teritorije, ne bi li se oženio Evropom.

Ćuteći sa se okrenuo i izašao iz sobe, malopređašnji susret sa Smrću bio je bleda senka u odnosu na ovo što sam čuo od ovog starca. Mnogo strašnije od smrti može biti samo način na koji se umire.

Veliki, ni tvoja najveća laž, ni sve laži koje tvoje nesrećne sluge svakoga dana izgovaraju, sva ta planina smeća, korova i otrova, koliko god rasla i ružila svet, nikada neće biti veća od samo jedne istine. A ta istina, tako obična i čista, a samo tebi neuhvatljiva, jeste da je ovo Srbija koja se nije dala ni podala ni mnogo većima i jačima od tebe, pa neće ni tebi. Sve ti je uzalud, za tebe su svi prolazi zatvoreni.

Opet je goreo auto u Nišu. Ovog puta nije zapaljen spolja. Bomba ga je raznela iznutra. I usput još jedne inicijale smestila u hroniku, a fotografije ugljenisanog auta i delove tela na naslovnice tabloida. Neproverene informacije i gomila što užasnijih fotografija uvećavaju tiraž.

Pretnje su u Srbiji mutirale do takvih krajnosti da nas gotovo i ne tangiraju. Sem kad imbecilna presuda nekog suda na njih skrene pažnju. Ili kad se dotaknu političara čija sigurnost bude „objektivno ugrožena“!

Velika najava, veliki događaj konačno u Nišu! Nakon toliko glavobolja Ministra zdravlja i Predsednika države, kao psihosomatska reakcija na osećanje tuge i žaljenja zbog kašnjenja radova, otvara se novi zdravstveni centar u našem gradu!

Samo što se završio panel na Forumu koji je organizovala Evropska unija, na kojem smo govorili o tome da u mnogim zemljama postoje takozvane “vladine nevladine organizacije i analitičari”, kada sam video da je takva ekipa istog dana imala posetu evropskom parlamentu!

Zaštitnik građana Zoran Pašalić najavljuje osnivanje nove, paradržavne, „potpuno nezavisne medijske organizacije“. Vukašin Obradović podseća na sličnu ideju Verana Matića od pre dve godine.

Ti za koren nisi stvoren. Ceo svet ti je otvoren. Ako ti se nekud žuri, stisni srce i zažmuri. Al’ kad pođeš – nemoj stati. Mahni rukom. I odjuri.

Da pre nekih godinu i po dana, uoči samih predsedničkih izbora, u emisiji uživo nisam izgovorio da je Saša Janković Vučićev trojanac, sada ovo ne bih pisao. I tako je dovoljno, čak i previše onih koji su mu do juče bili bliski, a koji danas o njemu govore loše, veoma loše. A tek nadolaze oni koji će o Jankoviću govoriti još mnogo gore.

Nadam se samo da na sledećem Sajmu knjiga, pošto nam biblioteke organizuju bostanijadu, a većnici za poljiprivredu su ujedno bili i većnici za kulturu nećemo na letku imati veprovu glavu, vezu mladog luka ili traktorsku gumu. Ili možda VC šolju? Pa nije neuobičajeno da baš tamo nastaju najgenijalnije ideje.

Nakon mnogo godina moj je grad postao centar sveta jer je uspeo da zapati epidemiju malih boginja 50 godina nakon su ljudi kročili na mesec.

Sloboda je vrhunska vrednost i kada bude prezentovana u najvišem predstavničkom domu onako kako dolikuje slobodno mislećim ljudima, imaćemo jasan dokaz da smo kao narod sazreli. Do tada, gledajmo razne dobro uvežbane eksperimente i, ako ništa drugo, izložimo ih bar poruzi i kolektivnom podsmehu!

Ukoliko bismo jednom rečju definisali nedavno završeni konkurs za izbor direktora niških preduzeća, ta reč bi bila – bruka. Ono što preživljavamo ovih dana sa izgorelim kolima funkcionera, dok oni sumnjaju da su požari podmetnuti, nije ništa drugo do nečiji – bes.

Tolerisanje diktature, samovolje, korupcije, pravnog nasilja, gušenje građanskih sloboda.. zarad navodnog „očuvanja stabilnosti u regionu“, u sebi može da sadrži „EU“, ali samo kao početna slova eutanazije svih onih ideja zbog kojih verujemo u Evropsku uniju.

Naš narod je iznedrio mnogo poslovica koje se tiču upornosti. Nažalost, pozitivna konotacija te bitne karakterne osobine se dobrim delom danas izgubila. Mi jesmo uporni i dalje, ali uglavnom u nekim stvarima kojima se, opet poslovično govoreći, samo budale ponose a pametni stide. Među njima se kao najočiglednije, verovatno i najzaslužnije za ovakav naš istorijski sunovrat, izdvajaju nekultura i bahatost.
CokaSrećna vam Nova godina studenti! Želim da i nama bude srećnija zahvaljujući vama. Hvala vam na istrajnosti.
“Nema dočeka dok se pravda ne dočeka”- studentskom tišinom na mostu Niš ušao u 2025.
Čitalac