Južne vesti - Leskovac, Niš, Pirot, Prokuplje, Vranje - vesti iz južne Srbije

12:34, 19. 12. 2016.

Saša Janković

Gost: Saša Janković, zaštitnik građana

Razgovor vodio: Aleksandar Stankov


JV: Zaštitnik građana u Srbiji postoji već 10 godina. Na ovaj značajan jubilej Saša Janković, Zaštitnik građana rešio je da poseti Niš. Međutim, niko od gradskih vlasti nije pristao na razgovor sa njim, video se sa građanima i NVO sektorom, razgovarao i sa medijima. Sada je u studiju Južnih vesti, gospodine Jankoviću dobrodošli.

Bolje vas našao.

JV: Evo da počnemo od tog neodgovaranja, da kažem, gradskih vlasti na vaš poziv i eventualni zahtev za sastanak sa njima i razgovor sa njima.

To je odluka gradskih vlasti, kao što ste rekli. Ja sam došao u Niš a Niš je mnogo više od gradskih vlasti. Prvo sam jutros razgovarao sa direktorom, rukovodstvom i radnicima Jure, i ako moja nadležnost nije da se bavim kontrolom rada privatnih preduzeća. Ali obzirom na značaj koji je slučaj Jure dobio u srpskim uslovima smatrao sam za potrebnim, a istovremeno i direktor, odnonso, rukovodstvo Jure i ako nisu morali8 danas smo razgovarali o tome kako da se unapredi i položaj radnika i da se preduprede nejasnoće i nesporazumi u odnosu na tu fabriku. Onda sam razgovarao i sa nevladinim organizacijama, vašim LAF-om, tako da mislim da imam dosta dobru sliku o Nišu.

JV: I dosta dobrih sagovornika.

I dosta dobrih sagovornika i više nego dobrih informacija da se stekne prava slika.

JV: Nekako je logično da Zaštitnik prava građana razgovara i sa onima koji na neki način povlače i te pravne poteze, a to su vlasti na lokalu koji u mnogome mogu da doprinesu i odmognu pravima građana. Kakav je odgovor od njih bio?

Ne samo da je logično to je elementarna pristojnost. Ja imam dve vrste ovlašćenja, jedna je kontrolna. I zaista kada pokrenem postupak kontrole onda postoji pravna obaveza da se daju izjave i meni i mojim saradnicima, da se dokumenti daju, ako tražim zvanično sastanak u roku od 15 dana svako mora da se sastane samnom. Ovo je poseta, jedna, preventivna, edukativna, informativna i trebalo bi da svako vidi korist od nje. Ako organi grana ne vide korist od razgovora sa Zaštitnikom građana koji može da unapredi komunikaciju između građana i svake vlasti, onda oni to ne vide. Nije bilo nikakvog odgovora. Inače to je ono što građani Niša najviše zameraju svojoj vlasti ćutanje. Od nekih 250 pritužbi ove godine, ukupno 1430 iz Niša za ovih 10 godina, najveći borj se odnosi na ćutanje administracije. Vi nešto pitate, tražite, očekujete odgovor i imate pravo na odgovor a vaše gradske vlasti ćute.

JV: Ćutali su i sada ali javili su se, javio se menadžent Jure i odgovorio mi smo i sa njima imali kao medij i neke kolege iz drugih medija, kada smo se bavili problemima radnika u toj firmi, imali smo problema da stupimo u kontakt sa njima i tamo je bilo dosta ćutanja. Šta su vama rekli, da li ste možda razgovarali sa radnicima pride? I kakvi su uslovi rada u Juri? Kakav je vaš zaključak i utisak?

Prvo, prerano bi bilo donositi zaključak na osnovu jednog razgovora. Razgovarao sam i sa pojedinim radnicima u pogonu i sa menadžmentom i sa direktorom. Prerano bi bilo donositi neke zaključke. Ono što se na licu mesta može videti da je Jura jedna izuzetno organizovana fabrika u kojoj postoji mnogo radnih procedura, koje su specifične za visoko automatizovanu proizvodnju i činjenica da su se u javnosti pojavile mnoge okolnosti i informacije koje pokazuju da se u Juri ne poštuju sva prava radnika. Bez preudiciranja svega što stoji iza takvih vesti mogu da kažem da smo direktor i ja postigli saglasnost oko toga da je samo zadovoljan i visokomotivisan radnik efikasan radnik. Da se prava radnika moraju poštovati i unapređivati, čak je rukovodstvo Jure imalo nekih inicijativa u pogledu naših propisa koji idu na ruku radnicima. Siguran sam da ima i nečega što nije u potpunosti poštovano, kao što sam isto tako siguran da ima i drugih mesta i drugih poslodavaca koji isto tako ne poštuju sve. Da ne bi od Jure pravili primer za sve loše u Srbiji, to sasvim sigurno nije fer prema toj fabrici, istovremeno siguran sam da radnici imaju što šta da požele da se unapredi. Ajmo da od današnje moje posete tamo stvari krenu na bolje a ne na gore.

JV: Jasno, ali u svakom slučaju vaša vrata su za radnike otvorena, jel tako?

Uvek otvorena. Srbija nije zemlja besplatnog rada, Srbija nije zemlja ropskog rada, u Srbiji radnici imajku svoja prava, poslodavci, Jura ili bilo koji drugi poslodavac, mora prihvatiti propise Republike Srbije koji se tiču radnika ne samo na papiru nego i u praksi. Još nešto, svaki ozbiljan poslodavac zna da je najefikasniji, najisplativiji radnik i zadovoljan radnik i motivisan radnik.

JV: Da se dotaknemo i aktuelnih tema,m da tako kažem. Ovih dana najaktuelnije u medijima je vaše otvoreno pismo premijeru Srbije Aleksandru Vučiću. Gde ste mu se vi, ja bih rekao, moj utisak, jedan od retkih javnih funkcionera koji se javno otvorenim pismom obratio premijeru. Tu ste rekli, između ostalog, i upotrebili reči kao što su totalitarizam, netrpeljivost, raspirivanje mržnje. Šta vas je navelo da se prosto obratite premijeru i da iskoristite ove termine?

Ja sam jedan od onih koji je doživeo da premijer, odnosno, predsednik Vlade, a i o drugima, kao neprijateljima države, kao neprijateljima naroda. To su stvari koje su jednostavno nedopustive. Ne možete tako nešto nekome da kažete, ne možete na nekog u Srbiji da stavite takvu anatemu. Posebno ne iz perspektive vlasti. Ako ste vlast možete da se ne slažete sa nekim, možete da smatrate da radi loše, možete da dokažete da je počinio krivično delo, pa da ga pošeljete u zatvor. Možete kao građanina da ga razrešite u Skupštini. Vladajuće stranka ima više nego dovoljnu većinu da me bez ikakvog pitanja, bez ikakvog obrazloženja razreši. Dovoljno da kažu da radim nestručno. I ne moraju ničim to da dokažu, mogu da me razreše. Ali reći nekom su Srbiji da radi protiv naroda, da radi protiv države, da je strani agent, da je strani plaćenik. A to se dešava, da se to desilo samo meni to bi bio problem više lične prirode, međutim to se dešava i novinarima, to se dešava i umetnicima, to se dešava ljudima koji pišu blogove ili su aktivni na društvenim mrežama, to se dešava svakom ko nije spreman da se pokloni pred vlašću. to nije dobro, to nije dobro i za vlast i za građane. Moja je dužnost tamo gde drugi možda ne mogu, ne smeju imaju objektivne ili subjektivne razloge zbog kojih će nešto da prećute. Moja je dužnost kao Zaštitnika građana da se usprotivim tome kao principu. Ne pojedinačno predsedniku Vlade, nego kao principu, ne možete građane proglašavati za izdajnike zato što vam se ne sviđa njihov politički stav, zato što vam se ne sviđa njihovo opredeljenje, to jednostavno nije dozvoljeno.

JV: Ta alergija na kritiku je prisutna poslednjih godina, da tako kažem. Često se desi da se i teške optužbe na nečiji račun iznesu u javnost a onda posle od toga, u nekom trenutku te informacije nestanu i mi neznamo šta se sa tim desilo. Dakle, da li je to istina ili nije istina. Da li je u redu da visoki funkcioneri, i sam premijer, izađu u javnost i kažu neke neistine i da se tu priča završi?

Naravno da nije u redu. Imamo čak i gore situacije. Neko je duhovito rekao da naša borba protiv korupcije ili kriminala liči na sportski ribolov. Uhvatiš nekog i slikaš se sa njimi onda ga vratiš. Bez nastavka priče, bez presude, dakle shvatate o čemu pričam. Postalo je tim metodom kuvanja žabe nama već prihvatljivo da svaki dan slušamo tvrdnje kako je neko lopov, kako je neko kriminalac, kako je pokrao zemlju, kako je ovo, kako je ono i da se to plasira verbalno, pisanim rečima, da se prave fotomontaže, da se svašta nešto radi i lagano mi dižemo marginu, odnosno lestvicu prihvatanja svega toga. Ono što je nemoralno, ono što je nedopustivo, ono što je nečasno, ono što je amoralno postaje nam negde uobičajeno. To je jako jako loše. To ne smemo da dozvolimo.

JV: Pomenuli ste malopre Skupštinu i tu ste sada česta tema narodnih poslanika, naročito vladajuće većine i vi i poverenik Rodoljub Šabić. Govori se o vašim platama. Moje pitanje je zbog čega sada a ne 2012. tamo avgusta kada ste zaista bili na dnevnom redu i kada se odlučivalo o vašem novom mandatu?

Pitanje plate i hvala vam što to postavljate veoma ilustrativno pokazuje iskrenost kritika mog rada. Zako koji je donet 2005. o Zaštitniku građana kaže plata Zaštitnika građana jednaka je plati predsednika Ustavnog suda a plata njegovih zamenika jednaka je plati sudija Ustavnog suda. Sada mi kažite vi jendo ime sudija Ustavnog suda. Znate li?

JV: Ja ne bih znao.

Znate li koliko ih ima?

JV: Ne.

15. Sećam se predprethodne vlade koja je zamerala da imam predug mandat od 5 godina. Znate li koliko je mandat sudija Ustavnog suda? 9 godina. I u zakonu od 2005. stoji, pre nego što sam ja izabran da je ta plata jednaka plati predsednika Ustavnog suda. A znate ko je određuje? Administrativni odbor Narodne skupštine. Oni mogu da, ne treba nikakva izmena zakona. Samo promene koeficijent i moja plata bude koliko god oni kažu. Čak se desilo da kada je donošen Zakon o ograničavanju zarada u javnom sektoru ja sam tada imao amadmane u Narodnoj skupštini koji su odbijeni. Odbila ih je vlast, to je bilo 2014. godine. Ja sam rekao nemojmo da ograničavamo zarade, ajde da ograničimo ukupan prihod. Jer ja znam ljude koji su predsednici stranaka istovremeno i poslanici, ministri, već zadnjih 15 godina. I zadnjih 15 godina imaju 3 puta manju platu od mene. a ja pored njih izgledam kao siromašni rođak sa sela. Da se ne lažemo, građani treba da budu zabrinuti ako njihov zaštitnik građana ima visoku platu i ćuti i ako ima malu platu i ne radi svoj posao. a najbolje se vidi razlog za te kritike kada kažu vidite koliku veliku platu ima a kritikuje Vladu. da li je moguće da neko očekuje da zbog velike plate treba da ćutim.

JV: Moguće je da su to njihova očekivanja i sa druge strane poslanici ćute kada je reč o izveštajima o vašim izveštajima o kojima treba da govore svake godine. Jel tako?

Ne samo da bi trebalo nego su dužni. Poslovnik Narodne skupštine kaže da kada Zaštitnik građana podnese izveštaj i kada Poverenik podnese izveštaj a mi to radimo po zakonu. Ja do 15. marta svake godine. Na prvojh narednoj sednici Narodne skupštine taj izveštaj mora da bude razmatran. Dakel ne može nego mora. Izveštaj za 2014. godinu nije razmatran. Za 2015. godinu nije razmatran. Sve ono što nam pišu naši prijatelji ili partneri iz inostranstva u izveštajima o napretku, analizama naših reformi, mnogo detaljnije piše o tome u izveštajima Zaštitnika građana i drugih naših nacionalnih kontrolnih organa. Nas je ova država, ova zemlja uspostavila da bi kontrolisali, pre svega, rad izvršne vlasti i ukazivali na ono što nije u redu kako bi to bilo ispravljeno. I umesto da iskoristimo tu priliku, da ispravimo te greške, koje postoje u radu svake vlasti nastaju, pa da neko sa strane kaže vidite kod njih funkcioniše sistem. Ko radi taj i greši, postoje kontrolni organi, oni ukazuju i onda se ispravlja, u Srbiji sistem funkcioniše. Ne mi čekako da ono što Zaštitnik građana utvrdi, posle dođe sa neke druge instance, lično iz Brisela ili odakle već i onda se mi uhvatimo za glavu i na brzinu ispravljamo ono što je davno trebalo biti ispravljeno zbog građana Srbije a ne zbog nekog akcionog plana, skrininga, mape puta i ostalih administativnih i birokratskih.

JV: Da li i te izjave da ste, da vi radite proitiv države, pa ta polemika o vašoj plati, imali smo tu i razne novinske natpise po tabloidima, da se ne sećamo svega toga šta je bilo. Da li to možda ima veze sa sve aktuelnijom pričom da ćete se vi kandidovati na predsedničkim izborima koji nas očekuju naredne godine?

Ja ovo što radim, način na koji radim radim oduvek. I šta god budem radio posle ovoga radiču na isti način. Postoje 4 vrednosti u Republici Srbiji koja ja štitim kao Zaštitnik građana. I one su upisane u Ustav Republike Srbije, nisam ih ja lično odabrao, nego su upisane u Ustav. Vladavina prava, poštovanje ljudskih prava, saocijalna pravda i evropske vrednosti. Ne piše u Ustavu EU nego evropske vrednosti. I ja te 4 vrednosti štitim i to piše u Ustavu i zakonu. I ne samo što piše u Ustavu i zakonu nego ja u njih najiskrenije verujem. A sada bilo čije proijekcije zašto ja to radim to je njegova stvar. Još nešto povodom tih napada, uvreda, tvrdnji. Ne može mene niko da uvredi time što će da mi kaže da ja nisam patriota. Nije veći patriota od mene ali isto tako ne smatram da je neko manji patriota od mene. Dakle, ja ne mislim da sam veći od bilo koga ali sam sasvim siguran da niko nije veći od mene. Zato što patriotizam nije zmuriti na ono loše u vašem okruženju nego isporavljati to loše u vašem okruženju.

JV: Patriotizam je dobra preporuka za predsednika Srbije. Hoćete li se vi kandidovati?

Ja sam i ovde u vašoj emisiji a i u Nišu kao Zaštitnik građana. I samo o mom poslu Zaštitnika građana želim da pričam, na pitanja koja ste mi postavli sam dovoljno puta odgovorio i ne bih da ponavljam to.

JV: Jasno. Bilo je, ta pitanja ih sada ja postavljam. Ali apel je stigao od javnih ličnosti, 100 potpisa je tu, uglednih ljudi u svojim profesijama.

Ja mislim da je mnogo više od 100 i svaki od tih ljudi je ugledan, što se mene tiče. Ali zar nije dobro da građani Srbije imaju odnos prema institucijama. Predsednik Republike Srbije prema Ustavu, ja imam tu lošu osobinu da verujem u ono što piše u našem Ustavu, ne izražava ni partijsko jedinstvo, ni stranačko, ni poslovno, nego piše državno jedinstvo Republike Srbije. Suverenost u državi Srbiji imaju građani. I ako građani imaju nešto da kažu povodom toga a jedini funkcionr koga neposredno biraju građani je taj predsednik Republike. Ako neki građani imaju nešto da kažu po tom pitanju pa valjda je dobro da kažu. I ja mogu samo da kažem hvala građanima koji se ne odruču institucije, nego smatraju da pripadaju institucije njima i kao što podržavaju mene, tkao treba da podržavaju bilo koga drugog u koga veruju sve dok građani imaju takav odnos i žele sve institucije da drže pod svojom kontrolom, Srbija je demokratska zemlja.

JV: Prosto, zbog svih tih napada i na vas i na Poverenika, koje čujemo i u Skupštini i čitmao u novinama. Koliko je važno da institucije kao što su Zaštitnik građana, Poverenik za zaštitu informacija od javnog značaja opstanu i budu u jednom demokratskom društvu?

Mi smo ih osnivali zato što trebaju svakoj demokratiji. Trebaju mnogo zrelijim, stabilnijim demokratijama nego što smo mi. Ja sam se noćas vratio iz Strazbura gde sam sa drugim nacionalnim institucijama za ljudska prava, ombucmanima razgovarao o pogubnom trendu slobode izražavanja i medijskih sloboda u celoj Evropi. I kolege iz Holandije i kolege iz Danske i kolege iz Finske imaju što šta lošeg da kažu o dešavanjima u svojoj zemlji. Da ne pričamo o Poljskoj, da ne pičamo o Slovačkoj, da ne pričamo o Madžarskoj. Ni jedna zemlja nije imauna, ni jedna vlast nije imuna, na probleme u demokratskom životu. Kamo li kod nas gde su demokratske institucije rovitije. Ove institucije su pokazale da mogu da proizvedu pozitivne rezultate. 90% je gotovo, do nedavno je bilo 90% sada je nažalost palo na nekih 85% preporuka koje dam bivaju izvršene. Pazite ja dajem preporuke. Ne presude, ne naloge, ne naređenja, ne rešenja, preporuke. Koje formalno, pravno, jedino što Ministar unutrašnjih poslova kada dobije moju preporuku vezano za Savamalu mora da vidi da sam utvrdio nepravilnosti i oko toga nema spora. Da ne može da se žali, to su utvrđene nepravilnosti u radu MUP-a. A po pitanju toga šta treba da uradi jedinu obavezu koju ima jeste da kaže ja sam to uradio što ste rekli i evo vam dokaz ili ja to nisam uradio zbog toga, toga, toga i toga. To je jedina obaveza koju ima. U 90% slučajeva ili u 85% sad organi vlasti kažu u pravu ste sproveli smo vašu preporuku i to pokazuje da Srbija nije osuđena na nedemokratski režim funkcionisanja vlasti. Na žalost mi smo sada došli u situaciju da Ministar unutrašnjih poslova ni tu obavezu da kaže nisam izvršio preporuku zbog toga, toga i toga, što mora da uradi po zakonu, ne uradi. I da kada ja podsetim na to i kažem da građani moraju da znaju da vi niste hteli da izvršite preporuku, to je vaša zakonska obaveza da to napišete i da kažete zašto, da onda neko kaže da se ja bavim politikom. Može da kaže šta god hoće, ne treba potcenjivati inteligenciju, pamet i zdrav razum građana Srbije. Mislim da građani znaju.

JV: Uz nadu da će se vaše preporuke poštovati od ministara do ostalih organa vlasti zahvaljujem se na gostovanju.

Hvala vama na gostoprimstvu.

JV: Gledali ste emisiju 15 minuta, moje ime je Aleksandar Stankov.

  • Saša Janković

    Gradski čelnici Niša ignorisali predlog za sastanak sa Sašom Jankovićem

    Tokom zvanične posete Nišu Zaštitnik građana se sastao sa rukovodstvom kompanije "Jura", predstavicima civilnog sektora, novinarima i građanima, ali ne i sa gradskim vlastima. Na njegov poziv niko od gradskih čelnika nije ni odgovorio. To ga ne čudi jer su se, kaže, u najvećem broju dopisa koje su do sada uputili toj nezavisnoj instituciji, građani Niša žalili upravo na "ćutanje vlasti".

    detaljnije
KOMENTAR DANA

Svirajte im 3 sekunde u reketu.

Milos Duchovny Ilic čitalac

Tekst: Košarkaški teren na niškoj Paliluli postao parking

Pronađite nas na: