Južne vesti - Leskovac, Niš, Pirot, Prokuplje, Vranje - vesti iz južne Srbije

10:40, 30. 1. 2014.

Generacije na Igrama bez granica

Autor

Autor emisije “Impuls” TV K:CN.

Saradnik časopisa “Svet Kompjutera” i “PC Press”.

Po biološkoj definiciji "generacija" je period razvića organizma od nastanka do sticanja polne zrelosti. Izraz se u svakodnevnici koristi za osobe rođene iste godine, a često zloupotrebljava u dokazivanju ispravnosti iste.

"Kakve su ove nove generacije... mi nismo bili takvi!", "Moja generacija je zadnja normalna, a ovi posle nas...", "Ove nove generacije upropastiše sve!". Kako upoznavanje, druženje i saradnju ne zasnivamo samo sa pripadnicima istog godišta, razumevanje pokazujemo sa bliskim godišnjacima i koristimo izraz „naše generacije“.

Često čujemo i kukumavke za vremenima kada se lepše i rasterećenije živelo što izaziva nostalgiju kod starijih i razočarenje kod mlađih. S obzirom da ceo Univerzum i Svet počivaju na različitim vrstama ravnoteža sila i energija, kako zadržati taj odnos i u sukobu generacija?

Populacija rođena na ovim našim područjima nešto pre i malo nakon Drugog svetskog rata imala je neizvesno i siromašno detinjstvo.

Period kada su ove generacije stasale i bile na vrhuncu svojih radnih sposobnosti mogao bi se okarakterisati kao jedno od najmirnijih u istoriji čovečansta.

70-ih su na zapadu promovisali blagostanje liberalnog kapitalizma, na istoku uživali u nametnutoj jednakosti, kolonije bile zadovoljne svojim „robovanjem“, a jedino Irak i Iran ratovali.

U tom periodu su svršeni inženjeri razmatrali ponude o zapošljavanju "da li u Elektronskoj ili Mašinskoj da se zaposlim?". Srednjoškolci su nakon odsluženog vojnog roka mogli da zasnuju radni odnos, žive kao podstanari čekajući stan izgrađen iz zajedničkog fonda, zasnuju porodicu i očekuju platu nakon letovanja i povratka sa godišnjeg odmora.

Desetak godina pre ovog perioda je pogubnom politikom stimulisano razgrađivanje sela pretvaranjem seoske u radničku klasu.

Sedamdesetih se novoformirana radnička klasa odricala imanja na selu i uživala u samoupravljajućim blagodetima gradske sredine. U prilog teze da su za radničku klasu 70-e bile više nego idealne godine je karikiranje uloge Sindikata. Primarna uloga Sindikata, borba za radnička prava (besmislenost u radničkom društvu), svedena je na nabavku polutki i organizovanje letovanja u odmaralištima u vlasništvu preduzeća.

Udaljavanje od realnosti i vrednosti svog rada (šta bre vi proizvodite, gorivo za NASU kad imate zarađen mesec dana odmora, zdravstveno, penziono i stambeno?) ipak nije učinilo te generacije pohlepnim i zlim. Te generacije jednostavno nisu mogle da se suoče sa brutalnim sudarom sa stvarnošću liberalnog kapitalizma.

Sunovrat socijalizma nije započeo na ovim područjima i nikome odavde se ne može zameriti pad Berlinskog zida i dolazak na vlast ruskog trojanskog konja sa flekom na glavi. Te generacije jednostavno nisu mogle da se prilagode promenama. Da li su one najveći gubitnici globalnog svetskog pokapitalizmovanja? Pa i ne baš...

U trenutku raspada sistema imali su između 15 i 25 godina stečenog radnog staža, stan, nasleđenu kuću od roditelja (ukoliko svojevremeno nisu naseli na licemernu akciju “imaš kuću, vrati stan”) i decu za koju će se kasnije ispostaviti da su kolateralna šteta.

Generacije koje su kudikamo gore prošle definisane su i potvrđene u odluci o stimulisanju zapošljavanja iz 2006-e godine. Ovom odlukom, u to vreme, stimulisano je zapošljavanje mlađih od 30 i starijih od 45 godina. Država je “odala priznanje” rođenim između 1961-e i 1976-e smatrajući ih najsposobnijima kojima pomoć ne treba.

Tako su izigrane i nasamarene generacije postale eksperimentalni zamorci i kolateralna šteta tranzicionog perioda. Tim generacijama roditelji nisu savetovali da je gazda uvek u pravu, da moraju da se učlane u pobedničku stranku, da je ideologija besmislica i da je sila jača od zakona. 

Te generacije su u najboljem slučaju prva radna iskustva sticale preko studentskih zadruga, a radni vek nastavljale u predtranzicionom periodu kao neprijavljeni radnici “na crno” što ostavlja nenadoknadljiv gubitak u stažu.

Još 80-ih je izvesno bilo da neće biti novih fabrika i da za oslobađanje nekog radnog mesta treba čekati barem 20-ak godina. Generacije koje su tada čekale promene dočekale su - rat!

Oni koji su fizički i mentalno preživeli ovaj najsuroviji životni test  (70-a godišta je rat zateko na odsluženju vojnog roka a 60-e činili rezervu koja je najviše ispaštala) ponadali su se da su 2000-e donele gugoočekivane promene. Odluka novoformiranih vlasti kojom je naterala “privatne preduzetnike” da prijave većinu skrivanih radnika, dala je nadu u bolje sutra ali ne i “zaboravljenim” generacijama.

Osim “rupa” u radnom stažu od 10 godina treba preživeti liberalizaciju kapitalizma a pri tome ne ponoviti greške svojih roditelja u usmeravanju naslednika. Logično je da će presudu “zaboravljenima” izreći potomci kojima možda sve ovo baš i nije neka olakšavajuća okolnost.

Podeli sa prijateljima
Slični tekstovi
Komentari
Poslednji komentari
  • Перица Мали

    19:34 // 30. 1. 2014.

    Данас је на локалној ТВ био прилог породице са двоје мале деце са булевара,живе од соц.помоћи,исечена им је струја.Млади људи без посла,већник каже нема помоћи,једино радно место,на НСЗ има 35000 без

  • Перица Мали

    19:29 // 30. 1. 2014.

    Браво.Пробали смо и источну наметнуту једнакост и западни либерални капитализам а наша судбина остаје иста, све чешће генерације са неизвесним и сиромашним детињством.Дали је било горе 40-50 или сада.

Pošalji komentar:

Vaš komentar će biti objavljen po odobrenju od strane administratora.

Vaš komentar je uspešno poslat i biće objavljen nakon što ga odobri neko od naših administratora.

Ukoliko želite da Vaš komentar bude odmah objavljen, možete se prijaviti preko svog Google, Facebook, Twitter ili Yahoo naloga.

Došlo je do greške pri dodavanju komentara
Preostalo ti je 400 karaktera

Molimo vas da se u komentarima držite teme teksta. Redakcija Južnih vesti zadržava pravo da – ukoliko ih proceni kao neumesne – skrati ili ne objavi komentare koji sadrže osvrte na nečiju ličnost i privatan život, uvrede na račun autora teksta i/ili članova redakcije kao i bilo kakvu pretnju, uvredu, nepristojan rečnik, govor mržnje, rasne i nacionalne uvrede ili bilo kakav nezakonit sadržaj.

Komentare pisane verzalom i linkove na druge sajtove ne objavljujemo. Južne vesti nemaju nikakvu obavezu obrazlaganja odluka vezanih za komentare i njihovo objavljivanje.

Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije Južnih vesti.

Smatra se da ste slanjem komentara potvrdili saglasnost sa gore navedenim pravilima.

Administratorima Južnih vesti se možete obratiti ovde: admin {at} juznevesti {dot} com.

Naši autori

Pronađite nas na: