Južne vesti - Leskovac, Niš, Pirot, Prokuplje, Vranje - vesti iz južne Srbije

21:13, 2. 5. 2020.

| BBC News na srpskom

Lora Marling: Ima li mesta za intimu u muzici u doba epidemije korona virusa

Autor: BBC News na srpskom
Laura Marling
Getty Images
Njen sedmi album objavljen je pre vremena u nadi da „može da posluži kao mala zabava ljudima" tokom izolacije od korona virusa

Pre tri godine, šesti album Lore Marling, Semper Femina, završio se zvucima kako ona odlaže gitaru i izlazi iz studija u baštu. Potom su se zatvorila vrata, a slušalac je ostao sam, u tišini.

Bila je to uvijena referenca, objasnila je pevačica, na dramu Henrika Ibsena Lutkina kuća, u kojoj žena napušta muža i decu u želji da otkrije samu sebe.

Marling se nadovezuje na istu temu na novom albumu Song For Our Daughter (Pesma za našu ćerku), koji je objavljen

, kao reakcija na izolaciju od korona virusa.

Uvodna pesma, Aleksandra, odgovor je na Alexandra Leaving (Odlazak Aleksandre) Leonarda Koena, koja se pita gde je otišla Koenova ljubavnica pošto ga je napustila.

What became of Alexandra? Did she make it through?", pita se Marling. „What did Alexandra know?" (Šta se dogodilo sa Aleksandrom? Da li je uspela? Šta je znala Aleksandra).

https://www.youtube.com/watch?v=2D-XGoBsg0U


„Ne pominje se njen unutrašnji život" u Koenovoj pesmi, objašnjava pevačica.

„Ne postoji sugestija da ona ima bilo kakav unutrašnji život koji je bilo šta više nego biti zanosna lepotica."

„I to je zanimljivo za mene kao samostalnu mladu autorku koja ima unutrašnji život i na koju je neko projektovao stvari i preživela je to, što ume da bude prilično preterano strastveno iskustvo.

„I zato sam poželela da podarim Aleksandri njen vlastiti glas ili da otkrijem šta se desilo sa Aleksandrom i posledice preživljavanja te veze", dodaje.

„Ja sam vlastiti put u bekstvo"

Marling se vraća temi odlazećih ljubavnika u Fortune, varljivo lepoj baladi u kojoj žena okončava brak tihim razaranjem:

„I had to release us from this unbearable pain."(Morala sam da nas oslobodim ovog nepodnošljivog bola)

Pesma je inspirisana otkrićem da je njena majka, nastavnica muzičkog, čuvala pare u „fondu za bekstvo" u slučaju da nekad oseti potrebu da pobegne od porodice.

„Večerala sam sa sestrama jedne noći", priseća se ona, „a moja najstarija sestra je rekla: 'Sećate se da je naša majka držala novčiće od jedne funte u ćupu iznad mašina za veš?' A ja sam rekla: 'Oh, da.'"

„Tu je ukupno bilo 350 funti ili tako nešto - ni u kom slučaju dovoljno da se pobegne - ali toliko je uspela da sakupi tokom života."

„I ja sam pomislila da je to strašno tragično na jedan savršen način, taj pokušaj jedne generacije da za sebe izbori parče slobode."

Laura Marling
Chrysalis / Partisan Records
Kantautorka je pet puta nominovana za najbolju britansku muzičarku na dodeli nagrade Brit, a osvojila ju je jednom, 2011. godine

Marling, koja je početkom 2020. napunila 30 godina, nikad nije osetila potrebu da sakupi vlastiti fond za bekstvo.

„Ja sam svoj vlastiti put u bekstvo", kaže ona.

Što je razlog zašto, na kraju albuma Semper Femina, ona nije odlazila ni od čega i ni od koga; pokušavala je da pronađe novi pristup muzici.

Pesme koje je stvorila posle tog poslednjeg albuma delovale su suviše poznato, „kao pisac koji iznova i iznova piše jednu te istu knjigu", kaže ona. „Mislim da mi je pretilo da dosadim samoj sebi."

I tako je napustila izdavačku kuću i svoj menadžment, sarađivala sa pozorišnim režiserom Robertom Ajkom, napisala originalnu muziku za seriju „Birmingemska banda" i formirala duet po imenu Lamp sa kolegom muzičarem Majkom Lindsijem iz benda Tang.

Rad na Ajkovoj predstavi „Meri Stjuart" izmenio je njen pristup tekstovima. „Način na koji on režira i način na koji piše i prepravlja komade, u velikoj meri je zasnovan na ritmu i zato sam počela mnogo da razmišljam o ritmu jezika", kaže ona.

Lindsi je, sa druge strane, uveo novu spontanost u njenu muziku. U slučaju projekta Lamp, mnogi vokali su snimljeni iz samo jednog pokušaja, „i mogu da čujem sebe kako se saplićem o tekstove zato što su napisani 30 sekundi pre toga."

Ali Song For Our Daughter u potpunosti je album Laure Marling. Njene preokupacije - složenost požude, arhetipovi ženskog stanja, umetnost, ljubav i želja za putovanjem - provlače se i ovde kroz pesme, ali se u njima krije i novootkrivena ekonomija melodija i tekstova.

„To mi je definitivno bilo na umu: kako svesti sve na osnovne sastojke a da se i dalje prenese sentiment", kaže ona.

„I ne mislim da je nužno to moja najjača strana. Moja najjača strana mislim da je višeznačnost, koja je definitivno i dalje tu, ali u mnogim pesmama postoji i direktan sentiment."

Laura Marling
Chrysalis / Partisan Records
Jedna od njenih novih pesama inspirisana je jednstavnom direktnošću pesama Pola Makartnija

Ovaj pristup najočigledniji je u poslednjoj pesmi na albumu Za tebe (For You), jednostavno sklepanoj ljubavnoj pesmi, napisanoj kod kuće sa njenim dečkom.

I thank a God I've never met, never loved, never wanted... / For you", peva ona. „I wear a picture of you, just to keep you safe" (Zahvaljujem se bogu što nikad nisam upoznala, nikad volela, nikad poželela... Za tebe)

Pesma je, kaže ona, „mala posveta" Polu Makartniju u trenucima kad je najtopliji i najiskreniji.

Ona je kasnije otkrila ljubav prema ovom bivšem članu Bitlsa, budući da je pre toga oduvek bila suverena Lenonova obožavateljka.

„Posvađala sam se sa prijateljem, da sve bude neobičnije, oko toga što sam branila Lenona protiv Makartnija", kaže ona. „I shvatila sam to veoma lično."

„Iz nekog razloga sam smatrala da je Pol Makartni bio dobrica, a Džon Lenon nevaljalko i da ja na neki način otelotvorujem nevaljalku - i zato sam mislila da bi bilo zanimljivo videti zašto sam imala tako snažna osećanja povodom toga."

Pošto je upala u crvotočinu Jutjuba, Marling su se oči „potpuno otvarile" kad je čula Makartnijevu pesmu iz 2005. godine, „Jenny Wren, neku vrstu dodatka pesmi Blackbird, čiji tekst opisuje borbu muzičarke da sačuva talenat usred siromaštva, društvenog ugnjetavanja i slomljenog srca.

„Oduvek sam znala da je on sjajan tekstopisac, ali kad mi je neko pustio tu pesmu, nisam mogla da verujem", kaže ona.

Velika je verovatnoća da se Marling pronašla u Makartnijevom tekstu, budući da je odavno dosledno dovodila u pitanje usku kategorizaciju muzičarki.

Ona nikad sebe nije prosto predstavljala kao fatalnu ženu ili povređenu ljubavnicu; heroinu ili žrtvu; mističarku ili anđela čuvara.

Umesto toga, sebe ubacuje u mutne složenosti stvarnog života. Kao što sama kaže u jednoj od novih pesama: „I love you my strange girl, my lonely girl, my angry girl, my brave..." (Volim te, moja čudna devojko, moja usamljena devojko, moja besna devojko, moja hrabra...)

Nedavno se ova kantautorka osvrnula na prvo pojavljivanje na sceni londonskog novog folka sa 16 godina - kad su je muškarci savetovali da se „ratosilja gitare" i postane tradicionalna pevačica u bendu ili kako su je rani napisi u medijima definisali u odnosu na njen odnos sa Markusom Mamfordom i Čarlijem Finkom iz Noah and the Whale.

Ona je shvatila da je „prerano oduzeta nevinost" velika tema njenog života, zbog čega pesme na njenom novom albumu nameravaju da „naoružaju sledeću generaciju na način na koji ona nikad nije bila naoružana".

„Pomislila sam: 'Ukoliko moja ćerka mora da prođe kroz sve ono kroz šta sam ja prolazila, ja ću to emotivno veoma teško podneti."

„I ne želim da kažem da moji roditelji nisu dali sve od sebe da stvore nekoga ko je sposoban da se brine za sebe u svetu, ali zato društvo nije. Društvo mi to nije pružilo."

Upečatljivo je da se njen prethodni album, koji je vivisecirao muški pogled i slavio snagu ženskih odnosa, pojavio neposredno pre nego što se zapatio pokret #MeToo.

Šta je Marling mislila o tim otkrićima, imajući u vidu vlastita iskustva?

„To je veliko pitanje", kaže ona. „Očigledno sam razmišljala o svemu tome - i osećala sam se kao da kasno stupam na scenu - ali društvo je kasnilo još i više."

„Mislim da se sve to pokazuje na masovnom planu na isti onaj način na koji se trauma pokazuje. Pokušavate da oblikujete to u neku priču, a onda shvatite da priča uopšte nije bitna, važno je samo kakvo je bilo iskustvo."

Naslovna pesma na njenom novom albumu opisuje ženu čija „odeća završava na podu, dok sluša savete nekog matorog dosadnjakovića" clothes [are] on the floor, taking advice from some old, balding bore".

To je priča upozorenja, zasnovana na pričama koje je čula od „svake prijateljice, a i od popriličnog broja prijatelja."

Ali ona vidi nadu u muzičarima „pola generacije mlađim od nje" koji su „mnogo spremniji da javno iskažu stvari koje ja nisam bila spremna kad sam bila u ranim dvadesetim."

„Njihovo shvatanje poverenja i dobrovoljnog uzajamnog pristanka veoma je drugačije, i to na dobar način, a to je radikalno. Osećam se neverovatno osokoljeno zbog toga."

„Mislim da će to sve da promeni."

Novi album Lore Marling „Song For Our Daughter", pojavio se u prodaji.


Pratite nas na Fejsbuku i . Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]

Podeli sa prijateljima
KOMENTAR DANA

Da stave Hitnu na Kamenički vis?

Miloš Čitalac

Tekst: Zbog gradnje nove Hitne i Porodilišta menja se Plan generalne regulacije

Pronađite nas na: